Bivša rektorka Univerziteta Crne Gore Radmila Vojvodić pravosnažno je dobila spor sa Univerzitetom zbog nezakonitog razrješenja sa te funkcije. Odluku je donio Viši sud u Podgorici, potvrdivši tako odluku nikšićkog Osnovnog suda.
Izjavu Vojvodić nakon odluke suda prenosimo integralno:
Ponoviću tužbom smo moj advokat Nikola Martinović i ja štitili integritet institucije koju sam branila od svojevrsnog totalitarističo – fašizoidnog postupanja Upravnog odbora i Vlade prema ustavno zaštićenoj kategoriji autonomije UCG.
Tu je, dakle, satisfakcija! Satisfakcija gladijatorskoj borbi sa Vladom koja se, nažalost, boji autonomije Univerziteta (da, da u starom Rimu u arenama su se borile i žene, ne samo muškarci, neka to ne zvuči patetično), ali i satisfakcija u borbi sa Univerzitetom koji je pokleknuo pred političko –partijskim interesima i pritiscima, koji nije istrajao, uprkos neprikosnovenim pravnim argumentima na svojoj strani i dužnosti da brani standarde visokog obrazovanja braneći tako najvažnije – studenta i kvalitet znanja koji mu garantuje.
Dakle, presuda je za respekt, daje nadu, da tako kažem, da stvaramo sistem, a ne režim. Ali, isto tako, ne može se reći da je pravda zadovoljena dok god se ne suočimo sa ishodom ove presude tamo gdje je beskrupulozno prekršena ustavom zaštićena autonomija državnog univerziteta i gdje se nezakonito djelovalo smjenom rektora koji je tu autonomiju zakonito štitio.
Inače, važno je skrenuti pažnju, posebno zbog onih koji nemaju detaljniji uvid u predmet spora vezan za studijski program u Beranama koji je akreditovan po međunarodnim standardima evropski regulisanih profesija u zdravstvu, pri Kliničkom centru u Podgorici kao nastavnoj bazi, da ova presuda raskrinkava bezobzirno partijsko – političko manipulisanje bazičnim standardima visokog obrazovanja upravo kroz nezakonito postupanje iz samog srca Ministarstva obrazovanja. Kakav paradoks?!
Da li za aktere ovog pravnog nasilja postoje reperkusuje, to je sad pitanje? Da li će ko ponuditi ostavku uvidjevši odgovornost za pravna nepočinstva ostvarena kroz poluge političke moći? Da li sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru naše još uvijek “besudne zemlje”? Jesu li sudovi i zakoni tu da nas da nas uistinu štite u ime napretka ili su efikasniji da nas ustrojavaju?
Živi bili pa vidjeli.