Piše: Dragan Hajduković
Neosporna je činjenica da već treći vijek (19, 20 i 21) djeluju snage koje, često i zločinački kao 1918, pokušavaju da sa lica planete Zemlje zbrišu Crnu Goru i Crnogorce. Žele da zbrišu čak i sjećanje da su Crnogorci postojali. Čak i poslije etničkog punjenja Crne Gore i znatne promjene strukture stanovništva, do koje je došlo zadnjih decenija, te anticrnogorske snage koje NEGIRAJU postojanje Crnogoraca su manjina, koja ni u najgorem slučaju ne prelazi 20 odsto.
Dakle snaga negatora ne dolazi iz njihove brojnosti nego iz sljedeća tri izvora:
1. Sramotna podrška zvanične Srbije. Vlast Srbije (Predsjednik i Vlada) ne samo da se podrškom negatorima Crnogoraca miješa u unutrašnje probleme Crne Gore, nego radi i na podsticanju anticrnogorskog raspoloženja među građanima Srbije (koji su inače tradicionalno prijateljski nastrojeni prema Crnoj Gori).
2. Djelovanje Srpske crkve (rekao bih antihrišćansko djelovanje crkve) koja je nažalost veliki negator postojanja Crnogoraca. Već treću godinu crkva (sinhronizovano sa vlastima u Srbiji) de facto upravlja Crnom Gorom, protivno velikom civilizacijskom dostignuću (i ustavnoj odrednici) da je crkva odvojena od države i ne smije biti iznad države.
3. Četrnaest godina (2006-2020) katastrofalno loše, rekao bih štetočinske vlasti u Crnoj Gori. Anticrnogorske snage nijesu ovoliko ojačale zbog svoje sposobnosti i podrške Srbije i crkve, nego zbog katastrofalno loše vladavine pobjednika na Referendumu. Katastrofalno loša vlast je izazvala ogromno ogorčenje građana; veliki dio građana je iz potpuno opravdanog ogorčenja prema vlasti potcijenio opasnost od dolaska na vlast anticrnogorskih snaga.
Uporno ponavljam elementarnu istinu: sa ovako malim brojem stanovnika na ovakvoj teritoriji, Crna Gora (kada bi bila mudro, vizionarski i patriotski vođena, uz korišćenje razvojnog projekta Ekološke države) može, da po kvalitetu života građana, postane najbolja država Evrope. Čak i drugo mjesto u Evropi je neuspjeh i nesposobnost.
Kvalitet države je najbolja odbrana države i da smo, kao što smo mogli, od 2006. do 2020. postali jedna od najboljih država Evrope, anticrnogorske snage u Crnoj Gori bi danas bile zanemarljive i sadašnja crnogorska tragedija bi bila izbjegnuta.
Najkraće, tokom 16 godina od Referenduma do danas, katastrofalno loša vlast je Crnu Goru dovela na prag nestajanja. Prvih 14 godina poslije Referenduma smo imali katastrofalno lošu crnogorsku vlast, koju je prije dvije godine zamijenila katastrofalno loša anticrnogorska vlast.
Moj osjećaj prilikom te smjene vlasti je bio „srećan sam što je vlast izgubila i veoma nesrećan što je opozicija pobijedila“. Slikovito govoreći, Crna Gora je bila i još uvijek je država koju je Bog velikodušno nagradio prirodom i surovo, veoma surovo, kaznio političarima.
Preporod Crne Gore može početi jedino ako se lanac katastrofalno loše vlasti prekine već na sledećim parlamentarnim izborima.
Pisaću detaljno o tome poslije lokalnih izbora 23 oktobra, ali presudno je da pred predstojeće parlamentarne izbore, pobjednici Referenduma prestanu da budu slijepi za 14 godina svoga katastrofalnog vođenja države, da samokritički ulože ogroman reformski napor da postanu kvalitetna snaga, da u velikoj mjeri osvježe svoje redove i nastupe složno.
Na svim prethodnim izborima smo birali između crnogorskih i anticrnogorskih štetočina; potrebno je da se na sljedećim parlamentarnim izborima (nadajmo se već tokom zime), po prvi put pojave kvalitetne crnogorske snage sa mudrošću, patriotizmom i jasnom vizijom preporoda.
Lokalni izbori 23 oktobra će biti značajno iskustvo i pokazatelj odnosa snaga pred državne izbore. Izbori u Podgorici se razlikuju od svih ostalih izbora po tome što imaju dvije karakteristike koje ohrabruju, ali još mnogo snažnije moraju biti izražene na predstojećim izborima za Skupštinu Crne Gore.
Prvo, na predstojećim izborima u Podgorici, na listi „Svi za naš GRAD“ se po prvi put složno i zajedno nalaze skoro sve državotvorne partije i snage koje su pobijedile na Referendumu 2006. godine.
Drugo, za razliku od državne vlasti koja je bila katastrofalno loša, za sadašnju vlast u Podgorici se ne može reći da je katastrofalno loša; zaslužuje bar prelaznu ocjenu.
Samo da skiciram a poslije lokalnih izbora ću pisati precizno i detaljno. Dakle, na parlamentarnim izborima treba nastupiti na sličan način kao u Podgorici, ali sa mnogo snažnije i ubjedljivije izraženim karakteristikama sloge i kvaliteta. Za dizanje Crne Gore sa samrtničke postelje bitne su dvije stvari.
– Prvo potrebna je zajednička lista „Svi za Crnu Goru“, kao najbolji način da se osvoji apsolutna vlast (dakle najmanje 41 poslanik u Skupštini).
– Drugo, lista „Svi za Crnu Goru“ mora da kvalitetom postane prihvatljiv koalicioni partner onim političkim snagama (na primjer, Demokrate) koje uprkos razlikama ne negiraju postojanje Crnogoraca, ne žele nestanak države Crne Gore i ne podržavaju Otvoreni Balkan. Tako bi se mogla stvoriti itekako potrebna dvotrećinska većina u Skupštini Crne Gore.
Treba krenuti tim putem ODMAH poslije, nadam se koliko toliko uspješnih lokalnih izbora 23. oktobra. DPS, SDP i SD, Bošnjačka stranka, albanske partije, HGI… svi, baš SVI moraju pokazati odgovornost u borbi za spas Crne Gore.