piše: Adnan Čirgić
Dok se deklarativno zalaže za antikorupciju i antimafija koaliciju, mafijaški brat Dritan povodom potonjega uličnog napada na Jevta Erakovića izjavljuje: “Koliko sam shvatio verbalno je napadnut. Kad bih prijavljivao verbalne napade na mene organi Crne Gore ne bi imali priliku nijednom drugom temom da se bave. Državni organi su reagovali. Situacija u Crnoj Gori po ovom aspektu je mnogo bolja nego za vrijeme DPS-a. Nema protesta, nema komita, nekih drugih grupacija. Vjerska i nacionalna mržnja se nalazi kod nekoliko medija i kod nekoliko osoba.”
Što je tom izjavom kriminalni brat Abaz, uzurpator funkcije predśednika Vlade Crne Gore, poručio svojim kolegama s ulice i podzemlja? Očito je: nije strašno što društveni talog na ulici šikanira političare i javne djelatnike zbog drugačijega stava, drugačije ideologije i druge nacionalne pripadnosti.
Strašno je kad se neko zbog toga pobuni ili podnese prijavu. Jer eto i njemu prijete, pa nikoga ne prijavljuje kako valjda ne bi opteretio “organe Crne Gore”. Takva je izjava potpuno po mjeri Abazovićevih puding analitičara svih struka koji njegov režim analiziraju kako im gazda kaže.
No Abazovića niko ne napada zato što je Albanac no zato što je ideološki četnik. Niko ga ne napada zato što je musliman no zato što je svetosavski kolaborant. Niko ga ne napada zato što proziva kriminalne klanove no zato što ga Sky aplikacija razotkriva kao jednoga od njihovih saradnika i političkih zaštitnika. A svi oni koji su nemilice ove tri godine napadani od strane Abazovićevih štićenika napadani su ili zato što su Crnogorci ili zato što su muslimani.
No uprkos tome što je osvjedočen kao najveći lažov među crnogorskim političarima svih vremena, Abazović katkad nehotice saopšti i nešto što smatra istinom. Tačno je što kaže da nema više protesta, komita i “nekih grupacija” te da se sve svelo na “nekoliko medija i nekoliko osoba” koji šire “vjersku i nacionalnu mržnju”.
Proteste i komitovanje ukinula je upravo Abazovićeva vlast ucjenama, zastrašivanjem, revanšizmom, odmazdom i brutalnom policijskom torturom te partijski zarobljenim tužilaštvom zahvaljujući kojemu je veleizdajnik Abazović još na slobodi. Abazović misli da je ugašen organizovani otpor kao što ga bijahu ugasili Abazovićevi ideološki preci prije ravno sto godina. A onih nekoliko medija i osoba koji šire ono što velikosrbin Abazović vidi kao vjersku i nacionalnu mržnju mogu biti ponosni na tu “mržnju” čiji je cilj otpor “pomirenju” koje nam nameću Abazović i drugi poklonici ideologije popa Mace, pomirenju sa sudbinom koju nam je nekadašnji Šešeljev omladinac Vučić namijenio.
Omamljen neograničenom moći koju mu je obezbijedio Vučić i površna politika zapadnih ambasada u Crnoj Gori koje su aminovale podršku DPS-a i SDP-a njegovoj Vladi, Abazović zaboravlja da i njega i njegove kecmanoviće čeka neki novi slobodarski 13. jul.
Što prije crnogorska opozicija i politički predstavnici manjinskih naroda svoje stranačke ciljeve podrede nacionalnima, to će brat Abaz prije poslužiti kao strašilo budućim potencijalnim veleizdajnicima.
Svaka cast Gospodine! Respekt!
Jedno nijeste registrirali pošteni gospodine Čirgiću, a to je da svako ko je reka NE otvorenom Balkanu je morao da otiđe. Otiša je Milo, otiša je DPS, otiša je i podoljub i njegova strahovlada, Otiša je SDP i Draginja, otiša je, ijako se batrga, Milojko Spaić, Demokrate i Aleksa će isto doživjeti slom. Zašto se svi čude da je gospodin novi predśednik skoro panično u svojoj prvom obraćanju javnosti reka da drugovi ja sam za otvoreni Balkan, verujte mi na ćasnu pionirsku reč, nijesam ja ka oni ludi Milojko što mu je jezik brži od pameti. Nijeste primijetili da ispodcenzusne… Pročitaj više »