Svi vole zabranjeno voće i bar jednom su uletjeli u zamku nemogućih ljubavi. Bez obzira što su svjesni da će da pate, mnogi ljudi se prepuste trenutnim emocijama i niskim strastima. Ovo je samo jedna od tih priča
Dok sam se približavala Sanjinoj kući, osjetila sam da mi se guma od bicikla gotovo ispraznila. Vrata je otvorio njen otac.
On mi je rekao da Sanja nije kod kuće i da se vraća tek za koji sat. Onda sam ga upitala da mi da pumpu da sredim gumu na bicklu, a on mi je rekao da slobodno mogu da ga zovem imenom umjesto što ga oslovljavam sa “gospodine”.
Kada me je pogledao osjetila kako mi trnci prolaze kroz tijelo. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što sam skrenula pogled. Marko je bio onakav kakav sam mislila da otac mora da bude, jak, strpljiv i nježan. Uz sve to, bio je visok, zgodan, pametan i direktor stranog zastupništva. Ukratko, idealan.
Dok je popravljao bicikl, posmatrala sam njegova široka ramena i mišićave ruke. U njegovoj kosi primijetila sam nekoliko sijedih, što mu je davalo samo još više šarma. Osjetio je da ga posmatram i podigao pogled, a ja sam se odmah zacrvenila. Nadala sam se da to nije primijetio.
Opusti se, rekla sam samoj sebi. To je Sanjin otac. U zadnjih 12 godina viđala si ga skoro svaki dan.
Kada je završio sa gumom ponudio me je sokom, ali sam ga ja brže bolje odbila pod izgovorom da me mama čeka kod kuće.
Moj je otac je napustio mamu kad sam imala samo tri godine. Jednostavno je nestao. Mama mi je objasnila da su ona i tata svaki dan u isto vrijeme odlazili na posao. Uveče, kad je došla kući, mog tate nije bilo. Drugi dan joj je njegov šef rekao da se dan ranije nije pojavio na poslu. Mama se zabrinula da mu se nije što dogodilo. Kasnije je otkrila da je podigao sav novac sa štedne knjižice i sa tekućeg računa. Tada je konačno priznala sebi da nas je jednostavno napustio. Ja ga se nisam sjećala.
Mama nije bila kod kuće kad sam došla. Sve vrijeme sam vraćala film unazad na razgovor s Markom. Samu sebe sam pokušavala da uvjerim da je ono što sam vidjela u njegovim sjajnim očima bio plod moje mašte. Dok je voda klizila po mom tijelu, pitala sam se kako bi to bilo osjetiti Markove ruke na sebi.
Sanja me je nazvala dok sam sušila kosu.
Rekla mi je da sumnja da će se njeni uskoro razvesti i da je jedini razlog zbog kojeg su bili zajedno ona.
Čula sam svoju prijateljicu kako tiho plače i tog trena sam osjetila grižu savjesti. Pokušavala sam sa ubijedim Sanju da će sve biti u redu, a u istom trenutku sam se pitala kako je to biti u zagrljaju njenog oca.
Moja mama je bila jako tužna kad sam joj ispričala što se događa u Sanjinoj porodici.
Rekla mi je da ponudim Sanji da bude neko vrijeme kod nas dok se situacija u njenoj kući ne smiri.
Ja ništa nisam znala o njihovom braku. Prema meni su oboje uvijek bili izuzetno ljubazni i nisam ni slutila da u njihovim odnosima nešto nije u redu. Do danas u mojim očima nisu bili ništa drugo osim roditelja moje najbolje prijateljice. A danas mi je Marko rekao da ga zovem po imenu i posmatrao me kao ženu. Ili sam ja to umislila. Možda mi se samo učinilo. Odlučila sam da to što prije razjasnim.
Iduće subote krenula sam biciklom prema Sanjinoj kući. Znala sam da neće biti tamo. Već mi je prije rekla da će subotu da provede u kupovini sa svojom mamom.
On mi je opet otvorio vrata i ponovio priču od prošlog puta, a onda mi ponovo ponudio da sačekam Sanju i ja sam prihvatila.
Način na koji me je gledao odbacio je svaku sumnju. Taj čovjek je bio zainteresovan za mene. Momci su me isto tako posmatrali, kao da sam kolač koji jedva čekaju da pojedu. Ali ovo nije bio dečko, već odrastao muškarac i ja sam se ponovo uvjerila da je privlačan.
Neko vrijeme smo još čavrljali, a onda su stigle Sanja i njena mama. Otišla sam sa Sanjom u njenu sobu da mi pokaže novu haljinu. Toga dana Marka više nisam vidjela.
Nekoliko sljedećih dana razmišljala sam samo o njemu. Sjetila sam se još nekih situacija. Na primjer one kad je Marko vodio mene i Sanju u lunapark. Imale smo deset godina. Neću zaboraviti kako se ponašao prema nama, kao da smo mu nešto najdragocjenije na svijetu. Tada sam se ponašala kao da mi je on otac. Danas sam se pitala kakav bi bio moj život da je Marko moj dečko, moj ljubavnik ili moj muž.
Na maturskoj večeri sam zablistala u punom sjaju. Haljina koju mi je mama sašila mi je divno stajala. Oko vrata sam stavila maminu zlatnu ogrlicu, a na uši zlatne minđuše. Čim sam ušla u salu, začula sam poznati glas.
– Majo, izgledaš čarobno.
Trenutak kasnije gledala sam u Markove oči. U njegovom pogledu je bilo nešto više od privlačnosti ili želje. Bilo mi je neprijatno zbog njegovog pogleda i okrenula sam glavu. Bio je to Marko, dok Emiliju nigdje nisam mogla da vidim.
Uhvatio me za ruku i odveo na plesni podijum. Dok smo se okretali po sali, ja sam zaboravila na sve u prostoriji. Njegov pogled, dodir i miris njegovog parfema se ispunili su moja čula. Kad je muzika prestala da svira, bila sam razočarana. Marko me je pustio i lagano se naklonio.
– Mlada damo, hvala na plesu.
Sa Sanjom sam se srela u toaletu. Ona mi je ponovo rekla da sumnja da će se njeni rastati. Iako sam pokušavala da saosjećam sa svojom prijateljicom, bilo mi je jako teško. Nije mi izlazilo iz glave kako sam se osjećala u zagrljaju njenog tate. Ostatak večeri Marko i ja smo se gledali iz daljine. I u danima koji su slijedili moje misli su bile uz oca moje najbolje prijateljice.
On nikad nije bio srećan sa svojom ženom. U to sam bila sigurna. Ako se i ne rastanu odmah, jednom će i to da se desi. To im je suđeno. Tom čovjeku se sigurno sviđam i uz malo moje pomoći ostaviće ženu i isprazni život s njom zamijeniće srećom koju ću ja da mu pružim. Bićemo kao glavni junaci u nekoj romantičnoj sapunici. Zajedno ćemo da promijenimo život. Znala sam, međutim, da me Marko gleda kao mladu djevojku, najbolju prijateljicu njegove ćerke.
Bez obzira što je možda zainteresovan za mene, nikad ne bi mogao da reaguje impulsivno. Ako želim budućnost s Markom, ja sam ta koja mora da povuče prvi potez. Moje dugo prijateljstvo sa Sanjinom porodicom davalo mi je određene prednosti. Znala sam, na primjer, da Marko jutra provodi kod kuće. Kada Emilija ode na posao, a Sanja u školu, Marko u tišini svog doma obavlja telefonske pozive i pregleda službenu poštu.
Odglumila sam da sam se jako potresla što sam se uspavala i što sam kasnila u školu, pa se on ponudio da me poveze, a ja sam kao odbila.
Nastavila sam da glumim, a on me i dalje uvjeravao da će to da mu bude zadovoljstvo. Dok sam hodala prema autu, saplela sam se i odglumila da sam povrijedila zglob. Zgrabila sam ga za ruku da ne bih pala.
Dok smo išli ka kolima uspjela sam da se sapletem i izvrnem zglob. On me je podigao i odnio u kuću a potom mi donio led da stavim na zglob.
Led je hladio moju nogu. Već nakon nekoliko minuta od hladnoće je više gotovo nisam osjećala. Marko je klečao pored mene i mijenjao obloge. Naše glave su se nekoliko puta dodirnule. Potpuno nesvjesna onog što radim, rukom sam prošla kroz njegovu kosu. To mi je dalo dovoljno snage da ga poljubim. Marko je ustuknuo.
On je samo kratko rekao da ništa od toga nije u redu jer sam najbolja drugarica njegove ćerke.
Utišala sam ga poljupcem. Moje ruke su prošle ispod njegove košulje. Bez riječi, Marko me podigao i nježno odnio u spavaću sobu. Ljubav smo vodili polako i nježno, sve dok iskre moje mlade strasti nisu buknule u plamen. Dok smo iscrpljeni ležali jedno pored drugog, on je progovorio.
– O, Majo, zaboravio sam kako to može da bude dobro!
Ponovo je krenuo u istraživanje mog tijela. Ljubav smo vodili cijelo jutro. Prekinula nas je zvonjava telefona.
Rekao je da mora da ide na posao, ali da ovo možemo da ponovimo kad god ja poželim to.
Odveo me u školu i nastavio put prema svom poslu. Bila je to greška. Odjednom sam osjetila da više tu ne pripadam. Ako me vide moje prijateljice, pogotovo Sanja, znaće tačno što sam radila. Na sreću, Sanju nisam vidjela, a niko drugi nije vidio promjenu na meni.
Ja sam tu promjenu, međutim, itekako osjetila. Osjećala sam da se moj svijet vrti u novom smjeru, da sam krenula prekrasnom, ali zabranjenom stazom. Marko i ja smo počeli da se nalazimo kad god nam se za to pružila prilika. Nedjeljno smo uspijevali da provedemo nekoliko sati zajedno.
Nekoliko puta sam pokušala da mu predložim da ostavi Emiliju i bude sa mnom. Ideja ga je zaintrigirala, ali nikad nije rekao da će to da uradi. Zapravo, svaki put kad bih ja započela razgovor, on je mijenjao temu. Tada sam počela da sumnjam da on možda nije muškarac o kojem sam sanjala.
Jedno jutro moja najbolja prijateljica mi se povjerila:
– Mama sumnja da je tata vara. Čula sam ih kako se svađaju zbog toga.
Pravila sam se da nisam previše zainteresovana, ali jako me zanimalo što je rekao supruzi. Možda je bio spreman da prizna da je zaljubljen u mene.
– I što je tvoj tata rekao? – upitala sam zadržavajući dah.
Duboko je uzdahnula.
– Naravno, porekao je sve. Zakleo se mami da joj je uvijek bio vijeran i da želi da spase njihov brak.
Zanemjela sam.
– Stvarno? A što je ona rekla? – nisam mogla da ugušim znatiželju.
– Rekla je da mu ne vjeruje i da zna da ju je ove godine prevario bar četiri puta.
Pitala sam se da li je to istina. Meni je rekao da nikad ništa slično nije učinio, ali možda je lagao. Ili je to ono što muškarci govore ženama.
Trebala sam da budem veća podrška svojoj prijateljici, ali umjesto da se usredsredim na njenu patnju, ja sam željela da znam što su njeni roditelji rekli jedno drugome.
– A što ti misliš, Sanja? Je li tvoj otac bio vijeran tvojoj mami?
– Što ja znam! Ja samo želim da bez razvoda riješe svoje probleme. Ne želim da budem dijete razvedenih roditelja.
Moje riječi su bile grublje nego što sam željela:
– Za tri nedjelje bićeš punoljetna. Sigurna sam da ćeš preživjeti.
– Baš ti hvala, Majo. Sad se osjećam mnogo bolje.
Prije nego što sam mogla da se izvinim i objasnim što sam mislila, ona je otišla. Stalno sam razmišljala o tome kako je Marku bila pružena prilika da prizna svojoj ženi da je pronašao nekog drugog. Ili da barem kaže kako njihov brak nije dobar, kako bi trebalo da se rastanu i da svako nastavi sa svojim životom. Na taj način ne bi morao da joj prizna da ima drugu.
Što sam više o tome razmišljala, shvatala sam da moram da saznam istinu. Marko mi nikad nije rekao da me voli, ali se ponašao kao da je tako. Ako želi da bude sa mnom, a ja sam bila sigurna da on to želi, možda bi ja trebalo da preuzmem inicijativu i da mu pomognem da izađe iz svog braka.
Marko me je očekivao sljedeće jutro, ali nije dobio ono čemu se nadao. Umjesto toga, ušla sam u dnevni boravak i zatražila odgovore na svoja pitanja.
Upitala sam ga da li će se zbog mene razvesti od svoje žene i da li bi volio da započne zajednički život sa mnom. On je odgovorio da i dalje nije spreman za taj razvod jer bi ga puno koštao.
Nekako sam znala da će to reći, ali nisam mogla da sakrijem razočaranje.
– Drugi muškarci bi se odrekli bogatstva zbog žene koju vole – rekla sam – Ti si još uvijek mlad. Imaš puno vremena da sve počneš ispočetka. Nećeš biti sam u tome. Ja ću ti pomoći.
Marko je zatresao glavom i stavio ruku na moje rame.
– Iako mi se sviđaš i cijenim te, nisam zaljubljen u tebe. Nikad nisam želio da povrijedim tvoja osjećanja, ali nikad nisam mislio da imamo budućnost. Mislio sam da se jednostavno zabavljamo. Zar se ti nisi zabavljala?
U tom trenutku je naišla Sanja. Bili smo šokirani. Krenula je da viče na mene i na kraju me otjerala, a onda se okrenula ka Marku i krenula da ga proziva kakav je to otac koji spava sa njenom najboljom drugaricom dok mu je brak u krizi.
Otišla sam prije nego što je Marko mogao da odgovori. Pobjegla sam kao kukavica. To je bio trenutak kad sam odrasla i izgubila najbolju prijateljicu.
Od tada Sanja više nije htjela da me vidi. Napisala sam joj pismo i pokušala da je nazovem, ali što se nje ticalo, ja nisam više postojala. Željela sam da joj objasnim da sam voljela njenog oca i da sam maštala o životu u kojem smo Sanja, Marko i ja zajedno. Nisam imala priliku da joj kažem sve to.
Emilija i Marko su se razveli ubrzo nakon što smo Sanja i ja maturirale. Marko je otišao da radi u drugom gradu. Emilija je prodala kuću. Iz daljine sam posmatrala kako radnici iznose namještaj. Više ih nikad nisam vidjela.
Veza sa Sanjinim ocem bila je najveća greška koju sam napravila u životu. Marko me nije volio i sada znam da ni ja njega nisam voljela. Bila sam mlada i glupa. Sanjino prijateljstvo i povjerenje trebalo je da mi znače više od kratke avanture. Nadam se samo da će mi moja najbolja prijateljica Sanja jednoga dana oprostiti.
Izvor: Jutarnji.hr