U svijetlu nedavnih događaja u vezi načina izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, te agresivnog medijskog nastupa Demokratske Crne Gore da je flangrantno prekršen zakon od strane Vlade Crne Gore i izvršeno nekoliko krivičnih djela, dužnost nam je da upoznamo javnost o nekoliko činjenicama, kazao je Darko Dragović, poslanik Pokreta Evropa sad.
On je u izjavi dostavljenoj medijima podsjetio da je članom 16 st.3 Zakona o unutrašnjim poslovima definisano da u slučaju prestanka mandata direktora policije prije isteka vremena na koje je postavljen ili u slučaju spriječenosti direktora policije da, iz bilo kojih razloga stalno ili na duže vrijeme vrši svoju dužnost, Vlada će na predlog ministra, za vršioca dužnosti odrediti jednog od rukovodilaca unutrašnje organizacione jedinice policije, koji ispunjava uslove za direktora policije propisane ovim zakonom, a najduže do šest mjeseci.
“Prema tome, dužnost i obaveza ministra unutrašnjih poslova jeste da predloži vršioca dužnosti direktora policije, dok je Vlada Crne Gore jedina ovlašćena da odredi vršioca dužnosti direktora policije. Ne odlučuje ministar nego Vlada”, ističe Dragović.
Pravno je, kaže, dozvoljena situacija da Vlada ne prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova.
“U tom slučaju, ministar unutrašnjih poslova je dužan da Vladi predloži drugo lice za kandidata za vršioca dužnosti direktora Uprave policije2, kazao je Dragović.
Prema njegovim riječima, ministar Danilo Šaranović je očigledno odlučio da zloupotrebom ovlašćenja ne iskoristi svoje diskreciono pravo i ne predloži novog kandidata za v.d. direktora policije pokušavajući na taj način da izazove institucionalni haos, odnosno da se ne izabere rukovodilac ovog jako značajnog državnog organa.
“Diskreciono pravo ministra nije apsolutnog karaktera, već je ograničeno u cilju ostvarenja najboljeg interesa Uprave policije, a posredno, u cilju zaštite bezbjednosti građana Crne Gore i borbe protiv svih oblika kriminala”, kazao je Dragović.
Ističe da je u predmetu Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 2. avgusta 1984. godine, br. 8691/79) Evropski sud za ljudska prava zauzeo jasan stav da bi bilo protivno vladavini prava kada bi se diskreciona ovlašćenja dodijeljena nekom izvršiocu izražavala u obliku neobuzdane moći.
“Prema tome, zakon mora ukazati na djelokrug bilo kojeg takvog diskrecionog ovlašćenja prenijetog na nadležne organe i na način njegovog vršenja sa dovoljnom jasnoćom, uzimajući u obzir zakoniti cilj mjere u pitanju, kako bi se svakom pružila odgovarajuća zaštita od samovolje bilo kojeg pojedinca koji postupa u ime i za račun državnih organa”, objašnjava Dragović.
Dalje navodi da iz stavova Evropskog suda za ljudska prava proizilazi da zаkon morа dovoljno jаsno dа ukаže nа obim diskrecionih ovlašćenja nаdležnih organa vlаsti i nа nаčin nа koji se tа prаvа ostvаruju.
“Po shvatanju Suda, zakon mora ukazati na obim diskrecionog prava povjerenog ovlašćenim organima i da na dovoljno precizno formulisan način uredi korišćenje tog diskrecionog prava, radi pružanja odgovarajuće zaštite od arbitrarnog odlučivanja”, kazao je Dragović.
Nažalost, dodaje, pozitivnopravne odredbe Zakona o unutrašnjim poslovima ne predviđaju, u stepenu koji je u dаtim okolnostimа rаzumаn, način saniranja posljedica koje bi mogle biti prouzrokovane zloupotrebom diskrecionih ovlašćenja ministra unutrašnjih poslova odbijajući da predloži vršioca dužnosti direktora Uprave policije.
“Nasuprot navedenom, prava zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima bi bila iluzorna i teorijska, a ne stvarna i efikasna, kad ne bi postojala mogućnost deblokade nastale zloupotrebom diskrecionih prava bilo kojeg pojedinca, pa makar on bio i ministar unutrašnjih poslova, a u cilju zaštite javnog interesa i vladavine prava. Upravo s tog razloga je Vlada Crne Gore donijela zaključak kojim je ovlašćen premijer Milojko Spajić da predloži Vladi kandidata za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, jer resorni ministar nije htio da izvršava svoju zakonsku obavezu pokušavajući da, za ko zna čiji interes, blokira postupak izbora vršioca dužnosti direktora ove institucije”, kazao je Dragović.
Dalje objašnjava.
“Kako je, u konkretnom, ministar odbio da predloži novog kandidata za v.d. direktora Uprave policije, a kako je u tom trenutku glavni organ zadužen za sigurnost građana prijetio da ostane bez rukovodioca, to je sasvim opravdana i po Ustavu nužna reakcija Vlade da ovlasti drugo lice – premijera (prvog ministra koji koordinira rad Vlade) da predloži drugog kandidata i time osigura kontinuitet funkcionisanja Uprave policije. Zaključno, pretežniji je javni interes i garantovanje ustavnih prava, kao i osnovnih prava i sloboda, od zloupotrebe diskrecionih prava ministra. U konačnom, podsjetio bih ministra da je, za razliku od Vlade koja je kolegijalni organ, on inokosni organ koji svjesnom zloupotrebom ovlašćenja možda i jeste ušao u zonu krivične odgovornosti”, poručuje Dragović.