Piše: Aleksandar Damjanović
Po starom crnogorskom običaju kada neko odlazi red je da se od njega oprostimo. Od nekoga se opraštalo lijepim biranim riječima, a od nekoga onako kako je zaslužio.
Kao i svaki građanin koji voli svoju državu neću žaliti što doktor Abazović odlazi sa funkcije koju je iskoristio da Crnoj Gori zabije nož u srce.
Neće ga žaliti ni oni koje je najviše obmanuo potpisnici koalicije Crno na bijelo na krilima kojih je postigao izborni rezultat koji je bio nezamisliv za njegovu malu partiju.
On je uspio ono što čak nikom nije pošlo za rukom do sada – da ujedini sedamdeset poslanika da potpišu inicijativu za njegovu smjenu.
Crna Gora ga neće pamtiti nipočemu dobrom, niti će ga žaliti što odlazi kao premijer sa najkraćim mandatom od kako je višestranačja u našoj državi.
Zanimljivo je da ga neće žaliti ni SPC sa kojom je na nečasan način odradio potpisivanje Temeljnog ugovora što, siguran sam, krijući kao on ne bi uradili nj Andrija Mandić i Milan Knežević.
Od simpatičnog momka sa neobičnom frizurom koji je građanima obećavao brda i doline uspio je da postane najomraženiji političar.
Pitanje je da li će ga žaliti babo berzanski kriminalac i njegov partner prvi reket Crne Gore čije je on bio projekat. Srce mi je puno ne zato što će Dritan Abazović biti smijenjen i što nećemo više slušati njegovu populističku priči, nego zbog činjenice da je pravda zadovoljena.
Odlučih da sa oprostim od premijera Abazovića bez obzira na ishod danasnjeg glasanja, jer je on za svakog iskrenog crnogorskog patriotu odavno politički preminuo.
Opraštam se od doktora Dritana Abazovića puna srca sa iskrenom željom da se više nikad ne vrati u fotelju premijera Crne Gore.
I na kraju se još jednom ispostavilo na Abazovićevom primjeru – kako radimo tako nam se i vraća.
Tacnoi! Bravo isitna!