BOJKOT!

Piše: Adnan Čirgić

Abazovićeva Vlada je formirana uz jasno definisane prioritete koje je saopštio njen potpredśednik: potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora sa Srpskom crkvom, ulazak u Otvoreni Balkan (kako se tada tepalo Srpskome svetu) i popis stanovništva.

Temeljni ugovor sa Srpskom crkvom je potpisan. Crna Gora danas je dio Srpskoga sveta. (Ko ne vjeruje, neka prošeta do Pljevalja, Berana, Andrijevice, Nikšića, Budve, Herceg Novoga i ostalih SS administrativnih jedinica.)

Ostalo je još da se popišu pripadnici ugrožene nacionalne zajednice čiji broj raste od popisa do popisa.

I da crnogorski građani o popisu stanovništva ne znaju ništa više nego to da je taj popis prioritet Aleksandra Vučića i njegovih izmećara, to je dovoljan razlog da mu se usprotive. Prioriteti Aleksandra Vučića i njegovih crnogorskih potrpežnjaka mogu biti na srcu samo velikosrpskim šovinistima koji Crnu Goru vide ne kao državu nego kao etnički čistu teritoriju.

Teško je očekivati da će “naši zapadni saveznici” naćerati Abazovića da odustane od popisa i odloži ga do stvaranja neophodnih uslova za njegovo održavanje jer ga oni dosad nijednom nijesu mogli ni na što naćerati. Za Abazovićev popis ovakvi tehnički i društveno-politički uslovi zapravo su idealni za održavanje popisa po nalogu njegova beogradskog gazde.

Još je teže očekivati da će ti “naši zapadni saveznici” naćerati Spajića da se ponaša onako kako bi se to moralo očekivati od mandatara za sastav Vlade jedne Nato članice. Očito je da je moć beogradskoga zlikovca da zastraši jača od moći “zapadnih saveznika” da obodre.

Crna Gora, ona prozapadna, proevropska, građanska i multikulturna – ako je još ima – ne smije priznati ni takvu Vladu ni takav popis.

Nije cilj popisa samo povećati broj Srba, kako se to čini u brutalnoj kampanji srpskih šovinističkih političkih i klerikalnih organizacija, već na osnovu rezultata toga popisa (koji reklamiraju kao jedini legitimni popis dosad) raščerečiti Crnu Goru po oprobanome modelu nefunkcionalnih i međuetničkim podjelama konfrontiranih društava. Jedini način da se ovaj popis ospori jeste da mu se suprotstavimo bojkotom.

Iza toga bojkota treba jednako da stanu i Crnogorci i Bošnjaci i Albanci i Hrvati.

Varaju se grdno predstavnici manjinskih naroda ako misle da ih ne čeka isti plan koji je smišljen za Crnogorce. Potpuno je irelevantno koliki će procenat Albanaca ili Bošnjaka biti na ovome popisu ako nakon njega za njih neće biti mjesta u Crnoj Gori. Potpuno je irelevantno hoće li se dio onih koji su se na prošlome popisu izjasnili kao Muslimani ili Crnogorci islamske vjere sad izjasniti kao Bošnjaci jer kako se god izjasnili – u cijeloj Crnoj Gori biće im kao u Pljevljima.

Stoga bi Bošnjačka stranka, kad već nije nakon ukidanja pljevaljskoga antifašističkog praznika oslobođenja grada i uvođenja srpskopravoslavne revizionističke izmišljotine napuštila sramotnu Abazovićevu Vladu, ovoga puta morala zaštititi interes onih koje zastupa i pozvati svoje članstvo na bojkot.

Na bojkot kao jedini mogući odgovor morale bi pozvati i stranke ostalih manjinskih naroda – onako kako to čine predstavnici građanskih državotvornih partija u Crnoj Gori.

Nepristajanje na bojkot popisa jeste kolaboracija s baštinicima četničkoga pokreta.