Uprkos tome što žene čine više od pola populacije u Crnoj Gori i što nema pravnih ograničenja, čak je rodna ravnopravnost ustavna kategorija, praksa pokazuje da na mjestima odlučivanja i dalje dominiraju muškarci, žene nemaju jednake šanse prilikom zapošljavanja, svaka treća trpi neki vid nasilja, te smo još uvijek daleko od tolerantnog društva u kojem svako može nesmetano da uživa svoja prava, poručila je kandidatkinja za poslanicu Pokreta za promjene (PzP) Anika Bajić.
“Naslijeđene negativne matrice stereotipa i predrasuda još uvijek snažno opterećuju i usložnjavaju egzistenciju žena na ovim prostorima, pa nerijetko generišu i verbalno, psihičko pa i fizičko nasilje. Ako se i osmjele da se istaknu svojim radom i zalaganjem u javnom životu, posebno politici, nerijetko bivaju podvrgnute verbalnom nasilju, ismijane, ponižene i na taj način oslabljene za dalji politički uticaj i ugled”, saopštila je Bajić.
Napominje da žene iz ranjivih kategorija, posebno one sa invaliditetom, su “dvostruko diskriminisane”.
“Teret COVID krize dominantno su iznijele žene. Sve ovo nas obavezuje da kao društvo prepoznamo diskriminaciju sa rodnog aspekta i uvedemo politike jednakih mogućnosti, kako bi se uskladili sa savremenim civilizacijskim i demokratskim tekovinama i postali humanija država koja počiva na vladavini prava i poštovanju osnovnih ljudskih prava”, navela je Bajić.
Rodna ravnopravnost se, po njenim riječima, mora shvatiti “kao stvarna potreba našeg društva, a ne samo kao uslov za ulazak u Eropsku uniju”.
“Zato moramo sistemski djelovati na ekonomsko osnaživanje žene i otvoriti centre za žensko preduzetništvo na lokalnim nivoima, te obezbijediti povoljne kreditne linije u iznosu od najmanje 15.000 eura, sa grejs periodom od dvije do pet godina i stimulisati najbolje preduzetničke ideje u ženskom biznisu sa bespovratnim iznosom od 3.000 eura. Snažnim stimulativnim mjerama neophodno je podstaći poslodavce da zapošljavaju žene sa invaliditetom, samohrane majke, žene žrtve porodičnog nasilja, te kreirati programe za bržu prekvalifikaciju žena, čineći ih konkurentnijim na tržištu rada”, istakla je ona.
Za one žene, navodi ona, koje nijesu bile u mogućnosti da rade, žene domaćice, žene na selu, “mora se obezbijediti socijalna penzija u iznosu od najmanje 250 eura kad navrše 60 godina starosti”.
“A nezaposlenim majkama novčanu naknadu od 200 € za vrijeme trudnoće, kao i adekvatnu podršku tokom trajanja porodiljskog odsustva. Rad žena u kući se mora na adekvatan način finansijski nadoknaditi, kao što se radi u naprednim zemljama. Kao stimulativnu mjeru, treba uvesti mogućnost dvogodišnjeg porodiljskog odsustva majkama koje su rodile treće i svako sljedeće dijete, a samohranim majkama propisati mogućnost porodiljskog odsustva dok dijete ne navrši tri godine života. Moramo osnovati Fond za naknadu štete žrtvama nasilja, jer to su uglavnom žene i djeca i oštro sankcionisati svaki vid verbalnog nasilja nad ženama u javnom životu. Moramo se svi zajedno zalagati za veće učešće žena na svim mjestima odlučivanja, jer to garant ostvarenja pravednih i izbalansiranih politika na dobrobit ukupnog društva”, zaključila je Bajić.