Trobojka, bitkoin i pravoslavne Kineskinje u bikiniju

Piše: Balša Knežević

Groteskna tragikomedija pod naslovom ”izvršna vlast u Crnoj Gori”, koja se gotovo svakodnevno emituje od 30. avgusta 2020. godine i čuvenog litijaškog ”oslobođenja”, posljednjih dana dobija nove uzbudljive obrte, kakve teško možemo vidjeti i u indijskim serijama.

Premijer Milojko Spajić, u indonežanskim kazinima i tajlandskim bordelima poznat po umjetničkom imenu Mickey, kao novi glavni lik ove lakrdijaške sapunice sa elementima pornografije, donio je neočekivan zaplet nakon što je juče bogugodnoj javnosti svekolikog ”srpskog sveta” obznanio istinu da je teško bolestan od akutnog oblika bola u ku*cu za sve crnogorsko!

Protekli januar nove 2024. godine u Crnoj Gori obilježio je preporod velikosrBstva, koji je počeo čestitkama najvećih državnih funkcionera neustavnom danu RS 9. januara i upadom srBske trobojke u kabinet predsjednika Skupštine, a kulminirao je izjednačavanjem orla Crnojevića sa kokoškom.

U međuvremenu pojavila se osnovana sumnja da jedan od neimara profesionlanog srBstva u Crnoj Gori koji već dugi niz godina kao honorarac radi za potrebe ”srpskog sveta”, Goran Danilović, priprema teren za gašenje FCJK, jedine visokoobrazovne institucije posvećene odbrani državnih interesa.

Mickey u epizodi – odbrana državnih interesa

A kako se ”brane” državni interesi, upravo je juče pokazao lično premijer Mickey, koji je na sva aktuelna pitanja odgovorio kao da je svježe lobotomiran. Možda ne baš lobotomiran, ali onda svakako kao da je bačen u Crnu Goru iz neke paralelne dimenzije u kojoj je igrao partiju pokera sa indonežanskim makroima, dok su se na stolu zanosno njihale oskudno odjevene pravoslavne Tajlanđanke.

Upitan o isticanju trobojke u kabinetu profesionalnog velikosrpskog provokatora, koji zahvaljujući PES-u i Spajiću direktno, obavlja funkciju predsjednika Skupštine Andrije Raja Mandića, Spajić je poručio ”da ga to ne interesuje”.

”Ja stvarno nemam vremena ni mentalnog kapaciteta da se bavim svim stvarima, ovim identitetskim kojim ste me zasuli danas, od zastava, fakulteta za jezike”, kazao je juče Spajić – možda i prvi premijer koji je uveo institut ”neinteresovanja” kada je u pitanju rješavanje gorućih nacionalnih pitanja. Ali makar je bio iskren pa je priznao da ”nema mentalnog kapaciteta”.

Spajke  se ipak nije na tome zaustavio. Kada su ga novinari pitali u vezi sa reakreditacijeom Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, dobili su odgovor koji ukazuje na duboku posvećenost  premijera.

“Stvarno ne znam ništa o tome”, odgovorio je lucidni Spajić sa već istaknutim manjkom mentalnog kapaciteta.

Premijer je nakon tri mjeseca ćutnje, kojom je krio svoje neznanje i teški oblik neodgovornosti, konačno progovorio i ukazao da će državu voditi onako kako raskalašni tajkun-plejboj u pokušaju vodi svoje  privatno preduzeće, u kome logo, odnosno zastava i državni simboli, i nijesu toliko bitni ukoliko su dopadljivi konzumentima i tržištu.

Ipak, za razliku od prethodne Vlade na čelu sa neskrivenim saradnikom srpskih službi i izvođačem radova zvaničnog Beograda Drtanom Abazovićem, koji je otvoreno radio u interesu ”srpskog sveta”, moramo priznati da se u novoj izvršnoj vlasti naziru pozitivni pomaci. Novi premijer Mickey je svojim postupanjem pokazao da makar neće raditi otvoreno protiv interesa Crne Gore, već da će ga jednostavno boljeti ona rabota za državu, a to u neku ruku i jeste pomak. Još kad bi neko od američkih nalogodavaca koji na dnevnom nivou daje zadatke mladom Spajketu rekao da država nije privatno preduzeće ili neki hedž fond, možda bi u dogledno vrijeme dobili pravog premijera.

Posvećeni Rajo

I dok Mickey zbog akutnog oblika bola u ku*cu, Crnu Goru nastoji da transformiše u hedž fond ili u najboljem slučaju privatnu kompaniju u rukama sumnjivih zapadnih lobija naklonjenih Aleksandru Vučiću, njegov zastupnik za identitetska pitanja Andrija Rajo Mandić, fanatično se posvetio svemu onome o čemu premijer ”nema pojma” ili ga ”ne interesuje”.

Profesionalni Srbin broj jedan uzurpirao je mjesto predsjednika Skupštine upravo zahvaljujući Spajiću, njegovom PES-u i američko-evropskoj diplomatiji koja već godinama blagonaklono gleda, čak i ohrabruje, velikosrpsku hegemoniju u Crnoj Gori.

Mandić se, za razliku od Spajića, bavi samo identitetom njegovog naroda – srpskog, otvoreno zastupajući interese Beograda i nastojeći da ugura Crnu Goru u projekat ”srpski svet”. Kaže da mu je srpska trobojka ukrasila kabinet, a pošto zna da je projekat da Crnogorci postanu manjina u Crnoj Gori doživio fijasko na popisu, sada je po nalogu beogradske centrale dobio zadatak da promoviše srpski jezik kao službeni.

Ako se bude pitao Spajić, Mandiću niko neće stati na put da izmijeni zakone i trobojku sa četiri ocila, u dogledno vrijeme proglasi za zvaničnu zastavu Crne Gore, kao pokrajine ”srpskog sveta”. Jer, ako se što moglo naslutiti iz djelovanja Mandića u posljednjih nekoliko mjeseci, onda je to da je principe, ako ih je ikad imao, podredio onome što je i suština njegovog političkog djelovanja – širenju neočetništva i velikosrpske ideologije.

Prije preuzimanja funkcije predsjednika parlamenta Mandić je potpisao koalicioni sporazum o formiranju nove vlasti i time ovjerio izdaju svih svojih dosadašnjih ideala koje je zastupao kao pošteni crnogorski velikosrbin. Ipak, u suštini političkog djelovanja moralno ameboidnog Mandića je da mu principi i sporazumi ne znače mnogo i da laž i prevaru, kao uostalom svaki pošteni profesionalni Srbin, koristi kao provjereno oružje.

O Raju nema ništa novo da se kaže, jer i pored toga što je par mjeseci uspio da se prodaje kao ”evropejac”, to ”evropejstvo” brzo se urušilo pod teretom hard-core ljubavi prema tekovinama genocidnog veliksrBstva.

Bilo je dovoljno vidjeti Mandića kako snishodljivo puzi po izbornom štabu srpskog autokrate Vučića, ili kako upućuje čestitku povodom neustavnog dana genocidne paradržavne tvorevine Republike Srpske, pa da postane jasno da prekaljena perjanica neočetništva nije mrdnula od svojih fabričkih podešavanja. I pored Spajićevih sporazuma.

Milojkova zastava

Ali Raju treba odati priznanje, on makar ne krije da je njegova zastava srpska trobojka i u stilu osvjedočenog agenta-bukača u službi beogradske hegemonije, nameće srbizaciju Crne Gore prodajući je kao ”tradicionalne vrijednosti”. S obzirom da je u kabinet predsjednika Skupštine ušao sa višegodišnjim stažom majstora uličnih performansa, ne čude njegove diverzije sa popovskim bradama i trobojkom.  S obzirom na indiferentnost premijera Mickey-a, ne bi bilo začuđujuće da perjanica velikosrBstva uskoro u svoj kabinet unese crnu zastavu sa mrtvačkom glavom i čuvenom frazom ”sloboda ili smrt”.

Jer Rajo je ostao onaj isti kopač kromipira iz kampanje za predsjedničke izbore, čija se topla srBska duša topi u mirisu koljenice, dok suznih očiju ponosno gleda na trobojku poperenu sa desne strane svog parlamentarnog prijestola.

Ali Rajo bar ne krije da je odan trobojci, a što se premijera sa akutnim oblikom bola u ku*cu tiče, možda se i za njega nađe neka zastava do koje će mu biti stalo, recimo – isto trobojka, ali ne sa četiri ocila, već sa bitkoinom u sredini, koji pridržavaju mlade pravoslavne Kineskinje u bikiniju. Možda tada Spajke počne da se interesuje za nacionalna pitanja države čiji je premijer.