Piše: Miodrag Radović
Ako je i bilo nekog ko je sumnjao u tvrdnje da aktuelna ,,ekspertska“ Vlada nije proevropska i da će nas odvesti u propast, kolege iz Evropske komisije su te sumnje odagnali u ovogodišnjem Izvještaju o Crnoj Gori i time demantovali navode glavne pregovaračke da očekuje „izbalansiran izvještaj”, kao i premijera da ćemo postati članica EU do 2025. godine, što bi svima bilo drago, ali sa ovakvim neradom nije realno.
Izvještaj potvrđuje da je nova Vlada desetkovala pregovaračku strukturu, smjenjujući ljude koji su predstavljali institucionalnu memoriju, čistim političkim revanšizmom, ne dozvoljavajući da makar učestvuju u procesu pregovora i time doprinesu prenosu znanja na svoje očigledno nedorasle nasljednike. Konkretno kaže se da je „pregovaračka struktura značajno oslabljena ostavkom ili razrešenjem 110 njenih članova, uključujući 16 pregovarača za poglavlja i 24 šefa radnih grupa”.
EKSPERTI ZA UNIŠTAVANJE
Da to nije slučajno ili pak akt neznanja, već promišljen čin urušavanja evropske perspektive kako bi se uklopili u rezervne regionalne inicijative koje koriste samo njihovim mentorima i nalogodavcima svjedoči nastavak navedene rečenice iz izvještaja……dok neka ključna ministarstva nijesu pokazala dovoljno posvećenosti i konstruktivnog angažmana u procesu pristupanja EU pod svojim novim rukovodstvom”. Stoga je sporazum lidera tri koalicije koje čine vladajuću većinu potpisan u septembru prošle godine, kojim se evropska integracija navodi kao prioritet, samo dimna zavjesa za uništavanje države. A eksperti su samo eksperti za uništavanje i partijsko zapošljavanje.
Pored navedenog, nigdje nije evidentiran značajniji napredak u odnosu na stanje koje je ostavila prethodna vlada, a donekle jeste nazadovanje, što znači da pored formalnog urušavanja strukture i institucija, imamo na djelu nerad i neznanje. Da li je sada kritičarima aktivnosti prethodne vlasti i pregovaračke strukture, koji sada vode proces, potreban neki izgovor za nedostatak reformi ili konkretnih rezultata? Možda je i za ovaj izvještaj kriva prethodna vlast? Naravno da nije, ali već predviđam izgovore u nedostatku rezultata ko ji se mogu pokazati javnosti.
Ozbiljna i politički zrela vlast umjesto podjele funkcija po dubini, razmatrala bi kako razriješiti blokadu pravosudnog sistema kojoj su šurovali, pa bi možda i razmotrila da uđe u politički dijalog i sa neistomišljenicima u cilju dobrobiti države. Ali naravno to rade oni koji su lojalni državi, a oni koji naloge primaju s drugih adresa ne razmišljaju o takvoj vrsti dijaloga jer se ne uklapa u agendu nalogodavaca.
Stoga Crna Gora mora postati žrtva procesa evropske integracije da bi drugi izgledali bolji. Uostalom, ozbiljna vlast bi davno podnijela ostavku zbog polarizacije društva koju su proizveli, nepostojanja konsenzusa unutar nje, a ako ne ona, za očekivati je makar da glavna pregovaračica podnese ostavku posle ovakvog izvještaja. Naravno, oni to neće uraditi.
I NAREDNI PERIOD IZGUBLJEN?
Podsjećam da Crna Gora u mandatu ove Vlade nije zatvorila niti jedno poglavlja ili pak ušla u zatvaranje nekog, iako je prethodna Vlada ostavila makar pet spremnih poglavlja za zatvaranje. Nije napravljen nijedan ozbiljan korak naprijed u ispunjavanju privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24, što bi dovelo do drugačije percepcije EU kada je u pitanju opšti nivo spremnosti Crne Gore i u skladu s novom metodologijom omogućilo brže zatvaranje poglavlja. Struktura funkcioniše netransparentno, a nedostatak redovnih sastanaka marginalizovao je civilno društvo kao važan dio sistema. Tek skoro smo dobili šefove radnih grupa za ključna poglavlja i počeli sa prvim sastancima.
Sve navedeno otvara pitanje da li će se i naredni period smatrati izgubljenim u integracionom procesu kao što je prethodna godina? Uvjeren sam da Evropska unija, njene države članice i institucije, neće imati ništa protiv proširenja, u slučaju konkretnih rezultata i neće je gledati u paketu s drugim državama. Uostalom, Crna Gora je svojom veličinom „najjeftiniji” primjer da je proširenje kao model širenja mira, stabilnosti i evropskih vrijednosti moguć, a time bi se i druge države podstakle na slične demokratske reforme. Za takvu vrstu reformskih poduhvata potrebni su ozbiljni napori i posvećenost u produženom trajanju.
S trenutnom Vladom na entuzijazam i posvećenost ne možemo računati. Nadamo se da će uskoro otići u političku prošlost, a da će ozbiljne i posvećene demokratske i proevropske snage imati priliku da ovaj posao završe na dobrobit cijele Crne Gore.