Ponovo je pokrenuto pitanje ozakonjenja istopolnog braka u Skupštini Crne Gore. One koji to ne prihvataju proglašavaju homofobima (čovjekomrscima). Međutim, ne samo Crkva hrišćanska, Islam i Judejstvo, nego sveukupno religiozno iskustvo svijeta, od pamtivijeka do danas, to i takvo proglašenje polnog nagona za čovječnost, samo za sebe, doživljavalo je i doživljava kao čovjekomržnju, saopštio je danas mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
“Jer ono što je ugrađeno u čovjeka za rađanje, za stvaranje novog života, obogotvoriti samo za sebe, lišavajući ga njegovog prirodnog smisla, proglasiti ga za smisao čovjekovog postojanja, znači obogotvoriti smrt i ništavilo, mrziti čovjeka i njegovu prirodu, njegov vječni smisao i dostojanstvo. Oni koji traže istopolne brakove, imaju li za to saglasnost i blagoslov svojih roditelja, osobito majki? Poznato nam je kukanje mnogih majki takve djece”, naveo je Amfilohije.
Kako je istakao, to što važi za homoseksualizam (LGBT) važi podjednako za čedomorstvo (abortus), ubijanje začete, nerođene djece.
“Zar nije uvijek isto dijete, ubijeno bilo poslije začeća šest mjeseci ili poslije šest godina? Zar se i jedni i drugi koji to ozakonjuju – ne pitaju za sebe: da su moj otac i majka sklapali istopolno partnerstvo ili prihvatili da me po začeću ubiju (abortiraju), da li bih ja danas postojao/postojala? Da li je ubistvo djeteta ljudsko pravo koje treba ozakoniti”, upitao je mitropolit crnogorsko-primorski.
Očinstvo i materinstvo su, naglasio je, dvije najveće svetinje ljudskog života.
“Sve je čovjeku slobodno – po riječi apostola naroda, no da li je sve ono što čovjek čini, a čini bezbrojna zla i grijehe – djetoubistva i čovjekoubistva – istinska sloboda i istinska čovječnost? Je li to dostignuće modernog čovječanstva, kojim se ono hvali? Čovjek je slobodan da pogazi i očinstvo i materinstvo, pretvarajući dar i nagon rađanja u nagon čovjekoubistva i smrti, ali smije li to proglasiti za čovječnost i čovjekoljublje”, dodao je Amfilohije.
Svetinja braka, istakao je, predstavlja žižu vječnog smisla svega što čovjek jeste i radi čega postoji.
“Ljudi vjere, bez obzira kojoj od svjetskih religija pripadaju i ljudi istinskog humanizma, odričući se tog vječnog smisla, odriču se Boga u koga vjeruju, prihvatajući bezakonje i nečovječnost za zakon i čovječnost. Zaista, sve je čovjeku slobodno, ali mu nije sve na korist”, zaključio je mitropolit Amfilohije.
Sovinista i covjekorzac!