Prisustvovao sam sastanku koji su Dritan Abazović i Đorđe Radulović imali u Vašingtonu, ne mogu reći šta su oni govorili jer sastanak nije bio javan, ali mogu reći da sam ih pitao za prijetnje koje Beograd i Moskva predstavljaju za zapadnu orijentaciju Crne Gore, kao i za ulogu Srpske pravoslavne crkve, kazao je u razgovoru za Gradsku televiziju Edvard Džozef, profesor Univerziteta “Džon Hopkins” i jedan od vodećih američkih stručnjaka za Balkan.
On je naglasio da je dobio potvrdu da je zvanična pozicija Abazovića i Radulovića da održavaju zapadnu orijentaciju Crne Gore
Džozef je u emisiji “Hej Sloveni” govorio o imenovanja novih ambasadora SAD u zemljama regiona potvrđujući namjeru predsjednika SAD-a Džozefa Bajdena i njegove administracije da se suoče sa problemima na Balkanu.
On je ocijenio da su svi problemi u Crnoj Gori upravljivi.
“Brige koje Srbi u Crnoj Gori imaju su iste brige koje Srbi u Bosni imaju, ili Hrvati, ili Bošnjaci, ili Crnogorci. Ovo su sve rješivi problemi, kada svako prihvati zapadni poredak. Kada promovišete alternativni poredak Rusije i Kine i udaljavate se od demokratije, tada ovi problemi nijesu rješivi”,smatra Džozef.
Odgovarajući na pitanje da li Vašington i Brisel razumiju da je ključni faktor i glavni izazivač nereda u regionu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, Džozef kratko odgovara – Ne.
“Smatram da postoji određeno razmijevanje da je Vučić problem, ali ne vjerujem da to razumiju s ove strane Atlantika. I ne pričam samo o Vašingtonu, pričam o Americi, Evropskoj uniji i o većini glavnih gradova. Vučić predstavlja vrlo specifičan problem, vrlo jasan problem, i kažem Vam, problem je toliko očigledan da se ne može vidjeti. To Vam mogu i objasniti, ali kratak odgovor na Vaše pitanje je – ne. Oni ne mogu da shvate stvaran izvor problema, niti shvataju kako da se zapravo nose sa njim”, istakao je on.
Govoreći o ulozi SAD na Balkanu Džozef kaže da novoimenovani ambasadori ne mogu da sastavljaju politiku sami i da idu protiv zvanične politike zemalja.
“To jednostavno nije moguće. Međutim, na Balkanu, stvari ne funkcionišu isključivo tako – postoji ogromna širina koju američki ambasadori u regionu imaju. Ambasadori takođe pomažu u oblikovanju politike Vašingtona putem onoga što kažu i preporučuju. Američki ambasador igra veoma važnu ulogu u formiranju i izvršavanju američke diplomatije na Balkanu i kao agent na terenu, i kao izvor informacija”, rekao je Džozef.
Prema njegovim riječima zbog toga je, opet, imenovanje ambasadora Hila veoma značajno. Smatram da imamo i druga dobra imenovanja, od strane sekretara Blinkena i predsjednika Bajdena, za Kosovo i Bosnu. Radi se vrlo iskusnim diplomatama, i to je od izuzetnog značaja.
“Iskustvo koje ambasador Marfi i ambasador Hovenijer donose u Bosnu i na Kosovo i ambasador Hil – to su ljudi koji su prošli mirovne sporazume i pregovore, koji su bili tu da vide kako se odvijao progres. To je veoma važno i smatram, ohrabrujuće”, ističe Džozef.
Dodaje i da je ono što nedostaje strategija suočavanja sa pravim problemom u regionu, a to je – “šta da se radi sa Vučićevim režimom u Beogradu?”
“Činjenica je da, bez obzira na to koliko su dobri ovi ambasadori i sva druga imenovanja sekretara Blinkena i predsjednika Bajdena, ukoliko nema strategije suočavanja sa ovim problemom, progres je ozbiljno limitiran. Biće vrlo malo napretka, uključujući i Bosnu, sa ovim teškim pregovorima koji se trenutno dešavaju. Isto tako i na Kosovu, koje je zapravo ključno za cijeli region. To je poenta – otvorili ste pravo pitanje, apsolutno”, kazao je Džozef odgovarajući na pitanja Senada Pećanina na Gradskoj televiziji.
Kako je istakao, problem na Balkanu je to što jedna država ne prihvata zapadni poredak – a ta država je Srbija.
“I to je problem. Vi ste to uočili na početku. To je problem poseban za Vučićev režim i za samog predsjednika Vučića ali, strateški problem je Srbija koja nije mogla da prihvati zapadni poredak još od atentata na premijera Zorana Đinđića. I to je problem. Vučić je uzeo ovu nemogućnost Srbije, koja je bila demokratija, u mukama, ali mlada demokratija, pod njegovim prethodnicima, još od Koštunice do Tadića. Bila je demokratija – ali on ju je doveo do stanja gdje to više nije. On je strateški partner Rusije i Kine, a to znači, na neki način, da su rizici za SAD i njihove partnere zapravo veći nego u 90-im godinama”, ocijenio je on.
Džozef je kazao i da je pratio nedavno izlaganje američkog predstavnika za Balkan Gabrijela Eskobara koji je imao saslušanje u američkom Kongresu o situaciji u regionu.
“Gledao sam ga uživo. To je stav osnovne američke politike. Tu nije bilo ničeg šokantnog, što bi bilo pretjerano iznenađujuće. Eskobar je ukazao na rizike u regionu. Ukazao je na prijetnje Rusije i Kine i na ukupni značaj procesa proširenja Evropske unije. On se, naravno, blago dotakao i stvarnih poteškoća u regionu i po mom mišljenju, na sveukupni problem – na probleme u regionu koji se pogoršavaju i koji su vrlo ozbiljni, uključujući one u Bosni. Posebno u Bosni i na Kosovu. Sve u svemu, i dalje imamo konfuziju na Zapadu. Ne samo u Vašingtonu, nego i u Briselu. To je stvarni problem u regionu i zbunjeni smo onim što izgleda kao zaplet problema i kriza u više država”, zaključio je Džozef.