Ko je Ivanović, kandidat za ambasadora u Vatikanu? Kvalifikacije na račun NATO i članstva CG otvaraju pitanja za MVP

Među kandidatima za nove ambasadore je i dr Filip Ivanović, koji je predložen da svoju diplomatsku misiju u ime Crne Gore obavlja u Vatikanu, gdje je do skoro bio Miodrag Vlahović. Ivanović je doktorirao u Norveškoj, na Odsjeku za filozofiju i religijske studije, predavač je na Univerzitetu Donja Gorica, u njegovoj biografiji se navodi da je od ove godine predavač i gostujući profesor u Milanu. Osnivač je Centra za Helenske studije u Crnoj Gori…

Gledajući naučnu biografiju Ivanovića ne može niko da zamjeri zašto je neko takvog obrazovanja zaslužio da mu se ukaže povjerenje, ali neki njegovi stavovi koji se tiču članstva Crne Gore u NATO, otvaraju određena pitanja, prije svega za one koji su ga predložili.

Ivanović je 2014. godine za ND Vijesti, čiji je inače kolumnista, tvrdio da pristupanje NATO-u “nije ni vojni, ni ekonomski, a ni moralni, interes Crne Gore, niti je to odraz njenog istorijskog ili budućeg identiteta”, te da se opasnost od terorizma ne smanjuje, već povećava ukoliko ste članica Alijanse.

U pomenutoj kolumni objašnjava da “Ideja da NATO donosi mir može biti prihvatljiva samo onima koji su spremni da opravdaju i nesrećnu floskulu „rat za mir“.

“Takav mir svijet posmatra svakodnevno u Iraku, Libiji, Siriji, što samo pokazuje da se Savez vodi geopolitičkim i ekonomskim interesima svojih najjačih članica, a ne nekom pacifističkom politikom i međunarodnim pravom. Kad god mu je to bilo u interesu, Savez je ignorisao međunarodno pravo i UN, što je, između ostalog, bio slučaj i s napadom na Jugoslaviju. Savjet bezbjednosti UN je i osnovan da se ne bi ponovila tragedija II Svjetskog rata, tj. da jedna država ili savez napada druge zbog sopstvenih interesa, a upravo je to glavno obilježje NATO angažmanâ”, ocijenio je Ivanović.

Pitanje NATO-a je za njega i pitanje etike, pa se zapitao da li ćemo kao država i kao pojedinci prihvatiti “zakon džungle po kom jaki i moćni ostvaruju svoje interese uništavajući slabije”.

“To nije samo stvar realpolitike ili krajnjeg pragmatizma, već i suštinskog određenja prema savremenim fenomenima i kolektivne, pa i lične, odgovornosti pred svijetom u njegovoj sadašnjosti i budućnosti. Univerzalne vrijednosti za koje se moderna ljudska zajednica, makar deklarativno, zalaže nespojivi su sa praksom koju sprovodi NATO. Neka mi ne bude zamjereno da u Njegoševoj godini upotrijebim njegovu humanističku po(r)uku koja se ovdje nameće: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“, napisao je Ivanović.

Ivanovićeva razmišljanja i analize su njegova lična stvar, sa njegovim ocjenama se može polemisati na okruglim stolovima, u naučnim krugovima, gdje se sučeljavaju mišljenja zagovornika i protivnika NATO-a, ali naša država je već četiri godine članica Alijanse, odakle već dolaze upozorenja novoj vlasti da dokaže djelima da je posvećena ovom savezu. Upravo iz tog razloga, svaki predlog za ambasadora Crne Gore trebao bi, barem sa tog aspekta, biti nesporan.