Treće večeri VIII Internacionalnog Sajma knjiga u Podgorici obilježilo je djelo “Karbid“ ukrajinskog pisca Andrija Ljubke.
Djelo pripovijeda o grupi ljudi iz jednog pograničnog ukrajinskog mjesta Medvedovo, u trouglu između Ukrajine, Slovačke i Mađarske, koji planiraju da, svako iz svojih razloga, prokopaju tunel do Mađarske i da tako na neočekivan način povežu Ukrajinu i Evropsku uniju. Određeni junaci romana učestvuju u tom poduhvatu zato što vjeruju u ideju Evropske unije i smatraju da bi rješenje za Ukrajinu bilo da ona uđe u Evropsku uniju. Drugi, međutim, u tom tunelu vide mogućnost za još masovniji i sigurniji šverc robe i šverc migranata iz različitih zemalja Istoka.
Ljubko je istakao da mu je drago što je u opet u Crnoj Gori, ovaj put kao pisac, a ne turista.
“Danas je 240. dan rata u Ukrajini, koji je mogao biti završen, kako su govorili, za tri dana. Dakle, mi 297 dana pobjeđujemo, Ukrajina se drži, postoji život, postoji kulturni život, štampamo knjige, imamo festivale, često u podrumima, jer nas bombarduju iz vazduha. Ovdje sam večaras kao glas solidarnosti sa ukrajinskom kulturom”, kazao je Ljubko.
Komentarišući poteze Rusije i njenu budućnost, mladi ukrajinski autor kaže da Rusija ne proizvodi ništa osim smrti.
“Tu nema vizije budućnosti, to je vizija vladanja nasilja. Mi ćemo se nekako izboriti, Ukrajina će pobijediti, ali vi ovdje treba da se zabrinete zbog uticaja proruskih partija”, kazao je Ljubko.
Kada je u pitanju stil knjige, Ljubko navodi da mu je želja bila da jedan taksi vozač, dok čita knjigu, ovo krimi djelo, uživa, ali i da profesor koji je čita, može da dobije tu dublju misao. Uz to je poručio da Ukrajinci imaju zadatak da naprave priču o sebi, o ovome što se dešava, kako bi se njihove knjige prevodile i na našim prostorima, odnosno kako bi ljudi čuli i tu stranu priče.
Treće večeri Sajma posjetiocima u Bemax areni predstavljeno je i izdanje “Novi život partizanskih pesama” autorke Ane Hofman. Knjiga govori o važnosti muzike za mobilizaciju ljudi i zajednica u borbi protiv brojnih društvenih opresija, u borbi za jednu državu socijalne pravde.
“Magistrirala sam na temi ‘Uloga partizanskih pjesama u stvaranju jugoslovenskog socijalizma’, i mnogo godina kasnije, dok sam učestvovala na protestima u Sloveniji 2012., čujem partizanske pjesme. Za mene je to bio pozitivan šok, u smislu kada vidiš da tvoj teren, tvoj rad nekako ima živu priču, i odatle taj novi život…Otkud sada mi ponovo slušamo partizanske pjesme, nekim novim uhom, na neki novi način, u nekom novom kontekstu? Ono što su mene učili je da su partizanske pjesme konstrukcija nekog ideološkog sistema, da su neka ceremonijalna praksa koja se izvodi na sceni, neki hor, kulisa, glas koji je kolektivni, gdje se kriješ iza kolektiva”, kazala je autorka na promociji.
Prema njenim riječima, te pjesme i dalje imaju moć da mobilišu, da vrlo korespondiraju sa vremenom u kojem živimo.
“To nije neko nasljeđe prošlosti koje je ideološki preživljeno, već zapravo može da nam pokaže da su neke nove mogućnosti ili neke nove/stare opcije u trenutnoj krizi neoliberalizma moguće. Kao žanr, one su same vrlo heterogene. Smatralo se da to nije umjetnost kao takva, već da je to neki žanr koji nastaje iz nekog političkog trenutka, i da baš zbog toga služi nekoj političkoj svrsi. I zbog toga su te pjesme tako šarolike, tu imamo narodne pjesme koje partizane donose iz svojih sela, gradova odakle dolaze, predratne tradicionalne…Sve u svemu, to je jedan vrlo heterogeni skup muzičkog materijala, tekstova, u smislu aranžmana, kompleksnosti i tome slično”, istakla je Hofman.
Promocija trećeg toma Sabranih pripovijedaka Milovana Đilasa, u izdanju izdavačke kuće Fokalizator, privukla je veliku pažnju podgoričke publike.
Vladimir Vojinović je kazao da je upravo Sajam najbolje mjesto za promociju djela Milovana Đilasa, dok je istoričar i novinar Adnan Prekić naglasio da je upitan odnos Crne Gore prema Đilasu, ličnosti koja bez sumnje nema konkurenciju u XX vijeku.
„Mi nemamo sabrana djela jednog ovakvog autora. To dovoljno govori o odnosu Cnre Gore prema Đilasu. Crna Gora nikada nije uspjela da racionalizuje odnos prema Đilasu, sa jedne strane ga je uvijek hvalila, sa druge ga potpuno odaljava od onoga što je Crna Gora, kazao je Prekić.
Kako je dodao, iz djela se može zaključiti da je i sam Đilas imao potpuno odbojan odnos prema Crnoj Gori, koji nije racionalan. Đilas, kako dodaje, često pominje da „nikada neće doći u Crnu Goru, ona ga je izopštila“…
„Onda odlazi u KIC ‘Budo Tomović’ na neku promociju, i zadovoljan se vraća u Beograd, govoreći kako nikad Crna Gora neće poći iz njega, niti on iz nje. Odnos ljudi prema njemu on poistovjećuje sa odnosom prema Crnoj Gori. Želio da je da bude sahranjen tu, ali se bojao da će mu ljudi raskopati grob i baciti kosti u Taru“, kaže Prekić.
Prema riječima teoretičarke književnosti, Dragane Erjavšek, političko javno djelovanje Milovana Đilasa uticalo je na to da ove priče nisu na vrijeme dobile pažnju kakvu zaslužuju.
“A da jesu, bile bi izuzetno čitane i Đilas bi bio jedan od najpopularnijih književnih autora s ovih prostora, poštovan i od poštene kritike i voljen od pasioniranih čitalaca. Imao bi status bestselera. Postići da tvoje djelo bude lako čitljivo traži izuzetan napor, tako da o bestselerima ne govorim s pežorativnim oznakama. Izdavačka misija koju Vladimir Vojinović i Fokalizator sprovode, objavljujući kompletnu Đilasovu zaostavštinu, samim tim je bitnija, veća i vraća fokus na nekoga za koga smo su, u suštini i vrlo nenamjerno, zaboravili da je bio književni autor”, kazala je Erjavšek.
Predstava iz Zagreba, „Biografije ptica“ autorke Nine Bajsić u produkciji Hrvatskog centra ITI, zatvorila je treće veče 8. Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici.
Glavna intencija “Biografije ptica”, u kojoj igraju Vid Hribar i Silvio Mumelaš, jeste da kroz teatar još jednom proglasi poeziju živom. Ova predstava publici u glavnom gradu donijela je pozorišno-poetski let preko francuskog srednjeg vijeka, engleskog romantizma, njujorške pjesničke škole 50-ih, sve do savremene poezije, među kojima su pjesme Česlava Miloša, Adama Zagajevskog i Vanga Đaśina.