Piše: Miodrag Miko Živković
Odavno već znamo koji zadatak je imala crkva Srbije u Crnoj Gori. Kao produžena ruka i instrument vladanja zvanične Srpske politike, pune tri decenije je razgrađivala identitet crnogorse države i naroda.
Pokojni Amfilohije kao mitropolit te crkve vješto je uspijevao razviti i stvoriti privid o nekoj autonomiji mitropolije i navodnoj posebnosti crnogorskih Srba. Na tom prividu, skrojenom na lažima i falsifikatima, izgradio je nevjerovatnu homogenizaciju svog “vjerujućeg stada”.
Na, do sada neviđeni način Srpska država je preko svoje crkve uspjela preuzeti vlast u Crnoj Gori, izborom svog mandatara i svoje vlade.
Iznenadnom smrću, inače vremešnih Amfilohija i Patrijarha Irineja, “vjerujuće stado” sa svojom vlašću, ubrzo se posvađalo i podijelilo. Vakum koji je nastao njihovom smrću, iskoristili su političari koje je Amfilohije strpao u jedan “tor”, za razgradnju te vještačke tvorevine, shodno svojim interesima i interesima svojih mentora.
Podjelama i novom svrstavanju je doprinio i Amfilohijev V.D. nasljednik Joanikije, koji je stao u podršku Demokratama, Vladi i premijeru Krivokapiću.
Izborom novog patrijarha Portfirija pod pokroviteljstvom predsjednika Srbije Vučića i zvaničnim izborom Joanikija za mitropolita crkve Srbije u CG, nastali vakum je zatvoren i crkva Srbije se vratila na “fabrička podešavanja”.
Kao mjehur od sapunice, raspršile su se sve iluzije koje je stvarao Amfilohije, o posebnosti i autonomiji. Uspostavljena je nova hijerarhija sa Vučićem i Portfirijem na čelu i Joanikijem kao poslušnim izvršiocem njihovih planova i zamisli u Crnoj Gori.
Više je nego očigledno da su Demokrate u novoj konstalaciji snaga čuvari Amfilohijevog amaneta i lažnog mita o posebnosti, a da crkva Srbije pod upravom Vučića i sa novoimenovanim Portfirijem i Joanikijem, već ruše taj amanet i svaku primisao o bilo kakvoj svojoj posebnosti u Crnoj Gori
Jučerašnji blagoslov Patrijarha Portfirija, upućen liderima DF-a, Mandiću i Kneževiću da su oni čuvari interesa crkve Srbije u Crnoj Gori, jasno govori o novoj političkoj stvarnosti te crkve. Nema sumnje da će izvršilac ovakve nove politike biti njihov mitropolit Joanikije i da će od sada ta crkva biti “majka” DF-a, a maćeha Demokrata, vlade i Krivokapića.
Važno je shvatiti da crkva Srbije nastavlja aktivno politički da živi u Crnoj Gori sa svojim neskrivenim namjerama i ciljevima.
Još važnije je shvatiti da interes građanske Crne Gore nije ni ta crkva, a ni čuvari amaneta bivšeg mitropolita (Demokrate, vlada i Krivokapić).
Razlike između njih su samo u nijansama zamišljene prevare. Crna Gora se mora što hitnije osloboditi ove okupacione teokratije i vratiti se na svoj građanski i sekularni put, odbacujući zauvijek recidive koji na bilo koji način podržavaju ovakvo djelovanje tuđe crkve u sopstvenojj zemlji.