Vrijeme ne briše ljubav prema domovini, Crnogorci su dali pečat razvoju zemalja u koje su doselili, poručio je u pozdravnoj riječi prilikom obilježavanja 200-godišnjice od dolaska prve crnogorske porodice u Argentinu odnosno Buenos Aires, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
“Želim da odam priznanje organizatorima – Vladi Argentine i vlastima Buenos Airesa, kao i Crnogorskoj zajednici i našoj ambasadi što su odlučili da na ovaj način obilježimo dva vijeka od dolaska prvih crnogorskih iseljenika u ovu veliku zemlju, u provinciju Entre Rios, na jučerašnji dan 1818. godine. Bili su to Mihailo Damjanović, i njegova supruga Jelena iz srca Crne Gore, iz Katunske nahije. On sa Čeva, gnijezda junačkoga, kako ga je nazvao naš veliki pjesnik, filozof i vladar Petar II Petrović Njegoš, a ona od Perovića iz Cuca”, saopštio je Đukanović u pozdravnom govoru.
Đukanović je dodao da su Damjanovići iz Crne Gore ponijeli slobodarski duh i ratničku tradiciju i time obogatili svoju novu domovinu. Pojasnio je da su se naselili u jednom od gradova koji simbolizuju borbu argentinskog naroda za slobodu, u Konsepsionu de Urugvaj, u kom počiva čuveni vojskovođa i predsjednik Hose Husto de Urkize.
“Mnogo je važnih ličnosti iz ove porodice poteklo na argentinskom tlu među onima koji su zadržali staro crnogorsko prezime Damjanović, kao i u njihovom ogranku s novim prezimenom Horhe. Mihailov sin Eleodoro Damjanović, čuveni argentinski general i ljekar čije ime nose brojne ulice širom zemlje, pa i u autonomnom gradu Buenos Airesu, obezbijedio je trajno mjesto u velikoj argentinskoj istoriji. Ostao je upamćen između ostalog i po izuzetnom doprinosu borbi sa užasnom epidemijom žute groznice koja je u 19. vijeku desetkovala stanovništva ovog prelijepog grada. Ali i kao general, učesnik u vojnom pohodu nakon kojeg je za 50% proširena teritorije današnje Argentine”, istakao je Đukanović.
Tokom dva vijeka hiljade Crnogoraca su doselili u Argentinu, i osnovali brojne kolonije. Od slavne La Montenegrina u Ćaku, preko Benada Tuerta, Santa Fe, Tandil, Madariage i Dok Suda, do Ognjene zemlje… Zahvaljujući saradnji naših institucija sa Latinoameričkim centrom za migracije, putem naučnih metoda došlo se do približnog broja od oko 60.000 potomaka crnogorskih iseljenika koji žive u Latinskoj Americi.
“To nas čini jednom od najvećih zajednica sa prostora Jugoistočne Evrope na ovom kontinentu. Raduje saznanje da su naši ljudi od tada, kao što to i danas čine njihovi potomci, dali neizbrisiv pečat ukupnom razvoju i progresu zemalja u koje su doselili. I što su ne samo čuvali patriotske emocije i ljubav prema Crnoj Gori, nego su ih odgovorno prenosili i na nove generacije. Posebno je značajno što sve vidljivije dolazi do organizovanog okupljanja i čvršćeg međusobnog povezivanja između crnogorskih zajednica na latinoameričkom tlu, kao i sa domovinom svojih predaka. Nakon što smo prije 12 godina mirnim, demokratskim putem poslije gotovo jednog vijeka obnovili svoju državu, osnažile su i veze s našom starom dijasporom u Argentini, širom Latinske Amerike, i širom svijeta. Današnja Crna Gora, multietnička zemlja prepoznata kao važan faktor regionalne stabilnosti, članica NATO i na pragu članstva u EU, pitanje saradnje sa dijasporom uzdigla je na nivo najvišeg državnog prioriteta. Dijaspora je neodvojivi dio istorijskog, crnogorskog državnog bića, naše nacionalno bogatsvo i most koji nas trajno vezuje s drugim narodima i državama. Baš kao što je nezamjenjiva nit u odnosima sa ovom velikom i važnom zemljom”, istakao je Đukanović.
Đukanović je zaključio da današnji događaj potvrđuje da vrijeme ne briše ljubav prema domovini, koja se prenosi s koljena na koljeno. “Vjerujem da ste to prepoznali i u poemi Ivana Damjanovića, direktnog potomka Mihaila i Eleodora Damjanovića. On je danas ovdje sa nama i brojnim članovima svoje porodice”, zaključio je Đukanović u pozdravnom govoru.
