Piše: Milutin Cerović
Zašto se homosapijens toliko uzbudio nakon pojave veštačke inteligencije?
U biti svaka nova tehnološka revololucija uvek izaziva najviše podozrenja kod većinskog polusveta, koji u suštini dominira svetom.
Ko se najviše plaši i zašto zbog te veštačke inteligencije?
Plaše se oni koji o toj temi blage veze nemaju.
Plaše se oni kojima su svaki naučni noviteti bauk i plaše se da je to nešto što je upereno prema njima – dokazanim ljubiteljima pećinskog sistema vrednosti i poimanja života.
Čovek se kroz istoriju uvek plašio nepoznatog, bilo to da je pitanju opaka bolest/epidemija, a pogotovu je onomad bio prestravljen nakon pojave parne lokomotive i telefona.
Kao što vidimo strahova je mnogo, a razuma i znanja vrlo malo.
Pa da krenemo u demistrifikaciji pojmovnika famozne “veštačke inteligencije”, koja nas je očito zatekla kao društvo vrlo nespremne i zbunjene.
Ta pomenuta tehnološka revolucija je zapravo kvantni skup svih kreativnih umova kod ljudskog roda.
Ona samo računarski/softverski i memoriski u sekundi može da nam isporuči sve korisne informacije koje su stvarane kroz stoleća od strane organske ljudske pameti i inteligencije.
Šta nam ekstremno i revolucionalno donosi ta veštačka inteligencija?
Donosi nam dramatičan skog produktivnosti kod bavljenja gotovo svakim poslom, i to od pisanja pa sve do donošenja konačnih odluka za koje je nekada trebalo bezbroj procedura i mučnog čekanja.
Šta još čovečanstvo može da očekuje od te tehnološke revolucije?
Kao što zaključimo, usled ogromnog povećanja produktivnosti u poslu i proizvodnji dobara, svi proizvodi će pojeftiniti.
A zašto će doći još do toga?
Zato što ta “veštačka inteligencija” ne troši bukvalno nijedan energentski resurs, naravno sem struje u smislu usmerenog kretanja elektrona.
Ipak treba postaviti pitanje, može li ova tehnološka revolucija da se zloupotrebi?
Može, ali nju može da zloupotrebi samo čovek i niko više.
Ujedno taj isti čovek od nje može da dobije najviše benefita i koristi ako je normalan i pametan.
U prevodu: Čovek može da zloupotrebi nju, a ona ne može njega!
Neko će se ovde zapitati, čemu onda strah od ove tehnološke revolucije?
Strah je iracionalan! Tu i dolazimo do onoga što je ključno – veštačku inteligenciju je svorio čovek, a ne obrnuto.
Čovek može da je uništi, ona njega ne.
Isti slučaj je sa bogom!
Bog nije stvorio čoveka, nego je čovek stvorio boga da bi dao opravdanje, a možda malo i umirio svoje izmišljene strahove i nerealne potrebe.
Za kraj jedna optimistička poruka:
Veštačka inteligencija će pomoći ljudima – tu zbora i dileme nema, i to u mnogim segmentima života.
Jedino je pitanje da li svi ljudi žele da im se pomogne, ili žele i dalje da budu zaluđeni sektašenjem i iracionalnim strahom od boga, koji je, u ovakvom odliku kakvom ga religija predstavlja, samo ispoljavanje ljudske fantazije.
Svaka cast Gospodine! Respekt!