Inovirani Sporazum o budućnosti, koji su potpisali svih 39 opozicionih poslanika i predstavnici pokreta Odupri se – 97.000, lansirao je prvog čovjeka te grupacije Džemala Perovića, kao i sam pokret i njihove medijske pokrovitelje iz koncerna Vijesti, u ključne igrače na opozicionoj crnogorskoj sceni, piše Pobjeda.
Činjenica da su iste večeri u Podgorici dogovor o zajedničkom djelovanju potpisali poslanici Krivokapićeve “suverenističke” SDP i poslanici Mandićeve Nove srpske demokratije, čiji su lideri tek bili pristigli iz Beograda sa uručivanja nagrade negatoru crnogorske nacije; da su se u istom stroju našli sa partijama Bečića i Abazovića, govori da su stranke parlamentarne opozicije pristale na čudnu političku igru, do sada nezabilježenu na crnogorskoj političkoj sceni. Prosto: dio svog političkog legitimiteta, koji crpe na osnovu izbora iz 2016. godine, sada su ustupili pokretu Odupri se 97.000 koji nije nikada bio na izbornim nadmetanjima.
Bilo je u subotu veče veoma zanimljivo gledati opozicione poslanike i lidere dok ih, kao u nekoj školskoj priredbi, jednog po jednog prozivaju iz pokreta Odupri se 97.000 da se potpišu ispod inoviranog teksta Sporazum o budućnosti, iza kojeg sasvim izvjesno stoje, osim organizatora protesta, nekoliko vlasnika medijskog koncerna Vijesti.
“Dritan Abazović, Aleksa Bečić, Ranko Krivokapić, Milan Knežević, Andrija Mandić…”, prozivao je euforični predstavnik pokreta, glumac Slaviša Grubiša, opozicione lidere koji su se potpisom “poklonili” pred organizatorima protesta i priznali ih, mimo izbora, kao relevantan politički faktor u opoziciji.
Zaista: prvi put u nekoliko posljednjih godina svi opozicioni lideri su bili na jednom mjestu i potpisali dokument kojim su se obavezali na dalje jedinstveno djelovanje.
U odnosu na prvobitni tekst, u inoviranom Sporazumu o budućnosti nema ultimativnog zahtjeva za bojkotom parlamenta, a izbačen je, ekonomski neobrazloženi i nedefinisani zahtjev za smanjivanjem stope PDV-a.
No, zadržani su zahtjevi za ostavkama čelnika svih državnih institucija i sva su imena i prezimena, za razliku od prvog drafta, sada eksplicitno nabrojana. Ostao je i zahtjev za formiranjem takozvane vlade građanskog jedinstva na “tripartitnoj osnovi” po jedna trećina predstavnika stranaka vladajuće većine, predstavnika parlamentarne opozicije i nestranačke ličnosti. Zadržan je i ultimatum da na funkciji predsjednika vlade građanskog jedinstva ne može biti pripadnik stranaka koje su sada na vlasti.
Prema informacijama Pobjede, na dosljedno insistiranje Demokratskog fronta i SDP-a izbačena je tačka o obaveznom bojkotu aktuelnog saziva parlamenta.
Zajedničko insistiranje da se odustane od trajnog bojkota parlamenta, kako su potvrdili neki događaji od juče bila je izlazna strategija dvije opozicione grupacije.
Strategija koja je dvostruko motivisana. Prvenstveno željom da se smanji politički pritisak na SDP i DF da su “rušitelji opozicionog jedinstva”: vrh obje partije bio je sa raznih strana pristiskan da potpiše sporazum po svaku cijenu i prijećeno je, preko društvenih mreža, ali i u privatnim kontaktima, da će biti medijski satanizovani kao glavni krivci za propast građanskih protesta.
Zato su Krivokapić i Mandić, bez direktnog dogovaranja, imali isti cilj: da iz sporazuma izbace zahtjev o trajnom bojkotu parlamenta, tako zadrže mogućnost političkog djelovanja u parlamentu i izbjegnu žigosanje “izdajnika interesa opozicije”.
Različiti su motivi za takvu odluku. Krivokapićevu SDP bi prihvatanje trajnog bojkota Skupštine trajno osudilo na partnerstvo sa Demokratama i GP Ura u opstrukciji rada parlamenta, što bi dovelo do potpunog gubitka bilo kakve stranačke prepoznatljivosti. Bečićeva i Abazovićeva partija već su na terenu preuzele makar dio pristalica SDP-a, u slučaju da se vrh SDP-a predstavi kao izvršitelj ideja Bečića i Abazovića, mogli bi da lagano “pakuju kofere” i spremaju se za vanparlamentarno djelovanje.
Ovako, Krivokapić i ekipa su odglumili kooperativnost i već juče ušli i parlament i prisustvovali sjednici Skupštine Crne Gore, iako je jedan od organizatora protesta, Miloš Krivokapić, u izjavi za medije na protestu tvrdio da i ta “akcija mora da se dogovara sa svim potpisnicima”.
Mandićev i Medojevićev Demokratski front je u težoj situaciji nego opozicione kolege iz SDP-a jer oni čekaju presude: Mandić i Knežević u suđenju za pokušaj terorizma, a Medojević i drugi čelnici Pokreta za promjene u sudskom procesu za pranje novca.
Zato su iz Demokratskog ftonta morali, nevoljno, da pristanu na glavne zahtjeve organizatora protesta, iako znaju, kao iskusni politički igrači, da time prepuštaju značajan dio rejtinga novoj političkoj snazi pokretu Odupri se 97.000.
Za Demokratski front je krucijalno važno bilo da ostave mogućnost povratka u parlament, kao glavnu političku arenu gdje mogu nastaviti borbu, nakon presude za pokušaj terorizma 9. maja. Mandić, Knežević i ostali iz DF-a znaju da organizatorima protesta i njihovim mentorima iz koncerna Vijesti nijesu toliko bitne lične sudbine lidera Fronta, već podrška njihovih simpatizera protestima.
Iako to neće da priznaju iz pokreta Odupri se 97.000, najveći broj ljudi koji se šeće ulicama su pristalice Demokratskog fronta i bez njih bi se izgubila ona energija i, prvenstveno, masovnost okupljanja. To niko od organizatora protesta nije želio do sada da prizna i svakako je to duboko nagrizalo povjerenje lidera Fronta u dobre namjere organizatora.
Zato ne treba smatrati da je tek slučajnost što je Sporazum o budućnosti potpisan pred relativno malim brojem ljudi: prema procjenama prisutnih, bio je jedan od najmanje posjećenih protesta, iako je na bini prodefilovala bukvalno cijela opozicija.
Slučajno ili ne ponovo je zakazala organizacija skupa, u prvom redu organizacija Demokratskog fronta od čijeg angažovanja zavisi konačan broj prisutnih. Na društvenim mrežama prvi put nije toliko gromoglasno reklamirana najava o autobusima iz gotovo svih crnogorskih opština, a nijesu bili prisustni ni viđeniji aktivisti DF-a iz Podgorice. Rezultat je razočaravajuće mali broj onih koji su prisustvovali “istorijskom sporazumu građana i opozicije”. Ogromne rupe na mitingu zbog malog prisustva ljudi nijesu mogli pokriti ni opozicione TV Vijesti, kao ni opozicioni portali koji su uživo pratili tok protesta.
Stanković vs Stanković ili…
Od časa kada je razdragana poslanica Socijaldemokratske partije Draginja VuksanovićStanković na bini potpisala inoviranu verziju sporazuma, ne stišavaju se žučne polemike na društvenim mrežama i roje se brojna pitanja.
Dominira jedno: kako to da je supruga vrhovnog državnog tužioca bez zazora potpisala politički akt kojim se ultimativno traži ostavka njenog muža, za čiji je izbor prije koju godinu i sama javno glasala u crnogorskom parlamentu?
Ne samo da je tada glasala, već je pritiskanjem poslaničkog tastera u parlamentu presudno uticala da Ivica Stanković bude konačno izabran za vrhovnog državnog tužioca u drugom krugu, jedva namaknuvši prijeko potrebne tri petine poslaničkih glasova. Nakon dva dana razmišljanja, moguće i pod teretom neprijatnog pritiska javnosti, oglasila se Vuksanović-Stanković, lakonskom objavom u “prijateljskim” Vijestima.
Nju su, kaže, u parlament izabrali građani, a ne njen muž, vrhovni državni tužilac.
I ona samo građanima, a ne vrhovnom državnom tužiocu, odgovara za svoje političke postupke.
-Nadam se da sam ovim potpisom doprinijela širenju nove političke svijesti u Crnoj Gori ponosno je konstatovala Vuksanović-Stanković.
O kakvoj se ,,novoj političkoj svijesti” radi govori činjenica da je poslanica Draginja Vuksanović-Stanković, inače doktorica pravnih nauka, u subotu veče slavodobitno potpisala “Sporazum o budućnosti” koji je u suštinskim odredbama suprotan Ustavu Crne Gore. Prije svega ideja o tehničkoj vladi koja bi, prema zamislima potpisnika, trebalo da se formirana po principu ,,tri trećine” vladajuće koalicije, opozicije i nestranačkih ličnosti. To je u suprotnosti članu 2, stav tri Ustava Crne Gore koji je nedvosmislen: ,,Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom”!
Ne može se, a i to sigurno zna doktorica prava, donijeti novi izborni zakoni ni raspisati novi, ,,prvi i fer demokratski” izbori ako se prethodno usvoje zahtjevi koje je potpisala u subotu veče poslanica Draginja Vuksanović-Stanković i ostavke podnesu predsjednik države, premijer, vrhovni državni tužilac, glavni specijalni tužilac. Ko bi izglasao izborne zakone, ko bi proglasio zakone, ko bi imenovao mandatara ,,tripartitne” neustavne tehničke vlade, i ko bi, na kraju, uopšte raspisao izbore?
Izgleda da je gospođa Stanković, poslanica SDP-a, u subotu veče bila protiv gospodina Stankovića, vrhovnog državnog tužioca. Stanković vs Stanković, djeluje politički, pa i porodično, prilično kontradiktorno.
Ili, možda, nije tako?! Jer, postoji još jedna varijanta u kojoj Stankovići ne bi bili na suprotnim pozicijama. Recimo, teoretski, ako Draginja Vuksanović-Stanković nagovori svog muža da, ipak, podnese ostavku na funkciju vrhovnog državnog tužioca. Ivici Stankoviću je ostalo nešto više od godine do kraja mandata i nešto više od dvije godine (tačnije:13 mjeseci) do zakonskog roka za odlazak u penziju. Zakonski gledano, ostali bi mu na raspolaganju svi prihodi do roka za penzionisanje, a vrhovni državni tužilac ne bi više morao da sluša kako ga horski prozivaju po podgoričkim ulicama.
Istina, tim potezom bi Ivica Stanković žrtvovao lični integritet, otežao izbor novog vrhovnog tužioca, ali bi istovremeno značajno podigao politički rejting svoje supruge, poslanice Draginje Vuksanović-Stanković. Tako bi se sadašnja situacija Stankvić vs Stanković u trenu promijenila u novi izraz Stanković & Stanković.
Ne bi to bio baš uobičajen politički potez za crnogorske prilike, ali i ovo što je njegova supruga uradila tražeći muževljevu ostavku nasred ulice još nije viđeno u Crnoj Gori, ali i šire. Ali, ko zna, možda je poslanica SDP-a u pravu kada je izrazila nadu da je potpisom protiv vlastitog muža “doprinijela rađanju nove političke svijesti u Crnoj Gori”.
Vidjećemo, na potezu je Stanković. Vrhovni državni tužilac Stanković, da ne bude zabune.