Čirgić za Aktuelno: Prevara i obmana jedine su konstante političkoga djelovanja Dritana Abazovića

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK), Prof. dr. Adnan Čirgić kazao je u razgovoru za portal Aktuelno da su ‘’prevara i obmana jedine konstante političkoga djelovanja budućeg premijera Dritana Abazovića”, kao i da vlada koju je on izabrao ”ne može biti bolja od njega samoga”.

”Ne treba zaboraviti da Abazović nije oburdao prethodnu Vladu zato što mu je smetao DF već zato što je to bio očiti zahtjev njegovih zapadnih nalogodavaca. Što će u tu Vladu ući dva ministra iz SDP-a, to je nakon načina na koji je formirana cetinjska vlast slab garant da nova Vlada neće biti anticrnogorska”, kazao je Čirgić u intervjuu za Aktuelno.

On je istakao da nakon fomiranja nove vlade očekuje nastavak čišćenja prostora za nesmetanu asimilaciju Crnogoraca i za njihov konačni nestanak.

Čirgić je govorio i o ostalim očekivanjima nakon formiranja manjinske vlade, svetosavskom modelu ”nacionalnog pomirenja”, Kapeli na Lovćenu, kao i da li očekuje promjenu položaja FCJK nakon formiranja Abazovićeve vlade.

AKTUELNO: Kako ocjenjujete formiranje nove 43. Vlade Crne Gore i sve ono što se događalo uoči dogovora među političkim partijama?

ČIRGIĆ: Prevara i obmana jedine su konstante političkoga djelovanja Dritana Abazovića. Vlada koju je on izabrao ne može biti bolja od njega samoga. Obarajući prethodnu Vladu čiji je bio potpredśednik i koje ne bi ni bilo da nije bilo njegove bezrezervne podrške toj skarednoj skupini kvazieksperata, Dritan Abazović je najavio formiranje nove, manjinske Vlade koja će baštiniti građansko ustrojstvo i slijediti proevropski i prozapadni kurs što ga je trasirala prethodna vlast te novu parlamentarnu većinu od 49 poslanika, neophodnu za deblokadu sistema. Prethodnih neđelja imali smo priliku uvjeriti se da je to bila još jedna od nebrojenih Abazovićevih obmana. Jer niti se došlo do većine od 49 poslanika niti je stvorena proevropska i prozapadna Vlada koja će promovisati građanske vrijednosti što ih garantuje Ustav. Pokazalo se da je SNP, velikosrpska i proruska partija koja baštini od međunarodne zajednice osuđenu politiku Slobodana Miloševića, strateški partner Dritana Abazovića. Oni su mu zamjena za DF. Pritom ne treba zaboraviti da Abazović nije oburdao prethodnu Vladu zato što mu je smetao DF već zato što je to bio očiti zahtjev njegovih zapadnih nalogodavaca. Što će u tu Vladu ući dva ministra iz SDP-a, to je nakon načina na koji je formirana cetinjska vlast slab garant da nova Vlada neće biti anticrnogorska. Uostalom, SDP je dobio samo dva ministarska mjesta (spram šest koja su darivana SNP-u) i ni jedno od ta dva nije povjereno poslanici Draginji Vuksanović, čija je borba za građanske vrijednosti i crnogorski identitet obilježila period odlazeće Krivokapić-Abazovićeve Vlade. Ni ulazak Bošnjačke stranke u novu Vladu nije garant da će odnos te Vlade prema ustavnim vrijednostima biti drugačiji od odlazeće.

AKTUELNO: Da li vjerujete da bi nova Vlada mogla da smanji podjele u crnogorskom društvu koje su dostigle vrhunac u prethodnom periodu?

ČIRGIĆ: Čini se da je ovom Vladom Abazović namjerio postići ono što ni Amfilohiju prije njega nije polazilo za rukom – „nacionalno pomirenje“, koje tako često ističu šovinisti što pomirenje vide kao mirenje građana sa svetosavskom ideologijom kao svojom sudbinom. Dakle, Crna Gora može biti država, ali srpska država. Može imati i jezik, ali ne crnogorski. Može imati i crkvu, ali kao dio Crkve Srbije. Može imati i kulturu, ali kao regionalni fenomen srpskoga korpusa. I tako dalje. Da ovo nije paranoja nego realan prikaz ideologije aktuelne vlasti, lako se uvjeriti ako se zna da takve stavove zastupa rektor jedinoga državnog univerziteta u Crnoj Gori koji je na tu funkciju postavljen zahvaljujući Upravnome odboru UCG na čijem je čelu Abazovićeva funkcionerka Rajka Glušica; takve stavove zastupa odlazeći premijer kojega su Abazović i njegova partija doveli na tu funkciju; takve stavove zastupa i odlazeća ministarka prosvjete, nauke i kulture za koju je takođe glasala Abazovićeva Ura, a koja Uskrs čestita isključivo srpskoj crkvi. Naposljetku, takve stavove zastupa i budući ministar prosvjete Abazovićeve proevropske Vlade – funkcioner SNP-a Vojinović. Umjesto izvinjenja za dosadašnja nepočinstva, Dritan Abazović na čelo resora prosvjete dovodi ideološkoga blizanca Vesne Bratić. Da su živi, i pop Đujić i Nikola Kalabić mogli bi u Abazovićevu proevropsku Vladu, a kao krucijalni dokaz njihova evropejstva bilo bi dovoljno da obriju bradu. Da skratim. Podjele u crnogorskome društvu produbila je upravo sprega odlazeće vlasti i Crkve Srbije – koja osporava crnogorskome narodu osnovna ljudska prava na sopstvenu kulturu, naciju, sopstvena vjerska ośećanja, ukratko – pravo na postojanje. Nema sumnje da prethodna vlast nije bila dorasla tim podjelama jer nije uviđala (a dobrim dijelom ni danas ne uviđa) da to nijesu etničke nego vrijednosne podjele koje razriješiti ne mogu raznorazni draganvukčevići i slični demagozi što su institucije kojima su rukovodili doživljavali isključivo kao vazda puno korito. Rezultati popisa stanovništva od sredine XX vijeka naovamo najbolje ilustruju prirodu crnogorskih podjela. Sumnjam da ima toliko naivnih da mogu vjerovati da će ova Vlada sanirati posljedice podjela jer njeni ključni konstituenti najviše rade na njihovu produbljivanju.

AKTUELNO: Očekujete li da će Fakultet za crnogorski jezik i književnost imati bolji status kod nove izvršne vlasti u odnosu na raniji period?

ČIRGIĆ: Očekujem kontinuitet odnosa koji je uspostavila šovinistkinja Vesna Bratić. Ministarstvo prosvjete povjereno je SNP-u. Bio na čelu toga ministarstva deklarisani rusofil Vojinović ili ko drugi iz SNP-a, odnos prema FCJK biće isti. Nije davno bilo da bi se zaboravilo kad je SNP istakao da će baštiniti tekovine politike Momira Bulatovića – politike koja je proizvela sankcije i izolaciju od svijeta. Uz to ta partija pokazuje javnu lojalnost Crkvi Srbije čiji prvosveštenici kontinuirano demonstriraju negatorski odnos prema crnogorskome narodu, jeziku, književnosti, crkvi, naciji i kulturi. Kakav se odnos prema FCJK i prema Crnoj Gori uopšte može očekivati od zaljubljenikā u Momira Bulatovića i prvosveštenike Crkve Srbije? Odnos Ministarstva prosvjete prema FCJK može biti drugačiji utoliko što će možda novi ministar, za razliku od odlazeće ministrice, vještije skrivati šovinizam i negatorski odnos prema onome što je osnovni cilj djelatnosti naše ustanove. No boriti se protiv takvih nama je suđeno.

AKTUELNO: Buduća parlamentarna većina predstavila je Sporazum prema kojem će funkcionisati buduća vlast. Vjerujete li da sadržina Sporazuma garantuje da će se Crna Gora vratiti na put modernog građanskog društva?

ČIRGIĆ: Već sam rekao da se Dritanu Abazoviću ne može vjerovati ništa. Dakle, ne može se ništa vjerovati ni njegovoj Vladi. Da je tu Vladu napravio s onim snagama koje su obnovile crnogorsku nezavisnost, onda bi to zbilja bio zaokret u odnosu na njegovu dosadašnju marionetsku politiku. Potpisani sporazum novu Vladu obavezivaće koliko i onaj sporazum koji je potpisala prethodna Vlada. Taj novi sporazum promoviše one vrijednosti koje je Ura izdala svaki put kad joj se ukazala prilika za izdaju – kako na nacionalnome nivou tako i pri formiranju vlasti u gradovima u kojima je njen udio bio ključan za odluku hoće li tim gradovima upravljati kleronacionalističke i kriptočetničke snage ili suverenističke partije koje su obnovile Crnu Goru. Nakon toliko prevara, ko bi mu normalan mogao vjerovati? Uostalom, vrlo brzo ćemo imati priliku uvjeriti se u iskrenost zaokreta politike Ure. Na izborima u Podgorici koji, prema nekim istraživanjima, mogu suverenističkim partijama donijeti tijesnu pobjedu pod uslovom da nastupe kao blok – onako kako, nažalost, odavno ne umiju jer ne mogu uprkos deklarativnome patriotizmu savladati svoje uskostranačke interese i pizme – Dritan Abazović i Ura imaće šansu da pokažu jesu li za Podgoricu koja se razvija u moderan grad ili za selendru srpskoga sveta, poput ostalih gradova đe su koalirali s predstavnicima ideologije za koju se mislilo da je poražena u Drugome svjetskom ratu.

AKTUELNO: Abazović je saopštio da bi trebalo skrenuti fokus sa identiteskih pitanja na one koje se odnose na ekonomiju i svakodnevni život. Kako ocjenjujete taj njegov stav? Da li to znači da se neriješena pitanja i dalje guraju pod tepih?

ČIRGIĆ: Ne. To je nastavak čišćenja prostora za nesmetanu asimilaciju Crnogoraca, za njihov konačni nestanak, nakon čega na red dolaze manjinski narodi ukoliko ne pristanu na kolaboraciju i poslušnost. Vlast kojoj Abazović pripada i ovoga je puta pokazala da su upravo Crnogorci najneprihvatljivija nacionalna skupina. Zato SDP ima samo dva ministarska mjesta. Zato DPS, LP i SD nijesu mogli u Vladu. Zato najveći broj ministara ima velikosrpska partija SNP. Zato Abazović istorijskim pitanjima pristupa selektivno. Kad mu mogu poslužiti da omalovaži Crnogorce, onda se njima i te kako služi. Kad ih ne može iskoristiti za ostvarenje ciljeva koje je mu je zacrtao Vučić, onda ih proglašava prevaziđenim i poziva da gledamo u budućnost. U budućnost – koju je on dogovorio u Beogradu. Ne treba zaboraviti da je Ura s partijama manjinskih naroda, DPS-om, SDP-om, SD-om, LP-om imala većinu u parlamentu. Ali umjesto toga Abazović je odabrao SNP. Odabrao je da kleronacionalističku Krivokapićevu Vladu zamijeni kameleonskom Vučićevom Vladom, a mjesto predśednika Skupštine namijenio je SNP-u – čime dobijamo i izvršnu i zakonodavnu vlast koju će kontrolisati Aleksandar Vučić. Nema stoga ništa čudno što se Strahinja Bulajić povukao s mjesta v. d. predśednika Skupštine i ostavio slobodan prostor za formiranje nove Vlade. Isto tako nema čuda ni što DF više ne najavljuje bunu protiv dahije Abazovića (čusmo ovih dana da rukovodioci koji su izabrani preko konkursa ne moraju brinuti za svoje funkcije – uprkos tome što znamo da je većini njih litijaška spomenica bila glavna referenca) ili što se Joanikije javno celiva s Abazovićem umjesto da Crkva organizuje nove litije zbog „prevarene izborne volje“. Jedino je čudo kako je onaj koji je osakatio državu dobio takvu podršku suverenističkih i manjinskih partija uprkos tome što su koliko juče i jedni i drugi za njega bili kriminalci.

AKTUELNO: Da li smatrate da bi nova Vlada trebalo da određena pitanja (obnavljanje kapele na Lovćenu) konačno zauvijek stavi tačku?

ČIRGIĆ: Vjerujem da nema nikoga u Crnoj Gori ko zbilja misli da može srušiti mauzolej na Lovćenu. Da limenom crkvom na Rumiji nije zabijen nož u crnogorsko multireligijsko nasljeđe kojim je uništen kult stariji od svih religija koje danas bitišu u Crnoj Gori, ne bi kapelu na Lovćenu niko ni pominjao. Rušenje mauzoleja nije pošlo za rukom ni Amfilohiju koji je bolje no iko drugi poznavao karakter Crnogoraca, a kamoli onome koji nije bio sposoban da održi ni svetački kult Njegošev koji je Amfilohije – uprkos protivljenju Beogradske patrijaršije – pokušao uspostaviti. Inicijativa za rušenje mauzoleja i podizanje kapele nema za cilj ispunjenje nekakvoga Njegoševa amaneta. Nije cilj velikosrpske propagande podići kapelu i krst kao simbol Njegoševe vladičanske funkcije nego navrh Lovćena postaviti obilježje crnogorske poniznosti Beogradu, odnosno srpske dominacije nad Crnom Gorom. Ideolozi te propagande za simbol uzimaju ne krst (koji se i sad nalazi na nadgrobnoj ploči Njegoševoj) nego krst s četiri ocila. Bez ta četiri ocila za njih on nema značaja. Potvrđuje to najbolje odioznost koju pokazuju čak i prema savremenome crnogorskom krstaš barjaku.

AKTUELNO: Kako komentarišete izostavljanje SD-a iz kombinatorike za sastav manjinske vlade?

ČIRGIĆ: Upravo je odnos Abazovića prema SD-u pokazatelj koliko je iskren njegov najnoviji politički angažman i koliko mu se može vjerovati kad govori o pomirenju. Pomirenje je jedino moguće na vrijednosnoj osnovi – kad bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost budemo prihvatali i uvažavali i jedni druge i građanske vrijednosti crnogorskoga društva te kad nam zajednički istinski cilj bude evropska, emancipovana Crna Gora bez istorijskoga revizionizma i povampirenja mračnih ideologija iz prve polovine XX vijeka. Da je Abazoviću i Uri do takvoga pomirenja zaista bilo stalo, SD bi se neizostavno našao u novoj Vladi. U sporazumu kojim se Abazović šepuri nema ničega što se kosi s dosadašnjim djelovanjem SD-a. U pogledu afirmacije građanskih vrijednosti i prozapadnoga kursa kojega se on navodno drži – nema ničega što bi diskreditovalo SD da participira u jednoj proevropskoj i procrnogorskoj Vladi. Birajući između procrnogorskoga i proevropskoga SD-a i prosrpskoga i proruskoga SNP-a – Abazović je izabrao SNP. Samo što je ovlastio Jokovića, negatora crnogorske nacije, da to umjesto njega saopšti. Smatram nemjerljivom štetom to što su DPS, SDP i partije manjinskih naroda dale Abazoviću saglasnost za to. Takav se postupak ne može pravdati podrškom koju Abazović navodno ima od međunarodnih partnera. Jer ako je ulazak SNP-a u vlast za nekoga bio poželjan prije ruske agresije na Ukrajinu, nove okolnosti morale su nametnuti nova pravila. Na kraju, morao je Abazović kao priznanje lojalnosti SNP-a Crnoj Gori i proevropskoj politici iznuditi od te partije ne stidljivo priznanje ruske agresije nad Ukrajinom no jasnu osudu Putinove zločinačke politike i jasno priznanje crnogorske nacije, kulture, jezika i crkve kao što je od predśednika Bošnjačke partije iznudio stav da se ta stranka neće spoticati preko genocida u Srebrenici – genocida koji je izvršila politika čiji je baštinik Jokovićev SNP.

U.P.A.