piše: Željko Vukmirović
Slaba ponuda, tanak kvalitet. Tako bi ukratko glasilo stanje na tržištu političkih stranaka na dan parlamentarnih izbora. Ne pomažu ni najavljena sniženja, niti razne povoljnosti za potencijalne kupce promovisanih političkih i ekonomskih programa.
A neisplativo je čak i pomirenje sa nekim nužnim zlom, za koje se ispostavlja da je sve manje nužno, a sve više samo zlo.
“Samo da ode Milo” je bila dominantna krilatica prosrpskih stranaka i navodnih graDžanskih partija na onim “oslobodilačkim” izborima od prije skoro tri godine, baš kao i na posljednjim lokalnim i predsjedničkim. Sada je ispalo – daj još malo toga Mila, jer je u novonastaloj ponudi ostala tek jedna zjapeća rupa dibidus gluposti i neznanja sa kojom nijedna od stranaka u vlasti nije znala što da čini niti čime da je ispuni.
Poseglo se i za otpriznavanjem Kosova i za isticanjem neskrivene Vučićeve podrške i najavom dilova sa srpskim psihotičnim autokratom kao izuzetnim dostignućem. Otvarale su se glave pričama o zavjerama i kojekakvim smicalicama, uspostavile koalicije među gubitnicima od kojih nijednom ni u primisli nije bilo da sami izmjere svoju snagu na izborima.
Prošla su i besramna zapošljavanja kojekoga i kojekuda, troškarene budžetske pare za koješta, zavlačila se ruka u državni džep bez trunke obzira. Mlataralo se prijetnjama, verglalo optužbama. Počeli smo da živimo sa upozorenjima o postavljenim eksplozivnim napravama, a nekakva “ruka pravde” nas je sačekivala na svakom koraku, pa i na moru u zalivu, sa sve upitnim poslovnim porijeklom.
A onda su se neki klinci odlučili da prepisuju i tako nas samo podsjetili da smo koliko juče na čelu Skupštine imali momka koji je prepisao magistarski rad i prošao nekažnjeno, čak se i rugao govoreći kako može i da pokloni svoju diplomu, dok su za njim nosikali predsjedničku fotelju po sobama najvišeg zakonodavnog državnog zdanja.
Onaj drugi momak što je potpisao predaju crnogorskih crkava i manastira i sve prepisao za tuđe dobro i vlasništvo ušao je s njim u koaliciju.
Klinci nemaju s tim veze. Bio je to izbor većine starijih, sa pravom glasa. Za kraj priče o nužnom zlu.
Protraćeno vrijeme, neisplativa stvar.