Iz Rusije u Srbiju gotovo svakodnevno stižu ucjenjujuće poruke o ekonomskim i političkim posljedicama uvođenja sankcija Rusiji. Međutim, te poruke su u javnom mnjenju predstavljene kao pritisak EU bez obzira što Srbija najviše novca dobija iz Brisela. Sagovornici Pobjede poručuju da je velika greška što sankcije već nijesu uvedene.
Vješta manipulacija
Rusija je na Srbiju oduvijek vršila pritiske, a ne samo od početka rata u Ukrajini. Vodi hibridni rat protiv Srbije, Crne Gore i širom našeg regiona – kupujući NIS, ranije Aluminijumski kombinat i Željezaru Nikšić utiče na vlade i kroz medijsku propagandu uspješno širi laži širom svijeta – konstatuje Dragan Šormaz, poslanik Srpske napredne stranke za Pobjedu objašnjavajući da li na Srbiju vrši veći pritisak Rusija ili EU.
– EU ne vrši pritisak, ona ima očekivanja – nastavlja on i podsjeća da je Srbija Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) potpisala prije 15 godina i dužna je da se usaglašava sa politikom EU što je normalno očekivanje od kandidata za EU.
– Pojedinci u izvršnoj vlasti osjećaju pritisak kada im se postavi pitanje kada ćete uvesti sankcije Rusiji. Ali to nije pritisak na državu i građane. Država funkcioniše normalno – sve je predviđeno SSP-om se uplaćuje, funkcionišu fondovi, uplaćen je novac za „IPARD ll“ koji je veoma bitan za srpsku poljoprivredu i region jer Srbija najviše hrane izvozi u region. Dvije ogromne američke kompanije pokrenule su svoje investicije u Srbiji ove sedmice – da postoji pritisak ne bi bilo investicija. Trebalo je još prije mjesec da uvedemo sankcije Rusiji, ali nažalost nijesmo – kaže Šormaz.
Ipak Aleksandar Bocan Harčenko, ambasador Rusije u Srbiji, uvjeren je da im Srbija neće uvesti sankcije.
– Imam čvrstu nadu da to Srbija neće uraditi – rekao je on u intervjuu u emisiji „Pravi ugao“ na RT Vojvodine. Šormaz kaže da nada posljednja umire i da Harčenko može samo da se nada i da je ubijeđen da će se Srbija usaglasiti sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU i uvesti sankcije Rusiji.
– Kako će Rusija poslije toga reagovati nije naročito bitno – smatra on i ne vjeruje da će uvođenje sankcija Rusiji Srbiji donijeti nešto loše – jer Srbija ne zavisi od ruske nafte, uvozi je iz Iraka, a što se gasa tiče ubijeđen je da EU i SAD neće ostaviti Srbiju na cjedilu.
– Gas se može lako nadomjestiti jer nijesu u pitanju velike količine koje koriste druge evropske države – tvrdi Šormaz i ističe da su sve priče da nam je Rusija prijatelj, da smo braća, pravoslavci i da je najveća opasnost od zapadnih zemalja dio hibridnog rata. Mi se kroz istoriju nijesmo proslavili nekim pametnim odlukama – ocjenjuje on i ističe da je u XXl vijeku primitivno govoriti ko je odakle i da li je Sloven, pravoslavac.
Šormaz kaže da Rusiji odmah treba uvesti sankcije čime bi Srbija pokazala da je dio evroatlantskog svijeta.
Ucjene, a ne pritisak
– Ne postoji pritisak EU nego samo ucjene od strane Rusije – rekao je Aleksandar Olenik, advokat i budući narodni poslanik, Pobjedi. Ističe da je to dvostruka ucjena gasom i politička ucjena – trgovanje glasovima u SB UN po pitanju Kosova gdje Rusija iskorišćava Srbiju jer je ratni zločinac Putin napravio analogiju Donbas – Kosovo.
Olenik konstatuje da iz EU ne postoje pritisci i ucjene već pitanje – da li hoćete da budete dio EU ili nećete.
– Ako Srbija odluči da ne ide u EU neće biti sankcija i ucjena – EU će se prema Srbiji odnositi kao zemlji koja neće u EU kao što je uradila prema Velikoj Britaniji. Odluka da ne usaglasimo našu politiku sa politikom EU i ne uvedemo sankcije Rusiji mi sami sebe prebacujemo iza nove gvozdene zavjese i smještamo sebe u Sibir što će imati drastične ekonomske posljedice – ali ne kao pritisak i ucjene EU nego kao posljedice naše loše odluke – ocjenjuje Aleksandar Olenik.
Podsjeća da su punopravne članice EU dio evropskog tržišta dok ostali imaju pristup tom tržištu kroz carine.
– Na nama je da odaberemo – nastavlja Olenik i osvrćući se na energetsku zavisnost od Rusije kaže da je kroz razgovor sa ekonomistima saznao da ruski gas možemo da zamijenimo samo je pitanje cijene.
– Sa EU imamo tržišnu razmjenu od 80 odsto naše ekonomije i ako ostanemo bez tog tržišta ne možemo ga nadomjestimo ni skuplje ni jeftinije – kaže Olenik.
Međutim, postavlja se pitanje ako nema pritisaka od EU već očekivanja da se donese odluka kuda ide Srbija zašto je u javnom mnjenju to naopako predstavljeno odnosno da najveći pritisak dolazi sa Zapada?
– Kao i sve što je naopako predstavljeno – propagandom predsjednika Republike Aleksandra Vučića i svih njegovih ,,trbuhozboraca“ poput Aleksandra Vulina stvari se okreću naopako, govore se neistine, a Vučić gleda da na vlasti ostane što duže, to mu je jedini interes i nažalost on će donijeti odluku uz procjenu šta će mu donijeti duži opstanak na vlasti – kaže Olenik.
Energetska kočnica
– Srbija nema prostora za antizapadnu politiku, ocjenjuje Dimitrije Milić, politikolog za Pobjedu podsjećajući da je uticaj Zapada na Srbiju veći od uticaja Rusije jer je i veća zavisnost prvenstveno od EU.
– Srbija oko dvije trećine svoje trgovine obavlja sa EU, okružena je NATO-om i najviše stranih direktnih investicija dolazi sa Zapada. Srbija u Rusiju izveze tek oko pet odsto svog izvoza, odnosno manje nego u Rumuniju, a uvozi mahom energente – opisuje Milić i smatra da je „zbog tog razloga pritisak sa Zapada značajno veći, jer su i očekivanja veća“. On podsjeća da je Srbija od potpisivanja SSP-a sa EU 2008. godine najviše dobila kroz saradnju sa Zapadom, i da postoje i jasna očekivanja da će se u najvažnijem sukobu za taj isti zapadni svijet, spoljnopolitički uskladiti sa svojim glavnim ekonomskim partnerom.
Laž i propaganda
– Rusija manipulacijama, lažima, potkupljenim pojedincima i velikim uticajem u medijima, kulturnoj sferi ali i među političarima pritiska Srbiju. Ona za to ima razrađen sistem – SSSR se prostirao na dva kontinenta, privreda je bila bijedna pa se rukovodilo ideologijom sačinjenom od laži i propagande. Putin to zna dobro da primijeni jer dolazi iz KGB-a – kaže Šormaz.
Pogrešna percepcija
– Dok Vučić ne donese odluku da li će uvesti sankcije Rusiji građani se pripremaju za obje opcije i stvara se pogrešna percepcija jer se Rusija i Kina predstavljaju kao najveći dobrotvori a nula evra su donirali Srbiji – samo su unijeli kredite sa visokim kamatama. U Srbiji ne postoji škola i bolnica da nije pomognuta bespovratnim sredstvima EU, a to se krije. Vrši se zamjena teza da EU vrši pritisak što nije tačno – konstatuje Olenik.
Prepreke za zaokret
– Najveće prepreke za odlučniji prozapadni zaokret su energetska zavisnost od Rusije i u stanovništvu rašireni proruski sentimenti, protiv kojih je teško ići i očekivati izbornu podršku. Pritisak Rusije sa te strane je dosta manji, jer sem energenata i podrške oko rješavanja kosovskog pitanja, ima značajno manje mogućnosti koje može iskoristiti za pritisak. Energetska diversifikacija i rješavanje kosovskog pitanja u budućnosti bi suštinski Rusiju ostavilo bez aduta za pritisak u odnosu na Srbiju – ocjenjuje Milić.