Siročići

Piše: Željko Vukmirović

Druženje sa gubitnicima nikada nije bilo isplativa stvar. To ponajbolje znaju srpski predsjednik Aleksandar Vučić i trenutni predsjednik crnogorske Skupštine Andrija Mandić. O tome kako su se našli, đe su tačno stajali kada se to dogodilo i ko ih sastavi, to samo dragi Bog zna.

Narodna poslovica je neumoljiva.

“Pobjeda ima hiljadu očeva, samo je poraz siroče.”

Ideja “srpskog sveta” se ispostavila kao užasno kratkoročno profitabilna ideja koja ovih dana i bukvalno udara o zid. Višedecenijsko foliranje sa mitomanijom o Kosovu i rješavanje istaknutog “srpskog pitanja” na djelu zemlje koje pripada drugoj i nezavisnoj državi stiglo je do svog logičnog, neminovnog kraja. I nema tu ništa nejasno. Vučić je galameći, a puno puta i potresno cmizdreći, oduvijek tvrdio da nikada neće priznati Kosovo. Ipak, činjenično, ni danas ni sjutra ga niko neće pitati za bilo koju stvar koja se tiče teritorije Kosova.

Rajo Evropa je, pak, svoj debakl sa Kosovom ugrabio da utanači nešto prije Vučića. I svoju galamu, a onomad za predsjedničke izbore i potresno pomirljivo priznanje puno žala, trampio za ugodnu poziciju predsjednika crnogorske Skupštine. Ta transakcija je podrazumjevala uvažavanje nezavisne države Kosovo, neupitne sankcije Rusiji, baš kao i neupitno uvažavanje NATO i Evrope kao suđenih partnera promovisanih u vrijeme prethodne vlasti protiv koje se borio.

Krug je zatvoren.

Istina je doduše da su se i Vučić i Rajo, svako prema svojim mogućnostima, u međuvremenu namlatili para. I održali svoje političke partije na “kulturnoj” saradnji. Istina je i da se još uvijek prave blesavi.

Naročito Rajo Evropa. Naročito po svom skupo plaćenom kabinetu predsjednika Skupštine. Naročito sa svojom prijetećom pričom o promjeni Ustava. Naročito zbog neskrivenih ambicija da svoje ljude uvali u rekonstrukciju Vlade. Još samo nekog srpskog popa da montira na ambasadorsko mjesto u Grčkoj. Ili još bolje, da progura neku damu iz Nove srpske demokratije pa da bude prva žena koja je kročila na Svetu Goru, po agreman…

Ovom gubitničkom dvojcu opasno prijeti društvo premijera Milojka Spajića. Prema sadašnjim prilikama, Spajke će lekciju o druženju sa gubitnicima učiti težim putem. I to ne iz razloga bahatog određenja prema crnogorskoj zastavi ili Fakultetu za crnogorski jezik, već zbog bajate i isprazne priče o putevima i ekonomskom rastu, a onda i nepovećavanju zarada i ignorisanju raznih sindikata.

No, sam je birao društvo.

A narodna poslovica je i dalje neumoljiva.

“Pobjeda ima hiljadu očeva, samo je poraz siroče”.