Napor cijenjene domaće violinistkinje Verice Čuljković da uprkos globalnoj pandemiji korona virusa ove godine dodatno popularizuje umijeće kvalitetnih umjetnika-ideja i instrumentalnu muziku u crnogorskim okvirima urodio je plodom. Domaća publika Čuljković prepoznaje kao jednu od najangažovanijih violinistkinja, pa se tako kroz njenu dosadašnju karijeru, između ostalog, prepliću role u Crnogorskom simfonijskom orkestru, potom skupini Quartet Unique, okupljenoj oko vrlo šarolikog repertoara, dok je u pratnji nekoliko bendova možemo vidjeti kako nastupa na svečanim vjenčanjima ili u klubovima, katkad i uz asistenciju di-džeja, a nerijetko i uz električnu violinu.
Godinu na izmaku Čuljković će arhivirati kao uspješnu prvenstveno zbog realizacije dva velika projekta. Prvi se odnosi na snimanje i promociju ljetošnjeg projekta “13th July Medley”, kada je u čast Dana državnosti sa koleginicama iz Quartet Unique tima u 14 minuta muzike uvrstila Perperove “Na Svetoga Nikolu” i “Zastave”, odnosno narodne “Oj Vrsuto”, “Poljem se vija” i “Još ne sviće rujna zora”, sve na vokalni pogon iskusne Tanje Šeter i uz ekranizaciju na Biogradskoj gori. Drugi potez, ujedno svježiji, tiče se učešća u svjetskom projektu orkestra “Planeta Zemlja”, u kom kao predstavnica Crne Gore, rame uz rame sa muzičarima iz svih zemalja i pod palicom slavnog kompozitora Džordža Fentona, šalje poruku o jedinstvenom svijetu – ujedinjenom uz pomoć muzike. Na plodonosan period Čuljković se osvrnula u intervjuu za Vikend novine.
VN: Da li ste zadovoljni odjekom projekta “13th July Medley”? Imajući u vidu kompleksnu situaciju tokom koje ste sve realizovali, stičem utisak da, recimo, niste nagrađeni dovoljnim brojem emitovanja na domaćim TV stanicama, ali ni pregledima na Jutjubu – iako se kvalitet ne ogleda u brojkama. Slažete li se?
ČULJKOVIĆ: Projekat je karakterističan po tome što je osmišljen i urađen u vrijeme karantina. Svi akteri su pristali na učešće bez ikakve nadoknade, prepoznajući značaj ideje. Većina medija je emitovala i duži period promovisala spot, što je prije svega priznanje kvaliteta, iako nastalog u vrlo ograničenim mogućnostima, čime sam, naravno, počastvovana. Međutim, u svijetu, a pogotovo na našim prostorima, instrumentalna muzika nikada ne bude propraćena u mjeri poput vokalne.
VN: Sve češće se domaća lica odlučuju da zakopaju po prošlosti i naše nasljeđe obuku u novo, savremeno muzičko ruho. Hoćete li se zaustaviti na ovom projektu ili je na spisku sa željama još nešto slično na čekanju?
ČULJKOVIĆ: Naravno da se neću zaustaviti, pošto je naše nasljeđe nešto u čemu često nalazim inspiraciju i na ovaj dosadašnji rad gledam kao na neku od etapa koje će se u nekom sličnom obliku nastaviti. Prosto, uvijek nedostaje vremena za realizaciju svih ovakvih zamisli, ali neki nacrti za dalje stvaranje svakako čekaju svoj momenat.
VN: Projekat ćete sigurno pamtiti i po okolnostima u kojima je nastao. Kao neko čiji umjetnički duh nikako ne miruje – kako ste prihvatili činjenicu da neka nevidljiva sila diktira pravila i ograničava? Dolazi li tu do izražaja spoj kreativnosti i prilagođavanja, onoga što se uči kroz život?
ČULJKOVIĆ: Svi smo u ovoj situaciji morali pronaći način da se prilagodimo, pa sam u nedostatku aktivnosti poput koncerata i nastupa iskoristila ovaj period za pripremanje novih materijala, repertoara. Ujedno, uz mogućnost koju pružaju društvene mreže uspijevala sam da nađem način da doprem do publike. Svakako i da je više druženja sa sobom veoma korisno za svakog umjetnika i stvaraoca.
VN: Dio ste istorijskog projekta i to kao predstavnik Crne Gore. Čini li Vas ponosnom što ste u grupi koja promoviše moć muzike i šalje važnu poruku u okviru filma “Orkestar Planete Zemlje”, odnosno pjesme “Together Is Beautiful?
ČULJKOVIĆ: Tog 4. decembra svijet se ujedinio tako što je prvi put u istoriji snimanja objavljena pjesma praćena filmom u kojoj su učestvovali muzičari iz svake pojedinačne zemlje na svijetu. Objavljeni u izdanju “Mercuri Studiosa” i “Universal Musica”, film “Orkestar Planete Zemlje” i pjesma “Together Is Beautiful” okupljaju 197 muzičara iz 197 zemalja svijeta. I to na pjesmi napisanoj da istakne moć koju muzika ima u ujedinjenju ljudi iz svih kultura – nadilazeći fizičke, kulturne i političke barijere. Ovaj jedinstveni projekat snimanja bez presedana nastajao je tri godine. Dokumentovan na svakom koraku, film prikazuje svijet kao jedinstven, ujedinjen kroz muziku, kroz lice svakog muzičara koji je uključen u projekat – dakle prvi ikada orkestar “Planete Zemlje”. Pod budnim okom kompozitora Džordža Fentona, pobjednika BAFTA-e (The Blue Planet, Ghandi, Cri Freedom), koji je muziku napisao specijalno, prve teme i melodije ovog nevjerovatnog djela ugledale su svjetlost dana.
VN: Nisu ovo jedine aktivnosti sa Vašim potpisom tokom pandemije. “Mikrokoncerti” koje pominjete su Vas i te kako približili auditorijumu koji prati Vaš rad na društvenim mrežama, a bilo je očigledno da im se taj vid nastupa u kućnom ambijentu dopao. Leže li Vam ti eksperimentalni trenuci? Vidite li onlajn polje kao idealnu prečicu za brz put klasične muzike do većinskih korisnika mreža – mladih?
ČULJKOVIĆ: Brojni su u periodu izolacije i “zaključavanja” bili okrenuti sadržajima društvenih mreža i virtuelnom svijetu, koji im umnogome mogu promijeniti raspoloženje, uticati na volju ili ih inspirisati u nečemu… Iz ovog razloga sam se potrudila da ovom periodu u kom su nam bila uskraćena sva kulturna dešavanja i mnoga uživanja na koja su naša čula navikla dodam umjetničko-kulturološku notu. Naime, svakog dana sam objavljivala po jedan video kojim sam publici, nadam se, bar na nekoliko minuta skrenula misli i učinila da uživaju u toj dozi umjetničkog programa.
VN: Zatvorenost granica u dobrom dijelu godine, između ostalog, doprinijela je da se više osvijetli stvaralaštvo domaćih umjetnika, izvođača. Spadate li i Vi u grupu onih koji su razočarani time što je, izgleda, trebalo da se desi pandemija pa da se konačno društvo više posveti domaćim licima, a ne ovima iz komšiluka? Kako ocjenjujete podršku nadležnih u doba korona krize?
ČULJKOVIĆ: Ta situacija ostaje neporomijenjena i mimo pandemije, jer prosto je i nama uskraćen rad kao i kolegama iz regiona. Vrlo je nezahvalno komentarisati čitavu situaciju, jer je takva na globalnom nivou, ne samo kod nas.
VN: Šarolikost sastava sa kojima nastupate je impozantna, pa Vas tako publika može vidjeti pod krovom vodećih institucija kulture, ali i klubova, hotela, prostora u kojima se organizuju vjenčanja, pa i pod otvorenim nebom. U kom ambijentu se, ipak, najbolje osjećate? Dešava li se da dan počnete, recimo, u pozorištu, a završite na vjenčanju, žurci?
ČULJKOVIĆ: Ne mogu razdvojiti nijedan segment ili ambijent, jer često to zavisi od mog raspoloženja, perioda u godini ili projekata na kojima radim, ali bina je svakako mjesto na kom se uvijek osjećam izvanredno i ispunjeno. Česta je situacija da sviram na ceremoniji vjenčanja sa svojim gudačkim kvartetom, zatim da imam nastup sa nekim od svojih duo sastava, a uveče nastupim sa di-džejem.
VN: Na gracioznost violine odlično se nadovezuje Vaš sada već dobro prepoznatljiv stajling, za koji Vam publika često putem društvenih mreža upućuje komplimente. Iako je jasno da je muzika u prvom planu, posvećujete li naročitu pažnju i tom vizuelnom dijelu? Gode li Vam pohvale u vezi sa tim?
ČULJKOVIĆ: Uvijek sam se trudila da obraćam pažnju i na najsitnije detalje, a stil i scenski nastup smatram veoma važnim dijelom čitavog umjetničkog produkta, da ga tako nazovemo.
VN: Ako je muzika na prvom mjestu u dijelu karijere, nema dileme da ta čast u privatnom životu pripada sinu Đurađu. Uspijevate li da mu približite već suštinu posla kom ste posvetili dobar dio života? Na kakve njegove komentare nailazite?
ČULJKOVIĆ: Đurađ je i dalje u godinama kada sve posmatra kroz igru, a pokazuje veliki talenat i interesovanje za muziku, tako da se naše druženje u tom smislu zasniva na pjevanju, igranju, smišljanju “naših pjesmica”. Naravno, ukoliko bude tako i u budućnosti, sa zadovoljstvom ću biti uz njega da stekne obrazovanje i u toj sferi.
VN: Imajući u vidu prirodu posla, spoj uspješnog profesionalnog i privatnog života za mnoge koji se bave muzikom izgleda kao nemoguća misija, naročito u godini tokom koje su uglavnom zatvoreni vrtići, škole. Na čiju se pomoć oslanjate prilikom sinovljevog odgoja i kojim to metodama postižite da nijedna strana života ne trpi?
ČULJKOVIĆ: U čitavoj organizaciji, kao i u životu, najveću podršku imam od roditelja, pa i sa njihovim prvim unučetom, tako da sa zadovoljstvom priskoče u pomoć kada imam radne obaveze van kuće, a probe i vježbanja se najčešće održe u njegovom prisustvu, što on vidi kao sjajnu zabavu.