Hirurzi su presadili bubreg svinje u tijelo čovjeka čiji je mozak mrtav i već mjesec dana donirani organ radi normalno, što je veliki korak za njujorški tim koji se nada da to proba i na živim pacijentima. Naučnici pokušavaju da što prije prouče kako životinjski organi mogu da spasu ljudske živote i oni koji doniraju tijela nauci pružaju nevjerovatne mogućnosti za istraživanje.
Najnoviji eksperiment medicinskog dijela Langon njujorškog univerziteta bilježi rekord u tome koliko je bubreg svinje radio u ljudskom tijelu, doduše tijelu preminulog, i radi i dalje. Naučnici se spremaju da prate rad bubrega i u drugom mjesecu.
“Da li će ovaj organ raditi kao ljudski? Za sada djeluje da hoće”, naveo je direktor Instituta za transplantaciju Langona za AP Robert Montgomeri.
On je rekao da čak i izgleda bolje nego ljudski bubreg, kada je 14. jula oba bubrega preminulog pacijenta, zamijenio jednim bubregom genetski modifikovane svinje, i gledao kako je organ odmah počeo da proizvodi mokraću.
Mogućnost da svinjski bubrezi jednog dana olakšaju nestašicu organa ubijedila je porodicu Morisa Moa Milera iz Njujorka da donira njegovo tijelo nauci. Mo ima 57 godina.
“Mnogo sam o tome razišljala, ali on je volio da pomaže drugima i pomislila sam da je to nešto što bi moj brat volio. Tako sam im ponudila mog brata. Biće u udžbenicima medicine i živjeće zauvek”, navela je Meri Miler Dafi, sestra preminule osobe za AP.
Transplantacije životinjskih organa u ljude nisjeu uspijevale već decenijama jer ih ljudski imuni sistem odbacuje kao strano tkivo. Naučnici sada koriste genetski modifikovane svinje, kako bi njihovi organi bolje odgovarali ljudskom tijelu.
Uz specijalnu dozvolu nadležnih, Univerzitet u Merilendu je prošle godine obavio transplantaciju genetski unaprijeđenog svinjskog srca kao posljednji pokušaj da se spase pacijent na samrti. Preživio je još dva mjeseca, nakon što je srce prestalo da radi iz još nepoznatih razloga, ali ostaje kao lekcija za buduće pokušaje. Sada Agencija za hranu i lekove razmatra da li da dozvoli male ali rigorozne studije o transplantaciji svinjskog srca ili bubrega u tijelo dobrovoljaca.
Eksperiment u Njujorku jedan je od mnogih koji bi da ubrzaju razvoj sličnih kliničkih studija. Univerzitet Alabama u Birmingemu je takođe objavio svoj uspjeh: dva svinjska bubrega uspješno rade u tijelu već sedam dana.
Bubrezi ne proizvode samo urin, oni obavljaju i razne druge funkcije u tijelu. U medicinskom žurnalu JAMA Surgery, hirurg sa tog univerziteta Džejmi Lok objavila je laboratorijske testove koji pokazuju kako rade organi genetski modifikovane svinje. Ona kaže da njihov eksperiment pokazuje da već nedjelju dana uspijevaju da zamijene funkciju bubrega.
Ovi eksperimenti su od ključne važnosti da se nađu odgovori na pitanja da li se dovode nečiji životi u opasnost, naveo je Montgomeri, njujorški hirurg koji sam ima presađeno srce i svjestan je potebe da se nađu novi izvori organa.
Više od 100 hiljada pacijenata je na nacionalnoj listi za presađivanje i hiljade umre svake godine čekajući. Prije ovoga, i njujorški i univerzitet u Birmingemu su testirali presađivanje svinjskih bubrega na preminulim ljudima na dva ili tri dana. Njujorški tim je takođe presadio svinjska srca na donirana ljudska tijela na tri dana radi daljih pretraga.
Ali kako svinjski organi reaguju na napad ljudskog imunog sistema kome je potrebno duže od mjesec dana da se stvori? To može da se zna nakon dužeg ispitivanja. Sama operacija nije ništa drugačija od hiljada koje je već uradio, ali “negdje vam u glavi stoji koliko je važno to što radite i saznanje da može da ima veliki uticaj na budućnost presađivanja”, kaže Montgomeri.
Operacija je pažljivo isplanirana. Rano ujutru tog dana doktori Adam Grisemer i Džefri Stern su otišli miljama daleko u Virdžiniju, gdje se nalaze genetski modifikovane svinje i izvadili bubrege u kojima nema gena koji bi izazvao da ga odmah odbaci ljudski imuni sistem.
Dok su žurili nazad na univerzitet u Njujorku, Montgomeri je izvadio oba bubrega iz tijela čoveka, da ne bi bilo zabune da li svinjski organ radi. Jedan bubreg je presađen, a drugi sačuvan za poređenje kada se eksperiment završi.
“Stalno ste nervozni. Kada vidite da je tako brzo počeo da radi, osjetite uzbuđenje i olakšanje”, naveo je Grisemer.
Koliko treba da traju ovi eksperimenti? Lok iz Alabame nije sigurna, a postoji i etičko pitanje koliko dugo su porodice spremne na to i da li im to stvara dodatnu tugu. Ipak je održavanje nekoga kome je mozak mrtav na aparatima teško, a isto tako proces zavisi od toga u koliko je stabilnom stanju tijelo.
U njenom eksperimentu, tijelo je bilo u stabilnom stanju, a čak i da nije bilo planirano trajanje od nedjelju dana, ona misli da bi moglo da izdrži i mnogo duže, što po njenom mišljenju, budi veliku nadu.
Doktor Univerziteta u Merilendu Muhamed Muhidin upozorava da nije jasno koliko dugo tijelo preminulog može da pruža utisak kao da tijelo živog pacijenta reaguje na organ, ali dodaje da je njegovo istraživanje o tome kako edukovati javnost o presađivanju neljudskih organa, kako ne bi bili šokirana, kada bude bilo vrijeme da počne transplantacija kod živih pacijenata.