Jovanović: Abaz igra na colove, daće konja i volove…

Piše : Dubravka Jovanović

Oće li ta Vlada, evo kraj septembra?

Ili će Abaz žariti i paliti prepun sebe i oca svoga sa kaldrme beogradske.
Tek sad običnom građaninu, neošporkanom od politike, ništa, ama baš ništa  pod Bogom milim, pa i srpskim, nebeskim, nije jasno.

Čuveni oslobodioci avgusta nekog, davno nijesu u ljubavi, niti za istu trpezu.

Nekadašnji FRONT s prve srpske linije više ne postoji, ali su vojvoda i pipun u stisku ruke sa vazda istim ciljem i parolom “Kosovo je srce Srbije”. A Rusija majka svih Srba ( Crnogoraca nema, oni se podrazumijevaju u svesrbe).

Sa tom emocijom i nepokolebljivim stavom su zajedno i “ZA budućnost Crne Gore” i mora im se priznati, ne mijenjaju ni kapu ne fes. Ni gunj ni dres.

Ostali iz Oslobodilačkog pokreta avgust 2020. su đirašoli, što bi se u mom kraju reklo. Vrte se kako koji vjetar puva samo da je dobro  njima i svima njihovim do devetoga koljena po visini, težini, širini i dubini, što ih postavljaju novopečeni Jakovčić i doživotno u ostavci Drile.

Spajke sastavlja li sastavlja, ali mu se ne da jerbo svi čupaju repu. Deda, za repu, baba za dedu, unuk za babu, mačka za unuka a nikako da se pojavi miš i da je iščupaju i obale

Vladu Abazovićevu koji ih ne abada ni za šuvu šljivu.

Najnovija mu je: Biće popis stanovništva! Nema odlaganja! I tačka!

Niko ne smije pisnut, jerbo će svršit u karaklak (zatvor). Ili će mu u ultimu popisat aute i ošklapit, pa ih vratit kao da ništa nije bilo. Bemaks fazon.

“Ne pravimo od toga bauk. Popis nismo imali 13 godina, bilo je izbora, bilo je svega”, zbori gospon Dritan. I zaista, bilo je svega . I još će biti tunelom pa na mala vrata. A kako i neće kopat tunele kad su daske davno trule a mora se nekako do velikih vrata pa makar i podzemljem.

A onda klasična priča. Sve su našli osim lupeža. To jest, rudari su iz Srbije. Neki već utekli a nalogodavac nije na popisu. Biće, ali ne znamo kad. Kao ni da li je Đekna pasala tuNJelom na onaj svijet. Zasigurno bolji od ovoga ovđe i sad.

Jesen stigla drva naša!

A okle? Gorivo leti u nebo. S njim pjaca i marketi.

Jedino nas akcize mogu spasit. Smanjiti akcize i napuniti pjat i špajz. A novo poskupljenje (ne brojim više koje) 9. oktobra.

Ekonomija mi je istina slaba tačka, ali toliko razumjem ministra Damjana. Mora nešto reć ovome narodu za utjehu.

Od nove vlade ni traga ni glasa.

Šef beogradski vidim igra šah i povlači topa i konje. Spajkiju se ne piše dobro ako se u zadnji čas što ne premetne.

Abaz igra na colove, daće konja i volove. Samo da ostane. Popis je njegova zadaća i mora je ispinit temeljno kao i Ugovor crkveno – politički kojim smo se rasporodali šefu i Srbiji majci.

U cijeloj maškaradi pitam se đe smo Belvederci i Belvederke? Mislila sam da smo jaki kao klisurine, a pored nas tunele prokopavaju podzemne. Potkopali temelje države čim su arivali i nastavljaju punom parom.U koju smo rupu drugovi??

Budi se istok i zapad. Braća Ameri daju ultimatum i ordine Jakovu.

On ih uredno prima i raportira tamo a ovamo, naravno, kako tata kaže.
Eki, (puno ime Eskobar) nam je kazao da se Milatović saglasio sa američkim stavom o novoj izvršnoj vlasti. A nekoliko dana po  povratka iz SAD, Jakovčić tuče žicu da nam Vojvoda, Pipun, Rozi et company ne propanu. Za njega je reče principijelno neprihvatljivo da „bilo koji politički subjekt koji je dobio povjerenje određenog broja građana, pa ni ,,Za budućnost Crne Gore“, može unaprijed biti isključen iz učešća u vlasti“. A unaprijed i unazad, kako god, DPS i suverenisti su zbrisani iz bilo kakvih dogovora. Principijelno, nema što.

Nego TAMO NJIMA, a nama običnim, malim, siromašnim,ostaje popis da nas ni ovoliko ne bude.

Ako pristanemo na Domanovićevu Dangu, sretno nam kmetsvo. Ako oduševljeno prihvatimo žig i postanemo i zvanično robovi, onda nam Crna Gora neće biti ni “siromašica naša slovenska”. Ona kojoj je “junaštvo bilo jedina industrija”.

Crnogorski kam rađao je junake. Danas, što reći kad se i na krst časni dijelimo!

Pa smo  u opštoj muci, poniženju, lažima, zgužvanim vrijednostima i prekrajanoj istoriji našli da se i na svetom oltaru Crnogorske crkve dijelimo i gložemo.

Što to ima u ljudima tužno? Alˊ je đavo, ali su mađije, ali je nešto teže od oboje?

Teže i najteže. Prevara i prodaja roda svoga!

Ima li nas ?

“Montenegro, ja čekam da sunce u krv uđe”!

O buduće vrijeme NEMOJ biti tuđe!