Piše: Miodrag Radović, šef Kabineta Predsjednika Crne Gore
Crna Gora je gotovo 16 godina nezavisna država, koja je gotovo pet godina članica NATO-a, a iako je proces u određenoj vrsti hibernacije, i dalje je lider u pristupanju EU. Ne smijemo zaboraviti koliko je truda i angažovanja uloženo da se ostvare navedeni strateški ciljevi, koliko je opstrukcija na tom putu bilo i uspješno prevaziđeno i kakve su koristi po crnogorske građane.
Kada govorimo o opstrukcijama, prevashodno mislimo na hibridno ratovanje kojem je Crna Gora izložena već duži niz godina. Hibridni rat, predstavlja upotrebu nekonvencionalnih sredstava u svrhu ostvarenja cilja, a suštinski je rat svim sredstvima.
Tako smo godinama izloženi brojnim medijskim kampanjama, ekonomskim mjerama i subverzivnim aktivnostima, koje su imale za cilj da jednu nezavisnu i suverenu državu ometu u ostvarenju njenog prava na demokratsko opredjeljenje strateškog puta. Da smo imali sposobnosti, govori to da smo uspješno odolijevali godinama, napadima koje mnogo razvijenije države nijesu u stanju da spriječe, a i da smo imali sreće jer očigledno da hibridni rat je samo jedno od sredstava, jer svjedoci smo proteklih par sedmica da se može pribjeći i konvencionalnom staromodnom i nepopularnom ratovanju kad se smatra da je to sredstvo koje vodi do cilja.
Odolijevali smo samo iz jednog razloga. Imali smo sistem koji iako ne najsavremenijih kapaciteta, umio je odgovoriti izazovima koje su pred nas stavljale mnogo moćnije države. Nažalost, taj sistem je urušen formiranjem 42. Vlade čime možemo reći da su oni koji su godinama sprovodili hibridni rat protiv Crne Gore uspjeli da odnesu pobjedu.
Kada govorimo o urušavanju sistema, moramo imati u vidu i aktuelni moment geopolitike i činjenicu da se na našem kontinentu vrši agresija na jednu suverenu državu, toliko jezivo u sličnoj situaciji kao Crna Gora samo različitih proporcija. Stoga, sistem bi sad više nego ikad morao imati odgovor na nadolazeće prijetnje, ali njega jednostavno nema, samo je pitanje da li je baš sve slučajno.
Ističem ključne elemente nefunkcionalnosti:
– Vlada kao nosilac izvršne vlasti je nefunkcionalna praktično od formiranja. Konstituenti koji su je činili, pored ostvarenja svojih usko-političkih ciljeva i zapošljavanja „po dubini“ uz par eksperimenata, nijesu učinili ništa da Vlada zaista obavlja svoju funkciju, što je dodatno otežano izborom diskutabilnih kadrova za ključne pozicije. Vlada je ta koja je trebala primijeniti sankcije u skladu sa našim strateškim opredjeljenjem koje deklarativno zastupa, ali njena nemoć zbog sjedjenja na više stolica došla je do izražaja.
– Skupština kao zakonodavni dom u kojem su građani kao nosioci suvereniteta zastupljeni kroz poslanike, u blokadi je, opet zbog usko-političkih interesa. Sjetićemo se da to tako nije izgledalo nakon parlamentarnih izbora 2020, već mnogo dostojanstvenije i demokratskije. U očaju borbe za fotelje blokirana je i demokratija u Crnoj Gori, a legitimni predstavnici građana nazivaju se pučistima, jer koriste ustavnu mogućnost promjene Vlade.
– Posebno alarmantna u aktuelnom geopolitičkom momentu je i nefunkcionalnost Savjeta za odbranu i bezbjednost. Podsjetićemo se da Ministarstvo odbrane nije iniciralo usklađivanje s odlukama NATO-a kako smo to dužni uraditi po sporazumu, već je to pokrenuto iz kabineta Predsjednika Crne Gore. U pokušaju održavanja sjednice, ta nemušta Vlada nije dala ništa veći doprinos, od vršioca dužnosti predsjedavajućeg Skupštine, koji je vjerovatno po nečijem nalogu spriječio održavanje sjednice i odlučivanje.
– Već duže vremena imamo nefunkcionalno sudstvo i tužilaštvo, a od konstituenata prethodne Vlade, niko nije napravio ni jedan konstruktivan korak da se to stanje promijeni, da se pronađe konsenzus i sprovedu neophodne procedure oko izbora VDT, SDT , članova Sudskog savjeta, sudija Ustavnog suda, predsjednika sudova itd.
– Iako javnost ne raspolaže pouzdanim podacima, postoji određena nesigurnost u posvećenost aktuelnog bezbjednosnog sektora vanjskopolitičkim opredjeljenjima Crne Gore, a slično se pitanje postavlja i za diplomatsku mrežu.
– Ne treba ni govoriti o tome koliko je potreban funkcionalan sistem koji će odgovoriti na izazove inflacije, povećanja cijena zbog nestabilnosti na tržištu i na takav način zaštititi građane i privredu. Mi smo sada nažalost prepušteni sami sebi.
Zaključak je takav, da je na nama samo da se nadamo da nas neće opet neko pokušati destabilizovati, jer je veliko pitanje da li bi uopšte mogli odgovoriti. Stoga je ključno da se što prije formira nova Vlada, kako bi sistem profuncionisao. Iako je u ovakvom geopolitičkom trenutku, sa određenom dozom nestabilnosti u okviru Crne Gore, najbolje rješenje bila politička Vlada sa jakom podrškom minimum 49 poslanika, bolja je i manjinska Vlada koja će se baviti navedenim prioritetima, nego nikakva tj ovakva kakvu nažalost sada imamo u tehničkom mandatu.
Pred tom Vladom biće brojni izazovi da se popravi urušeno stanje i moguće da će za to trebati duže vremena nego što se misli, ali je ključno da se postigne konsenzus oko pitanja koja će ubrzati jačanje sektora bezbjednosti, pravosuđa i napredak u procesu pristupanja EU.