Piše: Slavko Mandić
Neću ovaj tekst početi izjavom jednog od vrhovnika srbijanske vlasti i udarne pesnica Vučićevog režima Zlatibora Lončara, osvjedočenog kriminalca na čelu tamošnjeg Ministarstva zdravlja i fašiste u duši. Uvodno slovo posvetiću riječima koje je na svom tviter nalogu napisao srpski reditelj i dramski pisac, Siniša Kovačević. On se zahvalio Crnoj Gori na svim ljudima iz naše zemlje koji su Srbiju, kako je kazao, učinili ljepšom i boljom. „Crna Goro, hvala ti na lepoti mladosti koju si slala u Beograd i Srbiju. Hvala na svim akademicima, profesorima univerziteta, sportskim šampionima, slikarima, piscima, glumcima, ljudinama zbog kojih je Srbija bila lepša, pametnija, ponosnija, bolja, poznatija. To što paščad laje, odneće vetar“, poručio je Kovačević.
Uvjerili smo se ovih dana, kada nezapamćena anticrnogorska histerija u Srbiji poprima obrise epidemije, da u tom bastionu političkog bezumlja s vrha do samog dna, ipak tinja intelektualni otpor i da ima svijesti i savjesti koja će i u takvom ambijentu tamnih vilajeta prozboriti Kovačevićevski, ljudski reći da se daleko čuje. Istina, takva riječ, koja hrani nadu, još je samo poput vakcine u ranoj fazi stvaranja.
Kovačević je Kovačević a Vučić je ipak samo Vučić. Njegova svijest nema savjest. On je gasio medije po Srbiji kada se Milošević sa njim poštapao, ali je gasio i ljude. Taj gorostas laži i gluposti integrisanih u funkciju koja vuče Srbiju na dno, zamolio je fašistu Lončara da se izvini zbog izjave kojom je uvrijedio crnogorski narod. Ali, Vučić ne traži izvinjenje zbog Crnogoraca i u rečenici koju izgovara nakon one kojom kaže da misli da to nije bila dobra reakcija Lončara, izgovara onu koja ga u potpunosti otkriva. On doslovice kaže: „Da pokažemo razliku između nas i njih. I da se tom razlikom ponosimo, nadajući se da te razlike neće biti u budućnosti“. Srbijanskom predsjedniku izgleda nije jasno da je razliku između njih i nas najbolje pokazao on sam i njegov teatar koji, na žalost, rukovode zemljom sa potencijalom ali ne i dovoljno znanja i razuma da susjedima pruži ruku prijateljstva a ne onu kojom bi da zgrabi, otme, uništi. Razlika između nas i njih je značajna i mi se time ponosimo, ali nijesmo srećni što nam komšije nijesu prijatelji, što ne prestaju da atakuju na naše postojanje, našu tradiciju, istoriju i kulturu, što koriste svašta da nam uzmu naše i prisvoje ga. A imaju čime da se diče i u kulturi, nauci, istoriji, sportu. Pa ipak, oni bi i ovo naše.
Anticrnogorsku histeriju nije počeo ministar zdravlja u Vladi Srbije Zlatibor Lončar fašizoidnom izjavom da vodi računa da Crnogoraca koji “ne znaju srpski” ne bude u njegovom resoru. Utrkivao se redom srbijanski politički vrh, na čelu sa Vučićem, Vulinom i ostalim Dačićima i Selakovićima da prospe po Crnoj Gori drvlje i kamenje, prijeteći žestoko i svojim stanovnicima, građanima Srbije, etničkim Crnogorcima zbog toga što neće i ne žele da satiru sopstvene korijene. Ruku pod ruku sa srbijanskom opozicijom, koja im je koalicioni partner samo po pitanju mržnje prema činjenici da je Crna Gora suverena, međunarodno priznata država, članica NATO alijanse i prva u redu za članstvo u EU, Vučić pokazuje odlučnost da brani i odbrani crnogorske svetinje, crkve i manastire. A oni su nam oteti 1920. godine kada nam je i Crnogorska pravoslavna crkva ukinuta silinom oružja do tada bratske Srbije, za koju je naša mladost krv prolila na Mojkovcu. Zna srbijanski predsjednik da to ne može silom. A ne može ni milom, jer je Crna Gora danas drugačija, stabilna i čvrsta u odbrani svojih nacionalnih interesa.
Zakon o vjeroispovijesti je donešen. On će se poštovati, poručila je vladajuća većina, jer tako mora u ozbiljnoj državi. A Amfilohije, Joanikije, Artemije, Irineji i svi iz svite srednjovjekovne svijesti neka šetaju i neka se Bogu velikome mole.
Neka se mole i pomole za mir i ljubav, za tradicionala prijateljstva i za čistu misao.
Imaju i zbog čega da mole i da oprost traže. Zbog onoga što su činili i ovoga što čine danas, predvodeći političke proteste kojima bi, u konačnici, da ponište Crnu Goru.
Sramna je uloga i onih koji im u tome pomažu, domaćih političkih i medijskih uslugara i euro patriota, zatrovanih mržnjom prema sopstvenoj državi i njenom narodu.