Godina čekanja i avantura za pamćenje

Piše: Slavko Mandić

-Dočekan sam na najvećem mogućem nivou, izjavio je crnogorski premijer Zdravko Krivokapić, očigledno prezadovoljan načinom na koji je (zlo)upotrijebljen od strane državnih organa Republike Srbije prilikom njegove prve dugo čekane i najzad realizovane zvanične pośete najmilijoj mu državi na svijetu. Nakon onog džins dočeka na aerodromu „Nikola Tesla“, koji je zaokupio pažnju tamošnje i ovdašnje javnosti, ali ne i premijera Crne Gore, s ocjenom neviđenog skandala kakav se ne pamti na ovakvim i sličnim ceremonijalnim događanjima, sva tri organa Srbije su nastojala da isprave grešku, primajući Krivokapića u svoje protokolarne i radne odaje kao državnika. On je zaista neskriveno pokazivao visoki stepen zadovoljstva što su se organi najdraže države potrudili da ga dočekaju makar i zeru bolje od domaćeg Dodika, prostirući mu crveni tepih i postrojenu gardu, kakvu Mile nikad vidio nije. To je za više od dva nivoa ovakvog gosta.

Da li je ovome što se dešavalo nakon džins dočeka crnogorskog premijera neko, a zna se ko je taj neko, prvi organ države, kazao da je bilo dosta cirkusa i izdao naređenje da se i drugi organi pristojno obuku, kad ovaj Cuca bude dolazio, pitanje je na koje nemamo odgovor. Jasno je da se drži u tajnosti iz opravdanih razloga, ali je premijerka Ana ipak smogla snage da objasni javnosti da njen saradnik, poljoprivredni ministar Nedimović, koji je dočekao premijera Zdravka, ovakve performanse zna da priredi, često kršeći dres kod.
-Pa tako nam reci Ana. A mi pošašavali zbog uvrede koju je ovaj poljoprivredni šef protokola za doček određene vrste premijera nanio Crnoj Gori. Nijesmo tada znali da je to njegov šeretski običaj. Što da se bunimo kad to taj veseljak, vragolan, mangup, šmeker i još po nešto, radi često.

Ali Ana, kad si to znala što posla njega da dočeka ovoga našega? Ili je to možda neko drugi (o)smislio iz nekog drugog, ne daj bože, razloga?

Možda? No Ana je kazala: oprostite zbog diplomatskog skandala, i to je dosta. A i što bi više? Kad se ne buni onaj koji je dočekan po pravilima ulice, što oće bijedni puk?
Eto kako lako do bruke dolazi kad se ne vodi računa o svakoj sitnici pa kad vam u goste dolazi i ovakav gost koga možete da dočekate kako vam je god volja, a da on bude mrtav zadovoljan samom činjenicom da ste ga primili.

Ali Ana, ovaj tvoj Nedimović je nosio i đubretarac. Ajde da je śetva, pa da razumijemo. Valja zemlji za bolji rod. Ipak se tu, čini se krije nešto drugo. Ili možda treće?

Nakon izuzetnog dočeka na visokom nivou na aerodromu „Nikola Tesla“, premijer Zdravko Krivokapić je položio vijenac na spomen-ploču ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću. Ostaje nejasno što je to što veže crnogorskog premijera Zdravka, kleronacionalistu, vjernika čijem cjelivanju nije promakla ni jedna jedina popovska ruka, i Đinđića filozofa, vjesnika demokratije, premijera, reformatora i modernizatora, kako ga je na svom tviter nalogu opisao sam crnogorski premijer? Zaista ništa Zdravko nema što je krasilo Zorana.

Ali,  kad već dođete u tako željno očekivanu pośetu, đe vam je sve isplanirano unaprijed, pa možda i polaganje cvijeća na spomen-ploču ubijenog preśednika Vlade Srbije, uključujući i odgovore na pitanja koja su postavljena u duhu prijateljske saradnje i međusobnog uvažavanja, što je potvrdio i veličanstveni doček na aerodromu „Nikola Tesla“, onda je i Nacionalni javni servis Srbije nezaobilazno mjesto. Emisija „Oko“ i Zdravkov njegoševski odgovor na pitanje o mogućoj realizaciji ideje gradnje kapele na Lovćenu.
Mudro, kazao je  kao rijetko kad : Sve će doći u svoje vrijeme. Ośetio je da mu je to ipak malo za tako snažan odgovor pa je dodao: Svako vrijeme donosi svoja rješenja. Eto ga! To je to. Bravo maestro. Ko zna, zna i ne može mu se osporiti.

Ko je gledao ovaj dio rijaliti programa na ovoj često rijaliti televizije, pogotovo kad je Crna Gora u pitanju, ozbiljno će razmisliti da svoj glas priloži budućoj Demo stranci koju premijer Crne Gore namjerava da formira.

U Beogradu mu je nekako sve išlo od ruke. A još se nije ni sa svojim omiljenim popovima srio. To je to kad dođeš tamo đe ti sve miriše i đe sve doživljavaš kao svoje. Nema veze da li će te ili neće prihvatiti ta sredina. Važno je da ti želiš nju.

Opet njegoševsko promišljanje, kad je stiglo pitanje sa priličnom zlom namjerom, a koje se odnosilo na to da li je on, njegov štićenik i njegov izbor za sve ovo što se dešava, upravo njemu Ristu Radoviću, koji se preselio neđe drugo, ispunio zavjet?

-Sve što sam njemu obećao sam ispunio. Ostao je još jedan dio oko socijalne pravde, dostojanstveno je odgovorio (ne)dostojni Krivokapić. To oko podjele novca onima kojima je najpotrebniji. To rade pravi, a sigurno je sa tim ova svakodnevna poskupljenja i sve teži život građana, nemaju nikakve veze. Jer kad se novac podijeli, od njega će moći da se pokrpe sve te rupe koje je divljanje cijena napravilo.

Ono najvrjednije je tek slijedilo. Osokoljen sopstvenom mudrošću Krivokapić je objasnio situaciju na Cetinju 5. septembra, kada je naredio da  se gumenim mecima puca na goloruki narod, bacaju na njega šok bombe i stotine suzavaca.

To su uradile strukture povezane sa kriminalom, njegovo je objašnjenje i opet njegova originalna mudrost:
– Mislim da je na Cetinju strast uzavrela, jer jer nezamislivo sprječavati nekoga da nešto obavlja u svojim objektima – istakao je Krivokapić.

Ali premijeru, radi se o popovima druge države, za koju znamo da vam je milija od svoje. Ne obavlja vaš pop to nešto, kako velite, u svojim, već u našim, okupiranim objektima. Zaboravili ste na tu sitnicu, kao i na onu da su u Cetinjskom manastiru Jovana Mićovića dočekali brojni, do zuba naoružani civili koji su se tamo već nalazili. A vi ste to znali. Kao i mnogo toga oko tog sramnog čina kojim ste rukovodili.

Nakon ovih briljantnosti i neke bezvezarije oko Temeljnog ugovora, ono što je obradovalo građane naše zemlje je izrečena želja premijera da Crna Gora po BDP bude približno kao i Luksemburg. Malo li je. Važna je želja, a Zdravko je, u interesu naroda zaista ima na pretek. I to mu niko ne može osporiti. Nije on kao Mickej, koji  ima želju tek duplo da poveća plate, ko zna otkud, bez diranja penzija, nego 15-tak puta povećanje BDP kako bi bili Luksemburg. A mogli bi i Švajcarska. Samo prvo da dođemo do Albanije i Kosova, Śeverne Makedonije i svih ostalih suśeda koje smo preskočili ubjedljivo samo po broju zaraženih i umrlih od korovavirusa.

Eto, to bi ukratko bio izvještaj o prvom danu pośete premijera omiljenoj mu političko-vjerskoj destinaciji.

Nastavak, ako ga bude, slijedi śutra, ili najkasnije prekośutra, kad se slegnu svi neophodni utisci.

I ono sa početka, premijer je dočekan u Beogradu na najvećem nivou.

A nivo ipak određuje sam čovjek.