Drske izmišljotine, provokativne izjave najviših zvaničnika vlasti, monstruozni komentari po društvenim mrežama, sve se to odnosilo na događaj koji se nije odigrao. Potvrda ovoj konstataciji je zvanično saopštenje Uprave policije da na Cetinju nije napadnut niti jedan sveštenik Srpske pravoslavne crkve. Čak se iz Uprave policije i zahvaljuju građanima Cetinja na iskazanoj toleranciji i pomoći u cilju zaštite lične i imovinske sigurnosti kao i na skladnim građanskim odnosima, ocijenio je Zoran Vulević iz organizacije Crnogorski zbor.
Ostatak saopštenja prenosimo u cjelosti
Pa otkuda tolika hajka na Cetinjane ako incidenta nije bilo? Za one imalo upućenije u aktuelne političke prilike, ništa neočekivano. Kao da se vreba, prosto preži i najmanji razlog da se ospe paljba na naš dični Prijestoni grad i njegove ponosne građane. Cetinje kao bastion slobode, neosvojiva tvrđava za brojne osvajače koji su kroz istoriju na njega nasrtali, stojalo je i stoji na putu izdajničkih namjera današnje vlasti da Crnu Goru preda u ruke velikosrpskim kleronacionalistima. Zaista zvuči paradoksalno da grad koji je simbol crnogorske državnosti, grad koji je uvijek bio na braniku Crne Gore, bude prepreka i smetnja za vlast koja tu državu vodi. Ne znam postojili više u medijima nekada popularna rubrika “Vjerovali ili ne”, pa ukoliko je više nema treba je ponovo pokrenuti, a kao povod za to navesti ovaj kuriozitet.
Pored očigledne činjenice da predstavnici aktuelne vlasti svim silama rade na sprovođenju plana stvaranja “srpskog sveta” zbog čega su se, uostalom, i našli tu đe su, postoji još jedan razlog zbog koga se Cetinje uporno satanizuje. Taj je razlog oličen u našoj nikad ugasloj pizmi. Pa ako se udruži s prethodnim, onda se zaista ne treba čuditi da se sve snage koje se protive izgradnji Crne Gore kao građanske, multikonfesionalne, sekularne države, tako žestoko obrušavaju na Cetinje. Na naš ponosni grad koji nam je kroz čitavu svoju herojsku istoriju branio i odbranio lično i kolektivno dostojanstvo, naš identitet, naše “ja” pred čitavim svijetom. I umjesto da svi jednako budemo ponosni na Cetinje, kao Grci na svoju Atinu, dio nas sve čini da ga što više ocrnimo i njegove građane predstavimo kao militantne, agresivne, ksenofobične i ko zna kakve još. Građane gospodskog ponašanja i manira čija je jedina “krivica” što vole svoju državu i svoju tradicionalnu, svetu Crnogorsku pravoslavnu crvku koju žele da odbrane od njenih istorijskih neprijatelja, oličenih u osvajačkoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zar se ti okupatori crnogorskih svetinja, kakva je cetinjski Manastir, kao i druga naša sveta znamenja, bar na tren ne zastide zbog otimanja tuđega, onoga što je izgrađivao crnogorski narod kroz svoju istoriju. I zamislite, još se ti kleptomani i bogohulnici ljute kada se pobunimo u ljudskoj i prirodnoj potrebii da odbranimo ono što je naše! Kakav bezobrazluk i fukarluk! I umjesto da vlastodršci podrže građane Cetinja u svom rodoljublju i patriotizmu, oni se stavljaju na stranu njegovih neprijatelja i negatora države Crne Gore. Time, više nego svim drugim nepočinstvima koje čine, pokazuju svoje pravo lice i odnos prema državi na čijem su čelu i njenom Prijestonom gradu!
No, i pored svega, svih muka koje su nas snašle, svi mi iz Crnogorskog zbora, kao i sve druge patriote širom Crne Gore, uvjereni smo da nije daleko dan kada će ogromna većina građana Crne Gore biti ponosna na svoje Cetinje, kao što su i Grci na svoju Atinu!