Petak, 14 Juna, 2024
Rubrika:

Zemlja se oslobađa ljubavlju a velika postaje djelima!

''Iz plitkog uma i podaništva samo drača probija. Zakorovili smo od bola zbog nesojluka. Zbog izdajstva. Zbog licemjerja nalik crvotočini. I slabosti karaktera koju pohlepa hrani''

Piše: Dubravka Jovanović

Sunce da dopre do ove naše tmine.
Da mu je prodornija moć, kao što majski osviti pokreću stablo iz korjena, da mu krošnja zazeleni.
Iz plitkog uma i podaništva samo drača probija.
Zakorovili smo od bola zbog nesojluka. Zbog izdajstva. Zbog licemjerja nalik crvotočini.
I slabosti karaktera koju pohlepa hrani.
Raščovječeni ,obezduhovljeni u talogu laži koje su samo i tamo njima istina.
Takvi ne smijemo i nemamo prava da se zovemo Crnogorcima i Crnogorkama.
Crna Gora mora se osloboditi ljubavlju i ponovo velika postati djelima.
Šubare, pipuni,drtani, popovi, lopovi, vojvode,tuđinci, ovo nevrijeme, vremenom samo njima znanih vrijednosti zovu?
I oslobođenjem. Od čega?
Od istine, ljudskosti,časti, od savjesti, od pravde, od dobrote, od pameti , od rodoljublja, od čojsva i od junaštva.
Samo je njihova laž cjelovita i neupitna. Ostalo se sve relativizuje i izmiješta.
Ne pristajem na njihove revolucije i rezolucije. Na njihove litije, psalme i molitve, jer im je svaki krst čvornovat i svaka svetinja na rasprodaju.
Nije se lako stidjeti pred svima, zasvijetliše mi riječi bliže peru, velikoga Don Branka Sbutege.
Do stida su nas doveli. Istinski nije lako.
Zbog primitivizma, nacionalizma, šovinizma, klerikalizma. Bezdušni i preko leševa. Preko ljudske muke.
Rđa se hvata na njihove svetinje jer svjetlost svoga luča tule.
A zemlja ova je za bezbroj a ne jednu vječnost. Crna Gora, to je ono čemu možeš srce dati.
Otadžbina je misao i vjera.
U krš i njegovu tvrdu kičmu , u list ozlaćen ovih gora, u kap tirkiza njenog mora , u čelo njezinih sinova i oniks oka crnogorskih đevojaka.
Nije puklo klatno zvona Ivanova .
I odjeci i sjenke prađedovskih zavjeta živo zbore da ćemo te braniti od svakoga zla. I odbraniti.
Čojstvom i junaštvom koje je samo Crnogorcima dato kao amanet. I nikome tako na svijetu bijelome. Pozlatom pradavnog mača pravde.
Gore srca, gore baklje za majsku radost tvoje nepokore!
Za tvoj tvrd orah i tvoju zdravicu slobodi koja mora i na ovu bandu.
Mora jer su nam bandijere odmotane da vijore,da prkose.
One su nove komete za prostor bijeli, čisti.
I uz uzglavlje su nam za dah freškog zraka, za spas i za glas slobodi.
Za pjesmu i za lijek.
Za onaj bijeli cvijet suzom srebreničke majke izvezen na grobu bez imena.
I za pucanj u srce Srđanovo , koji nije ni umro ni pao.
Pokazao je svima kako se korača po zemlji. A onda zvjezdanijem letom, da nebo osvoji!
I da nam u nasljeđe ostavi slobodu.
Hrabrost se podrazumijeva.
Mora sunce na ovu bandu, da od mraka ne oslijepimo.
U prostor majskog svitanja ga uramimo!

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
NK 120
20.05.2024-12:49 12:49

Bravo,bravo pjesnukinjo

Olja
20.05.2024-13:37 13:37

Sa okeanom emocija je pisana ova sjajna pjesma u prozi.
Iskrene čestitke sa željom da sunce pronađe put na ove bande,kako kaže gospođa Jovanović.

dragan
20.05.2024-13:43 13:43

Svaka cast Gospodjo. Respekt.

Generacija
20.05.2024-14:45 14:45

Sve si rekla ali na tvoj način lirikom i ponosom.
Generacijo grlim te jako.

Nada Martinović
21.05.2024-07:22 07:22

Domovina se ovako voli i brani.
Čestitam Dube!