PLAN HOLBRUK 2.0: Isti tim koji je ”spakovao” Miloševića, sada radi na Vučiću

Čini se da srpskom autokrati Aleksandru Vučiću sve ide od ruke, i da ga Zapad, prije svega američka ambasada u Beogradu na čelu sa Kristoferom Hilom, posmatraju kao ”faktor mira i stabilnosti na Balkanu” koji ima odriješene ruke da radi što god želi u Regionu.

Nakon smjene vlasti u Crnoj Gori i dolaska partija koje su otvorene za ideju ”srpskog sveta”, odnosno kako se to eufemistički kaže Otvorenog Balkana, uz podrška Zapada i američke ambasade u Beogradu, Vučić i njegov režim, čini se, blizu su da ostvare hegemonistički velikosrpski san generacija.

Ipak, djelovanje Vučićevog režima nije ostalo neprimijećeno od Evropske unije. Odbor za strano uplitanje u Evropskom parlamentu prije dva dana je usvojio izvještaj u kojem je istaknuto da Rusija koristi uticaj u Srbiji pokušavajući da destabilizuje i miješa se u susjedne suverene države.

Miješanje u susjedne države, kako se navodi, ide u Bosni i Hercegovini (BiH) preko Republike Srpske (RS), u Crnoj Gori preko prosrpskih osjećanja u zemlji i Srpske pravoslavne crkve (SPC), i na Kosovu – eksploatacijom i zapaljivanjem postojećih sporova na sjeveru.

Treba takođe podsjetiti da je u martu prošle godine i zvanično od najviše evropske instance Evropskog parlamenta (EP) SPC označena kao glavni destabilizujući faktor i zastupnik ruskih interesa u regionu.

SAD krenule u operaciju Holbruk 2.0

Kada sagledamo sve ove okolnosti jasno je da na Zapadnom Balkanu gledamo reprizu 90-ih, ali ovoga puta umjesto tenkova imamo hibridni, propagandno-subverzivni rat koji je, isto kao prije 30 godina dirigovan iz Beograda. Stoga se prosto nameće pitanje zašto EU i prije svega SAD dozvoljavaju Vučiću i njegovom režimu da se ovako ponaša i pored svih silnih zaključaka koji jasno ističu da Srbija vrši destabilizaciju Regiona?

Odgovor na ovo pitanje ipak nije previše teško naći ako se zagrebe ispod površine. Vučiću i njegovom režimu tolerišu se sve providniji napori u destabilizaciji Regiona zbog potrebe SAD i EU da riješe pitanje Kosova. Plan koji trenutno u Regionu sprovodi SAD, mogao bi se nazvati ”Holbruk 2.0”.

Američki diplomata Ričard Holbruk je 90-ih imao glavni zadatak koji je dobio od američke administracije – da se završi rat u Bosni i Hercegovini i da se potpiše Dejtonski sporazum. Sve je to rađeno Holbrukovim rukama. Nakon skoro 30 godina imamo gotovo identičnu situaciju – SAD su riješile da preko Kristofera  Hila koji je 90-ih bio u Holbrukovom timu kao njegova desna ruka, ,,pomire” Srbiju i Kosovo. Odnosno da natjeraju Vučića da prizna Kosovo.

Zato su iz penzije vratili Hila da bi na osnovu diplomatskih kalupa i iskustava koje je stekao 90-ih, uradio ono što je uradio Holbruk sa Slobodanom Miloševićem.

Dvodjelni plan

Plan Holbruk 1.0 koji je bio vezan za Miloševića imao je dva dijela, a isto tako plan Holbruk 2.0 koji je vezan za Vučića ima dva dijela.

Milošević je 1994 – 95. izvršio stravičan pritisak na Radovana Karadžića i čak uveo sankcije protiv ‘braće’ iz Republike Srpske da bi ih natjerao da prestanu sa borbenim dejstvom. Tada ga je na to natjerao Holbruk, kojem je desna ruka bio upravo Hil. Kad je Milošević potpisao Dejtonski sporazum, kako je veoma dobro poznato, dobio je epitet ‘faktor mira i stabilnosti na Balkanu’.

Po istom principu koji je naučio od Holbruka, Hil danas podržava Vučića da bi srpski autokrata prihvatio i potpisao sporazum o normalizaciji odnosa sa Kosovom.

Vučić će zatim sigurno dobiti epitet ”faktora mira i stabilnosti na Balkanu”, a nakon što prizna Kosovo njemu je formalno obećana Crna Gora i Republika Srpska koje bi politički i ekonomski potpale pod potpunu kontrolu Srbije. To je, međutim, samo prvi dio plana.

Drugi dio plana – vraćanje u surovu realnost

Drugi dio plana koji je ”sačekao” Slobodana Miloševića, biće primijenjen gotovo identično i na Aleksandra Vučića.

Iako je Milošević nakon Dejtona bio hvaljen od Zapada kao ”faktor mira i stabilnosti’ to je bila samo varka. Sud u Hagu je odmah nakon Dejtona podigao optužnicu protiv Miloševića za ratne zločine u BiH  i Hrvatskoj. Kada je sud u Hagu zatražio izručenje Miloševića, bivši srpski diktator se tada sjetio dogovora sa Holbrukom, koji mu je na jednom od sastanaka garantovao da neće biti krivičnog gonjenja za ratne zločine.

Milošević je to čak tvrdio i sudu u Hagu, na što mu je sudija tada rekao ,,neka Holbruk to potvrdi”. Međutim, kada je Milošević pokušao da stupi u kontakt sa američkim diplomatom, Holbruk je bio nedostupan.

Ubrzo nakon promjene vlasti 5. oktobra 2000. Milošević biva izručen Hagu, a ni tamo mu ništa nije pomoglo pozivanje na Holbruka.

U Hagu mu čak proširiju optužnicu i osim za zločine u BiH i Hrvatskoj, optužuju ga za zločine na Kosovu. Veoma je interesantno da je 1998. i 99. godine američki izaslanik za Kosovo bio upravo Kristofer Hil koji je raspolagao materijalom koji je vjerovatno ustupio Hagu.

Ista ekipa ”pakuje” Vučića

Hil ništa nije zaboravio od lekcija iz 90-ih i radi po istom principu kao njegov mentor Holbruk. Sad mu je zadatak da sprovede operaciju Holbruk 2.0. Trenutno još uvijek ide prva etapa kada je srpski autokrata Vučić, kao svojevremeno Milošević ”faktor mira i stabilnosti”. Ali nakon toga kreće etapa 2, kad će Vučić, isto kao Milošević biti pušten niz vodu.

Da se radi o istoj diplomatskoj ekipi i istim principima, govori i interesantan podatak da je krajem 90-ih u Holbrukovom timu, osim Hila bio  i mladi perspektivni diplomata Gabrijel Eskobar, koji je sada izaslanik SAD za Zapadni Balkan.

Svi znamo kako je Milošević završio, pa se sličan scenario sprema i za Vučića. Ipak, srpski autokrata ne može biti optužen za ratne zločine jer nije poveo nijedan rat, iako je to rado htio da je bio u mogućnosti. Vučić će po svemu sudeći, biti optužen za korupciju, organizovani kriminal i ko zna što mu sve još skupljaju zapadne obavještajne službe.

Kada sve bude završeno, Hil se vraća u penziju i biće nedostupan za Vučića. Isto kao što je Holbruk bio nedostupan za Miloševića…

R.A.