Jučerašnje obraćanje poslanice DF-a Jelene Božović u crnogorskom parlamentu podśetilo je Patriotski pokret Lovćenske straže 1990.i sve zdravomisleće građane Crne Gore na „odbranu“ Cetinjskog manastira 90-ih godina kada je Služba državne bezbednosti Srbije poslala svog agenta Željka Ražnjatovića Arkana, da sa grupom naoružanih lica obezbjeđuju manastir i čuvaju Rista Radovića, ocijenili su iz patriotskog pokreta Lovćenske straže.
Ostatak saopštenja prenosimo u cjelosti
Scene pucanja iz kalašnjikova i drugog naoružanja, kao znak zastašivanja Crnogoraca/ki, nijesu uplašile, već naprotiv ohrabrile. Nijesu strecali Crnogorci od „Tigrova“,raznih beretki i srpskih kamilavki, prebijanja policije, robijanja, pa neće ni od poslanice Božović i njenog apela da se ponovo aktiviraju paravojne formacije koje će čuvati nacionalnu svetinju – Cetinjski manastir od Crnogoraca/ki.
Grupu okupljenih građana pred Cetinjskim manastirom koji su samoinicijativno došli da vide kakvi se to radovi izvode na crnogorskom kulturnom dobru koje je zakonom zaštićeno,a među kojima je bio i prvi čovjek prijestonice, univerzitetski profesori, ljekari, inženjeri, konzervatori, arheolozi, arhitekte, iskreni patrioti, nazvati huliganima, može samo maliciozna pjevačica četničkih versi, neprijatelj Crne Gore i negator njene istorije. Da li ste poslanice Božović svijesni odgovornosti svojih riječi koje ste izgovorili pred cjelokupnom crnogorskom javnošću? Znate li šta znači pozivanje paravojnih formacija u jednoj sekularnoj, međunarodno priznatoj državi koja je pri tom članica najveće vojne sile na svijetu – NATO saveza? Snosite li odgovornost za svoje riječi koje su ohrabrile budvanske „oslobodioce“ da pokušaju da okupiraju, a ne da brane Cetinjski manastir?
Odbrana Cetinjskog manastira je vjekovima bila sveti zadatak Crnogoraca koji se bespogovorno i neustrašivo izvršavao. Potomci tih junaka su juče bili pred njegovim kamenim zidinama, kako bi spriječili da se od isposničke kelije Sv. Petra Cetinjskog prave klozeti za srpske turiste, ilegalce, kriminalce i bludnike koje je klir SPC sklanjao i koristio u svrhu antihrišćanstva i anticrnogorstva. Ti potomci su sinoć napravili „odbor za doček“ svetosavskim kvazivjernicima, i to će raditi danonoćno, kako bi sačuvali ugled, istorijsku važnost i hrišćansku svetost objekta koji je vjekovima bio sveti crnogorski hram u kojem su se širila hrišćanska vjera, pred kojim se zaklinjalo na vjernost državi, u kojeg se klelo crnogorstvo.
Nemušta odbrana popa Gojka Perovića, kojeg je nakon odlaska mitropolita Radovića u carstvo nebesko i Velibora Džomića u nepoznatom pravcu, zapalo „pet minuta slave“ da obavlja zadatak upravitelja Cetinjskog manastira, objelodanila je nove laži srpske klerikalne organizacije koja je, osim što je bespravno zaposjela manastirske odaje, beskrupulozno krenula u novo devastiranje crnogorske petovjekovne svetinje đe počivaju zemni ostaci Sv.Petra Cetinjskog. Nakon što su prije nekolike godine probili zadnji zid manastira kako bi lakše „ubacali“ drva, ili pravili njima znane tajne prolaze, juče su iskušeničke kelije bušili „hiltovkama“ kako bi Gojkovim turistima obezbijedili dostojno foziološko pražnjenje unutar manastira. Bez ijednog, jedinog papira, dozvole, molbe ili zahtjeva svetosavsko krilo popa Gojka napravilo je ogromna oštećenja drsko se pozivajući na floskulu kako nijesu znali da je potrebna saglasnost za „saniranje mokrog čvora“. U manastire i crkve se ne ide da bi se posjetioci i turisti olakšavali u njima, niti da se dive modernim sanitarijama, već iz drugih razloga koji se svojom duhovnom uzvišenošću groteskno smiju banalnom, profanom, nevaspitanom i bahatom svetosavskom naumu „doterivanja“ najljepšeg sakralnog objekta u Crnoj Gori kojem patina vremena daje nadduhovnu simboliku.
U ime te nadduhovne simbolike koju Crnogorci/ke nose kao neraskidivi dio svog identitetskog biljega, u ime crnogorskog obraza, časti i patriotizma, bez upliva politike, Lovćenske straže 1990. će skupa s građanima/kama Cetinja i Crne Gore spremno dočekati sve one koji se zalete da crnogorsku svetinju „devastiraju i brane“ od Crnogoraca. Ako je rekonstrukcija mokrog čvora pokrenuta zbog dočeka svetosavskih ideologa i Sinoda SPC iz Beograda na ustoličenje Joanikija Mićovića, zakazano za septembar mjesec, onda je zavjet Lovćenskih straža 1990. opravdan i brigom i zebnjom.
No, taj period ostavlja dovoljno vremena da predśednik Prijestonice preuzme stvari u svoje ruke i manastir shodno katarstarskom upisu da na upravljanje našoj svetoj i jedinoj CPC. Preventive radi i mira u Crnoj Gori sugerišemo da se hirotonisanje naslednika ideologije Nikolaja Velimirovića, Dimitrija Najdanovića, Dimitrija Ljotića, Milana Nedića, Justina Popovića, Amfilohija Radovića – ponavljača Joanikija Mićovića, obavi u političko-svetosavskom objektu u Podgorici – Hramu Hristovog vaskrsenja, a ne u crnogorskoj svetinji – Cetinjskom manastiru, jer im to zasigurno neće uspjeti!