Kud plovi ovaj brod

Piše: Prof.dr Goran Barović

Narod bi rekao „dobro smo u svijes“, mada nijesam siguran da jesmo, a i kako bi? Ima li danas svjesnog građanina Crne Gore da se može snaći u ovom opštem haosu koji živimo poslednjih godina. Nikad više eksperata, nikad više stručnjaka, nikad više poznavalaca svega i svačega, a istovremeno, nikad više nepoznanica, nikad više neizvjesnosti i nikad više straha za budućnost!

Kao na traci nam se smjenjuju događaji na političkoj sceni, tako da, iako navikli na stalne tenzije i političke borbe, ne možemo se uklopiti i povezati sve u logičnu cjelinu. Doduše, logika je ove prostore davno napuštila, pa realno ne treba imati velika očekivanja. Sa jedne strane  nam kažu da smo stabilni, sa druge da smo pred kolapsom, sa jedne strane kažu sve funkcioniše, sa druge da je sistem u raspadanju. Jedna ista služba kad hapsi predstavnike prošle vlasti, dobija pohvale, a kad „udari“ na te koji je trenutno hvale, onda ih ne priznaju i veoma loše o njima pričaju, i tako redom…

Kako sada stvari stoje, a stoje veoma loše, koliko god bili optimisti, naša država najviše liči na brod „T“. Sad se postavlja pitanje „Kud plovi ovaj brod“? Da bi brod mogao da plovi mora imati dva sinhronizovana sistema. Jedan je motor, koj će davati snagu da napreduje, a drugi je kontrolni toranj iz kojeg se vrši navigacija, tj. usmjeravanje te snage u prvacu koji je ranije planiran i trebalo bi da ga usmjeri u pravom smjeru.

Prvi sistem (čitaj privreda) je na izdisaju, jer su ključni segmenti zaribali, i ne proizvode snagu koja bi trebao da brod usmjerava naprijed. Naša privreda se svodi na nekoliko izdvojenih slučajeva koji imaju kapacitete da budu lokalnog karaktera, a i tu se nešto ne proslaviše. Jedan po jedan privredni subjekat se gasi ili značajno smanjuje kapacitete, pa nam „kriva“ privrednog rasta bilježi konstatan pad. Najveći poslodavac je država i ona svakodnevno jača svoj aparat, dok se na privatni sektor gleda na nužno zlo koje nekako treba istrpjeti i od njega „očupati“ koliko se najviše može, još ako je bio dobar sa onim bivšim, poželjno ga je gaziti, po mogućnosti što više. Respektabilni strani investitori su „digli sidro“ i otišli u neke luke u kojima će ih bolje razumjeti. Novih investicija na vidiku nema, a i ko će normalan doći da investira u zemlju sa ovakvim referencama. Ups! Pardon! Imamo investicija! Stigla nam je „Beluga“! Ono jes da dolazi sa prostora koji je pod sankcijama, sa kojima je cio ozbiljan svijet prekinuo bilo kakvu komunikaciju, ali mi znamo bolje. Nema veze što svaki dan „evropljanima“ poručujemo da smo njihovi, da smo dio progresivnog svijeta i još mnogo toga, ali kako narod kaže „što je dikla navikla“, ja ću raditi po svome, a pričaću što se evropljanima sviđa. Šta je naredni korak? Realno bi bilo da se otvori neki pogon koji će proizvoditi Ladu, kalašnjikove, raketne sisteme S 300 i još po nešto sa istog tržita. Ako neko iz Evriope bude pitao, ništa ne priznati i ponavljati da smo njihovi. Doduše, kakvi su nam diplomatski predstavnici u zemlji, odnosno, kako reaguju na aktuelna dešavanja, nije isključeno da povjeruju u sve ovo. I kada ima reakcije, ona se najčešće, daje sa zakašnjenjem!

Drugi dio sistema koji se bavi „navigacijom“ je u još gorem stanju. Tu se tek ne zna „ko pije a ko plaća“. Jedan od kapetana je skoro dobio poziciju i obećava nam svašta. Iako mu to, „negdje“ ni po kom važećem zakonu ne pripada. „Negdje“ nam  reče da će on sve „krive Drine“ ispraviti i da će „negdje“ biti kao treba. Možda hoće, kad se promijeni kompletna struktura koja je dovela do svega ovoga, ali ovdje, za sad, sigurno neće, dok nam su „negdje“ i njemu slični tu gdje jesu. „Negdje“ nam je došao na talasu mržnje i populizma, a najviše zbog toga što se na poslednjim izborima glasalo protiv bivšeg, a ne za nekog novog. Ako realno gledamo, „negdje“ nam je došao kao zamjena, jer ni u svojoj ekipi nije bio prvi izbor, ali dobro, dobio je dovoljno glasova da ga naredni mandat moramo gledati, a kako će nam biti viđećemo. Lijepo bi bilo da „negdje“ prije preuzimanja funkcije pročita zvanične pravne spise u kojima piše koja su mu prava i obaveze da nas „negdje“ ne dovodi u zabludu kako će on ovo ili ono, a mislim da „negdje“ neće ništa jer nema pravnog osnova za većinu poslanih obećanja.

Drugi iz komandne sobe koji je raščinjen, ali igrom slučaja još upravlja sistemom i svakodnevno nas zabavlja raznim temama. Evo smo skoro viđeli da se konačno i avionom provozao, što nas je sve „učinilo srećnim“. Ono jes, nije to baš dobro propraćno masovnim slavljem naroda kao kod, njemu sličnog vladara na dalekom istoku, ali važno je da je on ispunio još jedan djačački san. Ako se išta broji, izigrao se, kao malo ko do sad. Tačno bi mu pozaviđela sva đeća predškolskog uzrasata koliko je on sam sebi priredio takvih i sličnih ispunjenja dječačkih snova, da ih sad ne nabrajam, potrajalo bi! Ma nije problem što se on igra, nego što nas ta njegova igra košta poprilično, a i pitanje koliko će nas još koštati. Ne znam, je li još nešto ostalo od ovih igrica? Valjda ima sliku sa magarencetom na plaži, rodio se i podigao u primorskom gradu u kojem je to bila „obaveza“ na svakom ljetovanju, nego se bojim da nije pravio Sneška Bijelića, pa ako to budemo morali čekati, teško nama.

Kako sada stvari stoje, ovaj brod kojim plovimo počeo je polako da tone, (e da je polako, bilo bi dobro) a šta se dešava u toj situaciji. Obično se u nanjižim nivoima nalaze slijepi putnici, pacovi i ostali nepoželjni saputnici. Kad voda prodre u utrobu broda, a jeste, po logici stvari pomenuti sa nižih bježe ka višim nivoima, pa nam se tako u poslednje vrijeme na javnoj sceni pojaviše upravo takvi tipovi. Do sada su bili na nivoima koje sa razlogom zaslužuju, pa za nih se do sada i nije znalo, što i nije neka šteta, ali jeste šteta što su takvi sad izašli na palubu pa, kad nas neko pogleda sa strane, izgleda da je to najbolje što imamo, i da smo svi takvi, a nijesmo. Ako nam je to najbolje, onda bolje da nas nema, i izgleda da nas i nema jer smo takvima dozvolili da nas predstavljaju.

I tako naš „T“ brod plovi, a dokle će viđećemo! Kako ovi sa isteklim mandatom kažu, sve nam je „med i mlijeko“, a sve što ne valja krivi su oni bivši, ovi što bi da dođu na njihovo mjesto kažu da ovo što se radi ništa ne valja i da bi to oni bolje uradili i tako u krug.

Ako realno sagledamo situaciju, mislim da se svi ujedinimo, što je nemoguća mislija, nemamo dovoljno kvalitetnih kadrova koji bi ovaj naš brod zakrpili i usmjerili ga u pravom smjeru. Dok god budemo gledali lične, sitnopartijske i uskonacionalne interese, ovaj brod sigurno će ići u jednom pravcu, a to je susret sa „santom“ koja je i nekada najbolji i najmoderniji (a mi smo daleko od takvog) „T“ poslala na dno.