Dugometražni dokumentarni film “Šagargur” autorke Nataše Nelević premijerno je prikazan sinoć u punoj sali Crnogorskog narodnog pozorišta.
Film „Šagargur“ dokumentuje iskustva jugoslovenskih logorašica iz vremena IB Rezolucije (1948). Sjećanja logorašice Đine Markuš, sačuvana u njenim memoarima, susreću se u filmu sa svjedočenjima njene nećake Marine Đurašković i pogledima koje nekoliko mladih crnogorskih autorki i umjetnica odašilju ka Svetom Grguru.
Autorka filma „Šagargur“ Nataša Nelević nakon premijere je kazala da su je prve reakcije publike oslobodile sumnje da će ovaj film teško naći publiku.
“Prije premijere ponekad sam pomišljala da možda ljudi više nisu spremni za ovako teške teme, razmišljanja o ljudskom dostojanstvu i političkoj torturi, da prosto svi više volimo zabavu, nešto što nas relaksira”, kazala je autorka filma.
“Nakon premijere više nemam takve sumnje. Mnogo se razgovaralo o filmu nakon projekcije, ljudi su bili uzbuđeni i to je pritom bilo upravo ono moralno i emotivno uzbuđenje koje smo željeli da isprvociramo. Srećna sam zbog toga i zahvalna svim saradnicima koji su to razumjeli i pomogli da dođemo do tog moralnog čula za koje se ponekad čini da je gotovo ugašeno”.
Autorka je podsjetila i na specifičnost nastanka filma.
“Nedostatak arhivskog i uopšte dokumentarnog materijala je vjerovatno nešto što ne bi sebi poželio nijedan autor dokumentarnog filma“, kazala je Nelević.
„Mi smo se, međutim, imali samo memoare Đine Markuš i sjećanje njene nećake koja je mogla da svjedoči o njenom životu. Na drugoj strani, arhivska građa o Golom otoku krajnje je oskudna, barem kada je riječ o onoj građi koja bi dokumentovala šta se u logorima zaista zbivalo. Dakle, morali smo da se oslonimo na riječi. I da ti memoari i svjedočenje Marine Đurašković, njene nećake, nisu bili tako sugestivni, sigurno bismo se našli u ozbiljnom problemu. Ali, srećom, ispostavilo se da su glasovi tih žena jedinstveni i možda uvjerljiviji od nekog potencijalnog arhivskog materijala.“
Film „Šagargur“ je dominantno ženski film. On se bavi ženskim logorskim iskustvom. Autorstvo i muzika prepušteni su ženama, a u filmu vidimo i Jelenu Laban, kao interpretatorku memoara Đine Markuš, Teodoru Nikčević kao autorku izložbe koja je integrisana u film, Slađanu Kavarić Mandić kao komentatorku, Milicu Nikolić i Renatu Jambrešić Kirin, kao voditeljke razgovora sa potomkinjama logorašica. Autorka kaže da to nije bila „rodno korektna“ odluka, već da ona vjeruje da ženski pogled na ovu istorijsku totalitarnu epizodu može dovesti do njenog novog razumijevanje.
„Možda bi taj ženski pogled na ovaj događaj značio više istine, manje straha da se prizna slabost koje je tamo moralo biti, ali i više humanosti i pogleda u budućnost“, kaže autorka.
Film „Šagargur“ je prvi film Nataše Nelević, spisateljice i pozorišne kritičarke. Ona kaže da joj nije bilo jednostavno da se snađe u toj ulozi.
„Jedno je znati koju priču želiš da ispričaš, a druga je stvar znati kako da je ispričaš u određenom mediju. Imali smo sreću da se Dušan Vuleković prihvatio montaže filma. On je tu ugradio i svoje rediteljsko znanje i svoj umjetnički osjećaj. Sarađivali smo intenzivno, nije bilo jednostavno, ali mislim da smo na kraju uspjeli da napravimo film koji nema samo dobru priču, već i koji se svojim sopstvenim, filmskim jezikom obraća publici“.
Producenti filma su Branimir Žugić i Miro Radošević, izvršni producent je Branimir Žugić, snimatelji su Branko Sujić, Nemanja Dabanović i Dušan Vuleković, montažu i postprodukciju je uradio Dušan Vuleković, autorka muzike je Slobodanka Bobana Dabović Đurić, a za dizajn zvuka je odgovoran Aleksandar Brajović.
Film je realizovala kompanija „Live production”, koproducent je “Rezon Inkubator”, dok su projekat podržali Filmski centar Crne Gore i Filmski centar Srbije.
Nakon premijere u Crnogorskom narodnom pozorištu, film će internacionalnu premijeru imati krajem marta ove godine na Martovskom festivalu dokumentarnog filma u Beogradu, a selektovan je i za festivale u Istanbulu i Barseloni.