Bivši ambasador Crne Gore u Pekingu i nekadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Darko Pajović ocijenio je u izjavi za Pobjedu da prizivanje ukrajinskog scenarija u Crnoj Gori, kroz izjavu zvaničnog Beograda – znači upravo prizivanje sukoba, konflikata i u konačnom rata.
U razgovoru za prorežimsku srpsku televiziju ,,Pink“, ministar Miloš Vučević, koji je i prvi čovjek Srpske napredne stranke, zaprijetio je da bi Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji ,,moglo da se obije o glavu priznanje Kosova kao što se Ukrajini obija, i svima koji su promovisali Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu“.
Uprkos brojnim oštrim reakcijama van Srbije, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji Kristofer Hil je u razgovoru za Glas Amerike sasvim drugačije ocijenio izjavu srpskog zvaničnika, tvrdeći – ,,da je ne vidi kao pokušaj destabilizacije regiona“.
Ambasador Pajović izražava oštro neslaganje sa stavom američkog diplomate, ali i ocjenjuje da se ocjena ambasadora Hila mora prihvatiti kao trenutna realnost, takav pristup zvaničnog Vašingtona i smatra ,,da to nije dobra vijest ni za Crnu Goru ni za region“.
– Zaista je neodgovorno drugačije tumačiti izjavu ministra Vučevića ili, što je još gore, istu relativizovati, sa bilo koje adrese. S druge strane, očigledno je da moramo prihvatiti kao trenutnu realnost pristup zvaničnog Vašingtona u regionu – a to je politika podrške destabilizirajućim faktorima u regionu, od kojih se, valjda, očekuje da donesu mir i stabilnost istom tom regionu. I to od onih koji su, paradoksalno, najveći podržavaoci politike Vladimira Putina u Evropi?! Za Crnu Goru, ali i region ova spoznaja, nadajmo se ne zadugo, svakako nije i ne može biti dobra vijest – kaže Pajović za Pobjedu.
Prema mišljenju Pajovića, upravo su u Crnoj Gori bile – još prije tri godine, u vremenu litija koje je predvodila Srpska pravoslavna crkva – uočene naznake zaokreta američke politike na Zapadnom Balkanu.
– U Crnoj Gori smo već imali jasne najave jednog takvog zaokreta politike na Zapadnom Balkanu, kroz besmislene teze o navodnom progonu hrišćana u Crnoj Gori, ali i kasnijem ćutanju nakon ,,avgustovskih promjena“ na očigledno etničko čišćenje državne administracije, zdravstvenih i obrazovnih ustanova, čak i medijskih kuća, od jedne nacionalne zajednice, u ovom slučaju Crnogoraca – ocjenjuje nekadašnji crnogorski ambasador u Pekingu.
Pajović naglašava da se, kroz sve češće javne nastupe pa i otvorena pisma evropskih i američkih parlamentaraca, uočava snažno protivljenje takvom pristupu.
– Svjedoci smo da postoji značajan otpor u političkim krugovima u SAD i EU tom i takvom pristupu, kao što je i činjenica da ambasadori saopštavaju zvanični stav države. Sve ovo svakako ne treba da obeshrabri demokratske snage i u Crnoj Gori i u regionu da nastave borbu protiv još uvijek i živih i vrlo vitalnih nacionalističkih politika devedesetih godina, a koje danas, kao što smo svi svjedoci, podržavaju rusku agresiju na Ukrajinu i sprovode politiku asimilacije i progona manje brojnih naroda u regionu. To što danas ti i takvi imaju podršku pojedinaca iz američke administracije, ne znači da će je imati sjutra. Sve je u politici trenutno i trebaće vremena da naši američki prijatelji shvate svu pogubnost njihove trenutne politike na Zapadnom Balkanu – ističe Pajović.
Međutim, smatra da naš region nema vremena za čekanje i da je potrebno se snažno i odlučno suprotstavi politikama prošlosti koje ništa dobro nijesu donijele ni Crnoj Gori ni regionu.
– U protivnom, kao što poručuje zvanični Beograd, ali i velikodostojnici Srpske crkve u Crnoj Gori, slijedi nam svima ,,ukrajinski scenario“, što je prethodna generacija u regionu već jednom vidjela i doživjela, upravo zahvaljujući politici onih koji danas manje-više vladaju regionom – kaže Pajović.
Prema njegovom mišljenju, od izuzetnog je značaja što je Crna Gora već punih šest godina članica NATO.
– NATO je nešto najbolje što se Crnoj Gori desilo od obnove njene nezavisnosti 2006. godine. To danas, kao što vidimo, nije sporno ni nekadašnjim najvećim protivnicima NATO integracija i to je dobro za Crnu Goru. Obezbijedili smo mir za duži vremenski period, a mir je najveća vrijednost bez koje nema niti može biti prosperiteta. Stoga, ne treba praviti paralele između našeg članstva u NATO-u, koje je neupitno istorijski uspjeh naše države i trenutne politike američke administracije u našem regionu. Kao što, isto tako, ne treba zaboraviti ni svu podršku i pomoć SAD Crnoj Gori i njenom demokratskom sazrijevanju. Oni su bili i ostali naši prijatelji, a prijatelji nekada iste stvari vide drugačije. I to je sastavni dio demokratije i politike – zaključuje Pajović.