Spajketova zaobilaznica

Piše: Željko Vukmirović

Spajke je bog za ostatke Demokratskog fronta. Ukratko, ne da im ni da onako pogubljeni, istrošeni,  provaljeni i totalno suvišni nestanu sa političke mape. Spajke ih vraća u igru. Kao, niko nema ništa protiv. Kao, niko se ne buni. Kao, Amerika i Evropska unija ćute. Kao, nisu baš to fino nacrtali, nejasno je, nema tu neke naročite isključivosti. Samo one obične isključivosti koja i nije tako strašna. Može da se zaobiđe.

A onda već Andrija Mandić može da se pozove na izbornu volju naroda, bez obzira što ga je upravo ta volja naroda spakovala u par izbornih poraza i zakucala prolaznost koalicije kojoj pripada. Kao, nije to tako strašno. Može da se zaobiđe.

Spajke, pak, zna da mora nešto da završava. Nerješeno stanje ne ide u prilog njegovom prihodavanju. A to bi već svakako moralo što prije da se zaobiđe.

Zahtjevi Bošnjaka nakon njihovog izbornog uspjeha nisu baš neka naročita isključivost koja bi morala da se ispoštuje. Kao, nije to baš toliko strašno. Tek bi to valjalo da se zaobiđe. Razni bi se radovali. Naročito oni suočeni sa gubitkom povjerenja građana, prepoznati kao najobičniji foliranti, diletanti i uhljebi koji se sada već godinama utrpavaju u bilo kojoj opciji raspodjele vlasti.

Ona početna Spajketova ideja o zaobilaženju Vučića i svih nedaća koje idu uz to sada ispada skroz neisplativa. To bi nekako moralo da se zaobiđe. Ionako srpskog predsjednika očekuje jesen sa masom pristiglih računa i priličnih izdataka, pa nema razloga da se ne zauzme mjesto u skromnom redu podrške. Šta? Vučićeva borba za goli opstanak svakako podrazumjeva odriješenu kesu. I tim povodom nema ništa nejasno. To znaju i ostaci Demokratskog fronta. I samim tim Spajke bez ostatka postaje njihov bog. Reci dušo, šta ti treba…

Na kraju, a u prilog nastavku destabilizacije države, eventualni interesi Crne Gore u cijeloj priči nisu ništa strašno niti nešto naročito što ne bi moglo da se sredi.

I zaobiđe.