Đukanović: Srbija je platforma za ostvarivanje ruskih interesa u regionu, Rusija grubo nasrnula na nezavisnost Ukrajine

Jasno je da je Rusija grubo nasrnula na nezavisnost, na suverenitet, teritorijalni integritet Ukrajine, ali da je krenula i u grubo urušavanje međunarodnog prava, jednako tako i ugrožavanje ljudskih života u Ukrajini i brutalno rušenje ljudskih prava u toj državi, rekao je u intervjuu za Koha TV predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

On ocjenjuje da Rusija pokušava da svoju doktrinu destrukcije na slučaju Crne Gore, pretpostavljam i Sjeverne Makedonije, pokaže i njenu uspješnost dokaže, time što bi destabilizovala zemlju koja je članica NATO-a. Prema njegovim riječima Srbija je u značajnoj mjeri pomagala u ostvarivanju onog što su bili ruski interesi u regionu Zapadnog Balkana, i bila je neka vrsta platforme za ostvarivanje ruskih interesa u ovom regionu.

“Srbija ima svoj cilj dakle da dovede u pitanje crnogorsku državnost, da dovede u pitanje crnogorski nacionalni, vjerski i kulturni identitet i nažalost dakle to se veoma očigledno vidi upravo tokom posljednjih godina, kada se na čelu države Srbije nalazi Aleksandar Vučić”, kazao je Đukanović.

Koha TV: Vi ste već više od 30 godina aktivni u politici. Bili ste jedan od glavnih političkih likova tokom najvećih historijskih događaja na Balkanu. I tokom tri rata koja su se odvijala i koja su za rezultat imali raspad bivše Jugoslavije. I sad u Evropi imamo još jedan novi rat – u Ukrajini. Da li ste pomislili da ćete svjedočiti još jednom ratu”?

Đukanović: Iskreno, ne. I nadao sam se da se to ne može dogoditi jer su upravo i dalje vrlo svježa sjećanja na tragediju kroz koja je prošla jugoslovenska država i narodi koji žive na tom prostoru. Nažalost, evo sada svi zajedno svjedočimo jednoj novoj agresiji na jednu nezavisnu, suverenu državu, kakva je Ukrajina i svjedočimo svi jednoj ozbiljnoj prijetnji ukupnoj evropskoj bezbjednosti. Žao mi je da se to događa.

Trudim se da zajedno sa drugim akterima političkog života Crne Gore reagujem blagovremeno, i da reagujem na način koji će upozoriti agresora da mora da napusti takvu strategiju ispunjavanja svojih političkih ciljeva, da se mora vratiti političkom dijalogu i naravno, zajedno svi pokušavamo da u maksimalnoj mjeri ohrabrimo i pomognemo Ukrajinu i ukrajinski narod da se odupre agresiji, i da na taj način sačuva najveće vrijednosti svog društva istovremeno da doprinose evropskoj bezbjednosti”.

Koha TV: Crna Gora se već zvanično posrijedila prema zapadnom svijetu, uvela je već i sankcije Rusiji, ali istovremeno imali ste, bilo je protesta u Podgorici i u drugim crnogorskim gradovima u podršci Putinu. S druge strane Rusija je već postavila Crnu Goru u listu neprijateljskih zemalja, zajedno sa Albanijom i sa Sjevernom Makedonijom. Može da to imati posledica”?

Đukanović: Po prije svega vjerujem da nikog nije iznenadilo da je Crna Gora od prvog časa ruske agresije na Ukrajinu imala identičan stav stavovima svih progresivnih evropskih država. Kažem, ne iznenađuje bilo koga ko iole ima uvid u ono što je kontinuitet državne politike u Crnoj Gori. Dakle, jasno je potpuno da je Rusija grubo nasrnula na nezavisnost, na suverenitet, teritorijalni integritet Ukrajine, ali da je krenula i u grubo urušavanje međunarodnog prava, jednako tako i ugrožavanje ljudskih života u Ukrajini i brutalno rušenje ljudskih prava u toj državi.

Dakle, sve su to razlozi koji nas nijesu ostavljali ravnodušnim, niti su bilo koga ozbiljnog pokolebali u izricanju ocjene da je riječ o agresiji, i da tu agresiju treba sankcionisati. Ako ne sankcionišemo agresiju, onda će se ona nastaviti i onda će ona pogoditi ne samo ovu državu koju trenutno pogađa, nego će pogoditi potencijalno svaku od evropskih država, a u svakom slučaju već žestoko pogađa evropski sistem vrijednosti.

Uz to ne treba previdjeti, Crna Gora je već duže od deceniju u pregovorima sa Evropskom unijom o članstvu. Prema tome, sve evropske institucije su već u više navrata, dakle unatrag nekoliko godina izricale ocjenu da je Crna Gora uspješno ispunjavala sve svoje obaveze iz bezbjednosne i vanjskopolitičke agende, i da je stoprocentno usaglasila svoju vanjsku i bezbjednosnu politiku sa Evropskom unijom.

Dakle, rekao bih da oko toga, pretpostavljam, nije bilo iznenađenja za bilo koga ko poznaje crnogorske političke prilike. Jednako tako, ne bi smjelo biti iznenađenje da u jednom dijelu crnogorske javnosti postoje još uvijek ljudi koji imaju sentimente prema Rusiji, i smatraju da su ti sentimenti dovoljan razlog da u ovom trenutku odobravaju rusku agresiju na Ukrajinu.

Kada je Rusija 2016. godine shvatila da će Crna Gora ipak ući u NATO, a u međuvremenu su se bitno promijenile geopolitičke okolnosti, geopolitički odnosi, odnosi između istoka i zapada, Rusija je tada pokušala da uz pomoć Srbije zaustavi Crnu Goru u tom njenom poslednjem koraku članstva u NATO. Nije u tome uspjela. Crna Gora je od početka 2017. godine članica NATO-a i naravno, od tada traje, da kažem, neko tiho neprijateljstvo koje se, nažalost, kao što sam kazao, sada javno deklarisala stavljanjem Crne Gore na listu državnih neprijatelja Rusije. Rekao bih sav taj razvoj događaja u međusobnim odnosima nas ne koleba ni u pogledu poštovanja naše istorije i tradicija. Mi niti hoćemo, niti možemo da bježimo od te istorije bliskosti u međudržavnim odnosima.

Dakle s poštovanjem takođe se sjećamo da je Rusija 2006. uoči referenduma zajedno sa svim evropskim i evroatlanskim državama podržala pravo Crne Gore da na referendumu, dakle slobodnom voljom građana, odluči o svojoj budućnosti i da je poštovala takvo opredjeljenje. Samim tim što je jako brzo nakon referenduma priznala Crnu Goru, kao nezavisnu državu, dakle ništa od toga ne zaboravljamo, ali sve to nije razlog da bismo se odricali sebe i svoje budućnosti.

Koha TV: Ali da li mislite da će ova aktuelna situacija u Ukrajini, i ti stavovi koje ste vi sad spomenuli, dovesti do neke destabilizacije u Crnoj Gori?

Đukanović: Dakle, to niko ne isključuje. Kao što znamo, nažalost, Rusija je ne od juče deklarisala svoju doktrinu destrukcije i ona tu doktrinu destrukcije pokušava da realizuje širom evropskog kontinenta. Logičan je negdje njen izbor da i Zapadni Balkan, iako nije još uvijek dio ujedinjene Evrope, da ga iskoristi makar kao pristupni teren ka Evropskoj uniji. Kad kažem logičan je izbor, logičan je izbor zato što nažalost ovdje još uvijek imamo slabe države, sa slabim kapacitetima, i drugo, kao što sam već kazao, ovdje imate dosta stanovništva sa proruskim sentimentima.

Dakle, Rusija se, nažalost, grubo poigrava sa tim ljudima i sa njihovim emocijama, zapravo nudeći im samo da budu faktor destrukcije vlastite kuće, jer ako pristanete da budete u bilo čijem interesu faktor destrukcije Evrope, vi podrivate vlastitu kuću, mi smo Evropljani. Takođe, treba primijetiti, Rusija ne nudi alternative. Možda bi bilo zanimljivo da vidimo da naspram ideje evropske i evroatlantske integracije postoji neka druga konkurentna geopolitička ideja. Međutim, nema ideje, ideja je hajmo svi zajedno u destrukciju protiv evropskog jedinstva i protiv evropskog sistema vrijednosti. Nažalost dio ljudi na
Iz crnogorskog iskustva moj odgovor je na vaše pitanje sljedeći: Rusija je 2016. godine pokušala da zaustavi Crnu Goru da ne uđe u NATO, i u tome nije uspjela. Dakle, niko valjda ni najnaivniji ne bi mogao pretpostaviti da će Rusija odustati. Rusija i dalje vodi takvu svoju politiku i ona sada pokušava da tu svoju doktrinu destrukcije na slučaju Crne Gore, pretpostavljam i Sjeverne Makedonije, pokaže i njenu uspješnost dokaže, time što bi destabilizovala zemlju koja je članica NATO-a. E dakle to svakako imamo na umu i pokušavamo da učvršćivanjem, da kažem, nekog institucionalnog reda u državi, obezbijedimo nužnu čvrstinu fonta otpora prema tom pokušaju eksterne disfunkcionalizacije naših institucija i naše države”.

Koha TV:Ali, da li može, da nazovemo tako, mala Crna Gora suprotstaviti se tom pritisku, da tako nazovem, i iscijepiti se iz pritiska Rusije i i pomalo i Srbije?

Đukanović: Da, taj pritisak trpimo, kao što sam vam kazao, već od 2016. godine i nema tu nikakve tajne. Srbija je u značajnoj mjeri pomagala u ostvarivanju onog što su bili ruski interesi u regionu Zapadnog Balkana, prema tome bila je neka vrsta platforme za ostvarivanje ruskih interesa u ovom regionu. Crna Gora je tolika kolika je, ali kao što vidite i na današnjem slučaju Ukrajine se pokazuje koliko je moćno oružje kada branite svoj dom, kada branite svoju slobodu, kada branite svoje vrijednosti. To je uvijek mnogo moćnija pozicija od pozicije države koja na sve to nasrće.

Crna Gora je tokom prethodnih godina pokazala da, iako teritorijalno i populaciono mala država, je uspjela da odbrani svoje vrijednosti i uspjela da odbrani svoje pravo na slobodan izbor budućnosti. Danas treba primijetiti da su Crna Gora i sve države Zapadnog Balkana, dodatno ohrabrene novim intenzitetom i kvalitetom evropskog jedinstva.

Čini mi se da se nikada u kraćem roku nije dogodila takva homogenizacija na evropskomkontinentu i takva odlučnost unutar NATO saveza, tako da vjerujem da smo danas svi dodatno osokoljeni da nastavimo da branimo prave vrijednosti, i u svojoj kući, a i u drugim kućama u kojima su te vrijednosti napadnute – u ovom slučaju zato ponavljam, Ukrajina ne brani samo sebe, Ukrajina brani evropsku bezbjednost. Ukrajina brani evropske vrijednosti, zato treba imati svijest o tome, zato treba snažno podržati taj herojski otpor Ukrajine, da bi se pokazalo da, da kažem, ti anarhični politički modeli koje Rusija sada upotrebljava u odnosu na Ukrajinu ipak predstavljaju prošlost i ipak ne mogu dovesti do onog rezultata kojeg je Rusija očigledno u ovom slučaju priželjkivala i mislim da to moramo da svi iskoristimo kao neko ohrabrenje, da bismo učvrstili i svoj sistem vrijednosti, svoje jedinstvo i na taj način obezbijedili garanciju izvjesne i uspješne budućnosti svakog od evropskih naroda i svake evropske države”.

Koha TV: Kad smo do tog jedinstva, od početka rata u Ukrajini, Kosovo sve više insistira na članstvo u NATO-u. Da li vjerujete da bi članstvo Kosova u NATO savezu bila garancija za sigurnost na Balkanu?

Đukanović: Prije svega, ne iznenađuje me takva državna politika na Kosovu. Dakle, koliko ja poznajem kosovske političke prilike, rekao bih da su tamo snažna opredjeljenja da Kosovo u perspektivi treba da bude dio NATO-a i dio Evropske unije i ja vjerujem da je to izvjestan ishod budućeg razvoja kosovske državne politike. Iz našeg iskustva, reći ću vam da je pripadnost NATO-u jako jako važna. Ne samo zbog ovakvih situacija kroz kakvu sad prolazimo, nego posebno rekao bih kroz iskustvo od ovih pet prethodnih godina kada se prosto golim okom mogla vidjeti pouzdanija stabilnost u Crnoj Gori nego ranije i drugo kada se moglo prepoznati veće povjerenje investitora, inostranih investitora, posebno sa evroatlantskog prostora prema Crnoj Gori kao investicionoj destinaciji. Crna Gora je godinama bila država sa najboljim odnosom direktnih stranih investicija u odnosu na GDP i zahvaljujući takvom povjerenju i takvom prilivu investicija, Crna Gora se veoma intenzivno razvijala. Tako da nema nikakve sumnje da članstvo u NATO nudi ozbiljne pogodnosti i u pogledu bezbjednosti, u pogledu političke stabilnosti, u pogledu sigurnosti građana, ali i u pogledu ekonomskog razvoja”.

Koha TV: U zadnje vrijeme stav Crne Gore je bio sličan stavu Kosova što se Open Balkana tiče, tj. inicijative Albanije, Srbije i Sjeverne Makedonije. Zašto se Crna Gora nije opredijelila da postane dio ove inicijative?

Đukanović: Više puta sam to već objašnjavao, ali naravno ponoviću to zbog vaših gledalaca. Da kažem, nekoliko nas je razloga navelo na takav stav. Prvi stav je da u ovom regionu već postoji više od tridesetak regionalnih inicijativa. Plašim se da umjesto da koristimo kapacitet postojećih inicijativa, mi stalno kreiramo nove i veoma često se događa da se sadržaj jedne inicijative preklapa sa sadržajem druge. Tako je i u slučaju Open Balkana. Tu se sada pokušava ostvariti nešto što je definisano veoma jasno, recimo inicijativama kakvi su Berlinski proces i kakva je CEFTA inicijativa. Te inicijative su pod okriljem snažnih međunarodnih centara moći. Dakle, Berlinski proces je lansiran u Berlinu, kao što mu ime kaže, a pod snažnim je pokroviteljstvom Evropske unije.

Ako me pitate da li ću se radije opredijeliti i da li ću više vjerovati inicijativi koja je lansirana iz Berlina i Brisela, ili sličnoj inicijativi lansiranoj iz našeg regiona, koja uzgred budi rečeno, ne podrazumijeva da to što želimo da ostvarimo, ostvarujemo poštujući evropske standard, nego poštujući neke poluevropske standard, poštujući neke balkanske standard, dakle nema nikakve sumnje da ću uvijek biti na strani inicijative koja je pod pokroviteljstvom Evropske unije.

Zašto? Zato što regionalne inicijative upravo doživljavamo kao dobru šansu i dobro međuvrijeme za pripremu svake od naših država za život na tržištu ujedinjene Evrope. To je prvi i najvažniji razlog. Drugi razlog je što imamo ozbiljno nepovjerenje prema nekim od autora te inicijative. Konkretno, imamo ozbiljno nepovjerenje prema predsjedniku Srbije. Zašto je to naše nepovjerenje? Nije to nikakav antisrpski stav, naprotiv, mi smo takođe kroz istoriju imali jako duge i sadržajne odnose i prijateljske odnose sa Srbijom. Ali nažalost, bilo je i vrlo često je bilo etapa kada je Srbija ispoljavala neskrivenu ambiciju da anektira Crnu Goru, da Crnu Goru tretirajući je srpskom državom i pokušavajući da negira crnogorski nacionalni identitet, dakle tretirajući Crnogorce kao Srbe, dakle da dokaže neopravdanost postojanja nezavisne crnogorske države…”

Koha TV: U tome je malo pomagala i Srpska pravoslavna crkva?

Đukanović: Naravno, Srpska pravoslavna crkva je jedan od instrumenata velikosrpskog nacionalizma u region. Ona je posebno došla do izražaja posljednjih godina, za vrijeme Miloševića, velikosrpski nacionalisti su imali vrlo širok repertoar za ostvarivanje svog cilja, od vojske, preko saveznih zakona, preko savezne policije, preko svih saveznih institucija. Danas tog repertoara nema, ostala je Srpska pravoslavna crkva kao relativno legitimni prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma, i mi smo to pogubno dejstvo, pogubno političko dejstvo i zloupotrebu Srpske pravoslavne crkve osjetili veoma dobro upravo na primjeru Crne Gore 2020. godine. Dakle, zašto na sve ovo podsjećam?
Dakle, Srbija ima svoj cilj dakle da dovede u pitanje crnogorsku državnost, da dovede u pitanje crnogorski nacionalni, vjerski i kulturni identitet i nažalost dakle to se veoma očigledno vidi upravo tokom posljednjih godina, kada se na čelu države Srbije nalazi Aleksandar Vučić. On se koristi istom konstrukcijom kojom se koristio Slobodan Milošević. Najprije se proglasi tobožnja ugroženost Srba u region, pa se onda deklariše spremnost države Srbije da štiti ugrožena prava Srba u region, i onda, naravno, Srbija ulazi u rušenje suverenosti susjednih država.

Dakle, teško da nas onaj ko ima takve skrivene ciljeve, a nedovoljno ih vješto skriva, i postali su očigledni, i kada to ne govori Aleksandar Vučić, to govore svi njegovi najbliži saradnici, počev od njegovog ministra unutrašnjih poslova, dakle oni govore o Srpskom svetu. Dakle, oni pokušavaju da ostvare svoj nacionalistički projekat, a onda pokušavaju da kamufliraju takvu svoju destrukciju nekom pričom o regionalnoj saradnji koju, da kažem, slatkorječivo definišu kao Open Balkan. I samo treba biti dovoljno naivan da bi čovjek kazao da, da to je još jedna dobrodošla regionalna inicijativa. Ne, ne. To kod nas ne prolazi. Ne možemo, da kažem, sebi dozvoliti takvu naivnost, nego pogledamo šta iza toga stoji, a iza toga vidimo ovu destrukciju – pokušaj urušavanja suverenosti susjednih država i zbog toga veoma jasno kažemo – jedan od autora te inicijative za nas nema kredibilitet, da bi mogao da nas pokrene na pristupanje takvoj inicijativu”.

Koha TV: U posljednje ste vrijeme spomenuti ili povezani sa pokušajem atentata na Vučića. Kako Vi to komentarišete?

Đukanović: Već sam to komentarisao, dakle riječ je o jednoj gruboj izmišljotini, dakle izmišljotini koja je vjerovatno bila, koja je trebala biti upotrijebljena za homogenizaciju domaće političke javnosti. Kao što ste vidjeli, u daljem razvoju te priče, nije se pojavio, ne nijedan dokaz, nego se nije pojavilo nijedno slovo koje bi moglo potkrijepiti takvu izmišljotinu, jer je zaista apsolutna izmišljotina. Dakle ja sam predsjednik države Crne Gore, a ne atentator i neko ko je organizator terorističkih akata na ovom prostoru i ja sam predsjednik Crne Gore koji je pokazivao, i koji i danas pokazuje najbolju namjeru da sarađuje sa svim državama, uključujući i Srbiju, u mjeri u kojoj nam to Srbija dozvoljava.
Sve dotle, dok su ideje velikosrpskog nacionalizma bile razmještene po nekim institucijama, poput Srpske akademije nauka i umjetnost, to nije dovodilo u pitanje naše dobre međudržavne odnose. Danas kada je ideja velike Srbije pronašla svoju adresu u samom vrhu državne politike Srbije, danas više ti odnosi, naravno, ne mogu biti tako dobri, zato što su naši interesi potpuno suprotstavljeni. Velikosrpski nacionalizam iz sjedišta najviših državnih adresa Srbije želi da Crne Gore ne bude, a Crna Gora logično želi da traje, želi da traje, želi da bude odgovorna država, želi da bude odgovoran susjed, i odgovoran faktor regionalne saradnje, već je članica NATO-a, želi da bude dio Evropske unije i naravno da ćemo ostati otvoreni i za buduću saradnju, tada kada se Srbija opet okrene sebi i kad počne se bavi svojom evropskom budućnošću, a prestane da ugrožava suverenost i stabilnost susjednih država”.

Koha TV: Bilo je glasova i sa crnogorske strane za povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova…”

Đukanović: Kao što sam maločas rekao i danas ćete čuti pojedinačne glasove iz Crne Gore koji će kazati da je Rusija u pravu što je napala Ukrajinu i ti isti glasovi su, pretpostavljam, oni koji misle da treba povući priznanje Kosova. Kazao sam vam, u toku je proces emancipacije. Ako je neko vjerovao da ćemo za 15 godina ostvariti stoprocentno emancipaciju crnogorskog društva, taj nije mislio realno. Dakle, svakako danas i u našem društvu i u kosovskom društvu, i u društvu Srbije i Bosne postoje ljudi koji sporije prihvataju te emancipatorske ideje. Najvažnije je osvjedočiti se, a ja mislim da u Crnoj Gori tome svjedočimo da se taj proces odvija i da on iz godine u godinu donosi određene benefite, tako da ja nemam nikakve sumnje da je većina u Crnoj Gori, ne samo na strani evropske i evroatlanske integracije, nego je na strani izuzetno dobrih odnosa sa susjedima i dobre regionalne saradnje.

Vraćam se poruci koju sam želio da saopštim vezano za taj odnos koji postoji između Kosova i Srbije. Dakle, ja smatram da je jako važno da se i na jednoj i na drugoj adresi što prije vrati konstruktivnom dijalogu, jer moramo svi znati – u finalu ne može biti drugog rješenja tog problema do političkog dogovora. Samo se postavlja pitanje koliko ćemo vremena izgubiti, koliko ćemo komplikacija napraviti i možemo li sebe dovesti u stanje takve iracionalnosti da opet ugrozimo stabilnost i potencijalno ugrozimo živote ljudi.

Nadajmo se da ne. Ali ne treba ispitivati, da kažem, granice naše tolerancije i granice naše strpljivosti. Odgovorni politički lideri i sa jedne i sa druge adrese moraju da sa punim kapacitetom pokrenu taj dijalog i da gledaju da što je moguće brže dođu do rješenja koje će učvrstiti stabilnost, koje će otvoriti perspektivu dobre saradnje između te dvije države i koje će obezbijediti da i jedna i druga država idu ka ostvarenju svojih strateških političkih ciljeva”.

Koha TV: Pređimo malo samo sad na unutrašnju politiku Crne Gore. Dali ste mandat za formiranje crnogorske Vlade albanskom političaru i vašem suparniku Dritanu Abazoviću. Da li vidite Abazovića kao premijera i gdje će vaša partija biti u novoj crnogorskoj vladi?

Đukanović: Da ga ne vidim kao premijera ne bih ga predložio za mandatara. To je jasno. Takođe, nema nikakve dileme, Demokratska partija socijalista je kazala da je spremna da podrži manjinsku vladu, da ne preferiramo taj model, da mi preferiramo kao partija, da preferiramo političku vladu, ali da smo svjesni da u ovom trenutku je teško ostvariti konsenzus oko takvog rješenja i da smo zbog toga spremni da podržimo u manjinsku vladu – uz samo jedan uslov, a to je da svi politički ciljevi i politički prioriteti te Vlade moraju biti skopčani sa osnovnom, dakle, proevropskom i evroatlanskom državnom politikom Crne Gore. Ako to bude tako, nema nikakve sumnje da ćemo i u trenutku izbora manjinske Vlade u parlamentu podržati takvu vladu.

Koha TV: Iz gradova Crne Gore sa albanskom većinom mladi bježe iz dana u dan sve više. Nema još uspostavljenog univerziteta na albanskom jeziku, nema novina na albanskom jeziku. Imajući u vidu da su Albanci imali prilično presudnu ulogu u referendumu 2006. o nezavisnosti Crne Gore, da li mislite da bi Albanci mogli biti u boljoj poziciji”?

Đukanović: Nema nikakve sumnje, dakle to je proces koji se nikada ne završava, koliko god vam se učinilo da ste savršeno uredili ljudska prava, pa i manjinska prava, već sjutra će se otvoriti novi horizont. I uvijek morate imati dovoljno senzibilnu državnu politiku koja će prepoznavati te nove potrebe i pokušavati da ih ustavno-pravno uredi.
Kada smo usvajali naš Ustav 2007. godine s ponosom smo isticali da smo prava manjina u Crnoj Gori uredili na višem nivou, nego što su ta prava uređena u brojnim evropskim državama, tako da ja zaista mislim da u Crnoj Gori postoji jedna dobra klima i postoji jedan odgovoran politički odnos ključnih političkih činilaca prema ideji da se na vrlo kvalitetan način stalno dorađuju prava manjina u Crnoj Gori. Dakle, mi bismo danas, ne samo manjinama, nego i svakom građaninu Crne Gore željeli da obezbijedimo što je moguće više prava, ali nažalost taj proces sustizanja evropskog nivoa životnog standarda ne može se obaviti u nekoliko godina. Biće potrebno duže vrijeme. Zbog toga danas iz Crne Gore nažalost odlaze, ne samo pripadnici manjinskih naroda, odlaze mladi ljudi kao iz svih drugih balkanskih država, zato što vide bolju šansu za zasnivanje svoje egzistencije u nekim drugim državama. To se rješava razvojem. Da bismo ostvarili željeni tempo razvoja moramo prethodno učvrstiti stabilnost. Vjerovali smo da smo postigli zavidan nivo stabilnosti, ali kao što vidite, jedan neočekivani bezbjednosni incident u Evropi, kakvo je ugrožavanje nezavisnosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, zaljulja praktično čitavu Evropu. Ne samo Zapadni Balkan.

Nažalost to nam oduzima dragocjeno vrijeme. Sad smo se opet ovdje vratili pitanjima bezbjednosti, umjesto da se bavimo pitanjima razvoja i evropske integracije. Nadajmo se da će ova čvrstina u Evropi i u NATO-u pomoći da se ovaj sukob što brže završi i da se mi vratimo onome od čega ovdje treba da živimo, a to je pitanje razvoja, pitanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, pitanja naravno unapređenja vladavine prava i zaštite prava svakog pojedinca i manjinskog naroda i ostvarivanja jasne i dogledne evropske perspektive”.

Koha TV: Kakav je Vaš odnos sa predsjednicom Vljosom Osmani i sa premijerom Aljbinom Kurtijem?

Đukanović: Taj odnos je veoma veoma dobar, dakle to je odnos međusobnog uvažavanja, poštovanja, poštovanja dobrosusjedstva, tako da gdje god se nađemo, a na mnogo smo se mjesta nalazili i razgovarali, rekao bih da je to zaista jedan vrlo uzoran odnos.
Siguran sam da kao čelni ljudi u dvijema državama doprinosimo boljem povjerenju između naših država i da ćemo nastaviti, da kažem, takvu praksu i takvu tradiciju. Kada je u pitanju moja potencijalna posjeta Beogradu, o tome za sada nema govora, jasno vam je o tome nema govora, zbog poremećenih političkih odnosa između naše dvije države posljednjih godina. Što se tiče moje spremnosti ona je uvijek apsolutna da razgovaram sa svima, posebno sa susjedima, posebno za državama regiona, na jasnim političkim principima, i nijesam od onih koji bira sagovornika, niti sam dakle ja taj koji priželjkuje Srbiji ovog ili onog predsjednika. Srbija bira svog predsjednika, neka ga izabere sa srećom, onako kako to žele građani Srbije. Što se mene tiče, to pitanje me ne zanima, a postoji uvijek moja spremnost kao predsjednika Crne Gore da sa državnim rukovodstvom Srbije razgovaram o svim pitanjima koja će doprinositi boljim međudržavnim odnosima”.