Bilo je to u neprirodnoj zajednici na brdovitom Balkanu

Piše: Faust

Ne baš tako davno u jednoj neprirodnoj zajednici na brdovitom Balkanu, živjeli su skupa ovce u vučijoj koži (zvaćemo ih vukovi, lakše je) sa svojim Vučićima i Sokolovi. Moram na početku napomenuti da iako glupo zvuči, vrane su vodile glavnu riječ i u jatu i u čoporu – stadu.

Glavni Soko viđe da je Đavo ponio sve i odluči da svoje jato, zajedno sa prasadima koje su sticajem okolnosti uvezli, vrati u Planine Sokolove, đe su vjekovima i živjeli prije nego ih vukovi mučke i uz pomoć izdajnika među Sokolovima ne okupiraše, ali o tome neki drugi put.

Vođa Sokolova nije bio ni malo naivan, znao je da vukovi neće to tek tako dozvoliti, pa se za pomoć obrati predatorima koji su cijelu divljinu držali pod svoju šapu i, kako samo on zna, uspje da Planinu Sokolovu stavi pod njihovu zaštitu.

Vukovi već bijahu pomrli, pobijeni ili po kavezima, a naslijediše ih Vučići. Među njima se najviše istakao do skoro nesposoban, mlad i, ako smijem reći, po dosta čemu defektan Vučić. Iako mlad i na prvi (a bogami i drugi i treći) pogled nesposoban i slabih kapaciteta, Vučić svog starijeg i jednog od rijetkih preživjelih – olinjalih vukova postavi na čelo čopora, kako bi preko njega uspostavio kontrolu nad čoporom – stadom.

Malo po malo, mladi Vučić stasa u alfa ovcu u vučijoj koži i odluči da je vrijeme da svoj plan zauzimanja Sokolove Planine ponovo sprovede u djelo. Ali avaj, Sokolovi, kao što rekoh, bijahu pod zaštitom glavnih predatora divljine.

Kako nije mogao da ih napadne, dosjeti se da među Sokolovima još uvijek ima po neki živi izdajnik i njihovi potomci, a tu su i uvozna prasad i vrane.

Uz pomoć ruskih međeda potkupi tu sitnu stoku, smijeni Vođu Sokolova a na čelo Sokolova postavi prvo starog pijanog Sokola, koji kukavac nije loš u duši ali je pod kandžama vrana, što se kaže najgori je za sebe. Stari Soko nije dugo izdržao na vlasti, a glavni Vučić ga zamijeni nekom endemskom vrstom, koju ni Darvin na svojim putovanjima nije uspio da identifikuje i na njega ne bih trošio više riječi, ne vrijedi.

Nakon te spodobe na red dođoše mladi ‘tići, školovani po svijetu, ali „džabe su krečili“. Mladi ‘tići naivno (da li baš tako) na jednu od najbitnijih funkcija u jatu postaviše upravo jednog od možda i najvećih izdajnika među Sokolovima, odlikovanog Vučijeg Vojvodu.

Mladom Vučiću krenuše zazubice, poče da se oblizuje i halapljivo kao i svaki vuk, a glupo kao i svaka ovca ispod vučije kože, krenu na Sokolovu Planinu.

Dođe u podnožje i kroz svoja otegnuta usta zarlauka „ KAD JA DUNEM, I VATRU SUNEM SRUŠIĆU VAM PLANINU“, ali Sokoli mu odgovoriše „ Punućeš ti nama u prkno“. Mladi Vučić podvi rep i s uvoznim prasadima, vranama i očerupanim izdajnicima Sokolova napusti Sokolovu Planinu.

Sokolovi nastaviše da žive svoj život, a do kad, pa vjerovatno dok opet neki Vučić, ovca ili prase ne odluče da punu u prkno pod Planinu Sokolovu.

Autor je čitalac Portala Aktuelno

*Napomena: Tekst je satiričnog karaktera i predstavlja nadrealistički osvrt na devijantna društveno-politička zbivanja.