Politička prostitucija i graktanje kvazidemokrata

piše: Goran Popović

Politička prostitucija je stari zanat koji podrazumijeva javno nuđenje političkih usluga za novac, fotelju, moć ili neku drugu vrstu vlasti i slasti, kako je to jednom lijepo definisao hrvatski bloger Zoran Podunajec. Ovaj zanat, koji je posljednjih mjeseci preplavio crnogorsku političku scenu, već  je kod nas dobio konture pravog bordela, raskošno dekorisanog ustajalom nacional – klerikalnom žabokrečinom. Ona je ovdje postala leglo političkih skorojevića, frustriranih faktotuma i lokalnih jebivjetara koji sanjaju da će jednom biti neko i nešto.

Tako je, između ostalog, iako se graniči sa morbidnom fikcijom, postalo moguće da Marko Carević otvara “Grad teatar”, a Vesna Bratić “Don Brankove dane muzike”?! Užas! No to je samo vrh ledenog brijega bizarne stvarnosti koju smo prinuđeni da živimo, a kreirali su nam je “oslobodioci” nakon 30. avgusta prošle godine.

Priča o zamjeniku generanog sekretara Vlade Nikoli Kandiću dobra je ilustracija teze s početka ovog teksta. Uzeo čovjek državni mercedes, nazvijukao se na nekom salašu, pa ponesen vlastitom ulogom u novoj vlasti, upalio zvučnu i svjetlosnu signalizaciju, prošao kroz crveno, udario drugo auto, povrijedio ljude i – pobjegao. Kasnije je slagao kako nije on vozio, već suvozač sa manje maligana u krvi. Da je tu bila i suvozačica je prećutao, ali je mnogo svjedoka potvrdilo da je u slupanom državnom mercedesu bila i jedna ženska osoba. To je misterija koju tek treba odgonetnuti u ciju otklanjanja sumnje u prostituciju. Ovu političku.

Druga priča je o “crkvenim kmerima” (M. Bešlin), odnosno Bečićevim Demokratama. Oni su, kao oslobodioci i pomiritelji, minule nedjelje bezočno napali književnika Andreja Nikolaidisa, a potom i svu crnogorsku intelektuanu elitu koja je stala u njegovu odbranu. Pri tom su, ničim izazvane, ove kvazidemokrate „horski graknule“ na predsjednika Đukanovića i DPS kao kreatore novog “eklatantnog fašizma”, šta god to značio?! Aleksa je, inače, svoj antifašizam dokazivao u Muzičkom centru, sa sve crvenim pionirskim maramama i Joanikijem u scenariju. A, za svaki slučaj, nije dozvolio Bećiru Vukoviću, predsjedniku Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, koga je on birao, da se obrati auditorijumu, jer je za ovog pjesnika Slaven Radunović objasnio, parafrazirano, da je “njegov fašizam više umjetnički i filozofski”. Bečić je time demonstrirao prefinjene manire političke prostitucije. Ali, dobro veli prof. Nikčević: To što su golobradi, nije dovoljan dokaz da Demokrate nijesu četnici!

Treća priča o rekonstrukciji ili izboru nove vlade kazuje da je politička prostitucija unutar skupštinske većine dobila razmjere orgija.  Više se ne zna ko koga tu je.. Frontovci su, nakon konsultacija u Moskvi i Beogradu, tvrdi u stavu da Krivokapić mora da ode, Aleksa ga ne da, jer bi i on u tom slučaju mogao da zglajza, a Dritan još nije uskočio u grupnjak. A moraće, bez obzira na sve perverzne političke konstrukte i narative. I neki manje bitni politički bludnici su ponudili svoje usluge u ovoj seansi. Pa ko šta zakuči…

PS: Opstanak vlade sada se čini kao nemoguća misija. No postoji filozofema koja kaže da je sve moguće osim drvene peći. A i ona je moguća, ali za jednokratnu upotrebu. Baš kao naša vlada … Sama da sagori u žaru političke prostitucije.