Nestvarna stvarnost

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan Jovanović

Pristojnom čovjeku je najveći problem da se sačuva od teških riječi kad se bavi postojećom vlasti u Crnoj Gori. Svakodnevno smo svjedoci ponašanja, izjava, činjenja koje izazivaju i strah i bijes. Strah jer čovjek mora imati zebnju kada mu o sudbini odlučuju ljudi čija je upitna ne samo stručnost, nego i mentalno zdravlje. Raskorak između onoga kako vlast predstavlja stvarnost i te iste stvarnosti počinje da poprima razmjere autističnog. Na njih se zaista može primjeniti ona Napoleonova sentenca da budala uvijek ima prednost nad pametnim čovjekom jer je uvijek zadovoljan sobom!

Nije uvijek lako na našim prostorima razumjeti sve okolnosti onoga što nam se događa, zato je, makar sam to koristim, poželjno markirati osobe koje za vas predstavljaju autoritet u dijelu misli i stavova koje i sami zastupate. To je dobar način da čovjek provjeri svoje nazore i, u simuliranom dijalogu, preispita svoje stavove. Ne znam da li to rade ključni ljudi sadašnje vlasti, sumnjam, ali bih volio znati koga bi oni izabrali kao osobe koje bi im bile pomoć u odlučivanju? U tom smislu me veoma zanima kako neko ko sebe tumači kao političara građanske orjentacije vidi sebe u kontekstu pohvala ljudi poput Matije Bećkovića i njegove izjave da bi ga srpski nacoši nosili na ramenima kroz Beograd?

Ozbiljne zemlje sastavljaju svoje vlade od ljudi i sa životnim i sa stručnim iskustvom. Životno iskustvo nije ništa manje važno, jer ponašanje i izjave ljudi na odgovornim mjestima mogu imati teške posljedice i izazvati neželjene okolnosti. Kao svaka priprosta svijest, premijer Crne Gore je umislio da završene izvikane škole u inostranstvu predstavljaju više nego dovoljnu referencu da bi neki balavac sticao svoja iskustva na životima građana. Što više prostote, to više zveči. Riječi ministra finansija kako je budžet u čijem je pravljenju on učestvovao najbolji koji je Crna Gora ikada imala djeluju zaista degutantno kad se zna da je to prvi budžet u čijem stvaranju je učestvovao. Vjerujem da je fasciniran svojim životnim putem od Plevalja, što bi rekli Zećani, ne mnogo značajne brokerske i revizorske karijere i mjestom ministra u vladi Crne Gore, međutim, mnogo veća imena u ekonomskoj oblasti i mnogo veće karijere nemaju u sebi toliku dozu umišljenosti i bezobrazluka i imaju mnogo više pristojnosti.

Slično je i sa ministrom pravde kojeg treba neko da uvjeri da li je u Srebrnici bio genocid? Da ga nesposobni, od SPC inaugurisan Premijer, nije postavio na mjesto ministra, niko ga ne bi ni pitao za mišljenje. Tipični primjeri beznačajnih ljudi koje okolnosti izbace na površinu i proizvedu udare ega u glavu. Način na koji djeluje pomenuti ministar pravde su paradigma nedemokratskog, antievropskog načina rada i donošenja zakona. Nevjerovatno je kako mnogi dežurni komentatori svega i svačega u vrijeme prošle vlasti iritirajuće ćute na ministrovu samovolju i donošenje zakonskih rješenja bez ikakve konsultacije sa bilo kim i bez javne rasprave. Śeća li se neko više njegove poruke Apelacionom sudu i direktnom uticaju na donošenje sramne odluke o vraćanju na ponovno suđenje za pokušaj terorizma 2016. godine? Nije li to prava slika današnje Crne Gore i njene vlasti?

Jedan od predloga zakona koji se nalazi u proceduri javne rasprave koju sprovodi MUP je pitanje ostvarenja prava glasa građana Crne Gore, privremeno zapošljenih u inostranstrvu. Jasno je da se radi o namjeri koja zadire u osnovna ljudska prava, kao što je pravo glasa. Sve države svijeta uvažavaju pravo glasa svojih građana na radu u inostranstvu kao obavezu, većinom organizujući uslove za glasanje preko ambasada ili konzularnih predstavništava.

Što radi Crna Gora? Crna Gora hoće da ukine osnovno ljudsko pravo  garantovano svim međunarodnim poveljama, samo zato što vlast misli da se radi o glasačima koji im nijesu naklonjeni! Ne samo da im se ne omogućava glasanje preko diplomatskih predstavništava, već hoće da im se ukine pravo da sami doputuju u Crnu Goru i izvrše svoju građansku dužnost? Oni koji imaju privremeni boravak u inostranstvu mogu samo privremeno da se odjave sa svoje stvarne adrese, što im nipošto ne smije prouzrokovati gubitak prava glasa. Time bi im se ukinulo pravo da uopšte mogu da glasaju, obzirom da to pravo ne ostvaruju u zemlji đe su privremeno zapošljeni, uskraćujući im tako osnovno ljudsko pravo, garantovano poveljom UN, evropskim poveljama i Ustavom Crne Gore.

Što je sljedeće? Da se ukine pravo glasa svim članovima DPS-a? Osvježilo nema što! Da se smrzneš! Pa još jedan patološki lažov javno promoviše kako treba ukinuti neke partije jer je „bivši režim bio totalitaran“? Iskreno mi je žao, samo zbog tog lika, što bivši režim nije bio zaista totalitaran. Bar bi bili pošteđeni njegovih svakodnevnih bljuvotina i laprdanja. Da ne pominjem milijarde izrečenih laži!

Izvještaj Stejt Departmenta za prošlu godinu o situaciji u Crnoj Goru samo je još jednom potvrdio da se ti izvještaji formiraju na bazi izvještaja određenog kruga ljudi iz Crne Gore. To me dovodi do pitanja što rade sadašnje opozicione partije i da li misle da u uslovima političke katastrofe koja je zadesila Crnu Goru treba da se bave samo saopštenjima i komentarima u Skupštini? Zašto se ne organizuje okrugli sto sa ambasadama zapadnih zemalja da se jednom utvrdi ko daje strancima izvještaje, koliko su oni vjerodostojni i u kojoj mjeri predstavljaju način političkog obračuna sa određenim političkim grupacijama? Da li je moguće da se ne koriste međunarodne veze kako bi se objasnilo međunarodnoj zajednici da su pisci tih izvještaja danas dio vlasti? Hoće li i dalje da se međunarodni izvještaji baziraju na mišljenjima tih istih ljudi, iako su sada dio vladajuće garniture ili njihovi podržavaoci? To bi bio presedan da same vlade pišu „nezavisne“ izvještaje o stanju u zemlji u kojoj su vlast!

Reče jedan prijatelj kako se previše rabi riječ „fašizam“, te da, kad se zaista pojavi, nećemo imati adekvatnu riječ. Nadam se da se to ne odnosi na moju rijetku upotrebu riječi fašizacija? Držim da je to nešto što označava proces u mnogim elementima. Jer ne znam koji bi termin čovjek upotrijebio na to što URA objavljuje slike pojedinaca i targetira ih uz gomilu kvalifikacija i kontruisanih informacija o njima, sa namjerom da dezavuiše rad jedne NVO, kritički određene prema vlasti. Pritom se radi o vrlo utemeljenoj kritici, za razliku od izmišljotina koje su se plasirale preko medija i organizacija bliskih Uri. Kako drukčije nazvati neargumentovane napade na civilno društvo i pojedine medije od strane vlasti, upotrebljavajući kvalifikacije koje priliče jedino proskribovanim državama? Samo zato što se kritički odnose prema vlasti?

Iako se u Srbiji svo vrijeme vodi neprimjerena hajka prema Crnoj Gori, Crnogorcima, crnogorskom identitetu, uvijek ispod granice svakog ukusa i pristojnosti, vladajuća kasta nikada nije našla za shodno da uputi ni riječ prijekora akterima tih hajki. Već sam napomenuo da svoje mišljenje provjeravam u odnosu na mišljenje ljudi koje cijenim. Među tim ljudima se nalaze i određene ličnosti iz građanskog miljea Srbije, čija su mišljenja i stavovi dragocjeni u analizama kojima se bave političkom i društvenom situacijom u Crnoj Gori. Dakle, radi se o vrlo argumentovanim i pristojnim stavovima koji se bave suštinom i ne vrijeđaju i ponižavaju nikoga. Sama činjenica da su Demokrate i njen lider, inače predśednik Parlamenta, prilično primitivno i difamatorski nasrnuli na istoričara Milivoja Bešlina, priznatog i vrlo cijenjenog među naučnicima – istoričarima, najviše govori o njihovom karakteru. Ako su namjerili da se obračunavaju sa cvijetom građanske i naučne misli regiona bivše Jugoslavije, a ne smetaju im šovinistički stavovi onog Rakovića, Šešelja i sličnih, onda su se upravo očitovali onim što u suštinu jesu – jedna kriptovelikosrpska i populistička mutljavina.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta