Nema šta da se ne prizna

Piše: Željko Vukmirović

Čuveni “srpski svet” je ušao u svoju najdosadniju fazu. I to se više ne može sakriti. A ni manje. Slabo ko još može da svari tu dramaturgiju i prateće scene. Iako je srpski predsjednik Vučić, ako ćemo pošteno, obavio sve što je bilo do njega. Sada može samo da zavrti još jedan krug borbe za “ugnjetavano srpstvo” i od toga kreira neku novu, još stariju istinu. Ništa drugo mu ne preostaje. Ova postojeća istina je ionako stigla do svog zida. Niti to što valja, niti može da se proda ni najvećim naivčinama.

A Vučić, prosipajući predstavu o sebi kao odvažnom liku suprostavljenom cijelom svijetu, obavio je upravo sve što se od njega tražilo. I mora se priznati, bio je u tome briljantan, sijaset puta histeričan, uobičajeno kmezav, zastrašujuće opčinjen, dibidus arogantan. Sada, može i da se potpiše na taj svoj učinak, ako baš ‘oće, a i ne mora. Nebitna stvar.

Ukratko, Kosovo je raskrstilo sa Srbijom. I sa tablicama i sa vizama i sa dinarima. A i sa svakom mogućom preostalom mrvicom ideje “srpskog sveta”. Počišćeno, završeno.

I tu nema šta da se ne prizna.

Posao odrađen, motaj kablove, idemo. Ostaju samo priče pričine, tek da cijela blamaža ne bude propraćena mučnom tišinom. Potuljeni kadrovi koji su se do sada sasvim pristojno uhljebili u Vućićevom regionalnom osvajačkom aranžmanu i promociji “srpskog sveta” samo će se posvetiti poslu u lokalu, radiće im to još neko vrijeme, za najupornije pratioce.

Crna Gora će dominirati novonastalom situacijom. Instalirane prosrpske i proruske partije prepoznate su kao bastioni isplate sa blagajne “srpskog sveta”. Znate već, “prvo materijalna baza, pa onda duhovna nadgradnja”. A profesionalno srbovanje u Crnoj Gori će utvrditi svoj procvat, praktično renesansu. Rijetko viđen i isplativ biznis. Čak, tek će sada biti da se škrbne. Zato, ne bi čudilo da se od onog bajkovitog “kosovskog zaveta” napravi mala korekcija i servira neki praistorijski “crnogorski zavet”, za nove potrošače.

Ovome u prilog ide i činjenica da se u Crnoj Gori nakon dolaska nove vlasti ozbiljno poradilo na rasprodaji nacionalnih interesa. Zanimljivosti radi, posebna potvrda je stigla ovih dana kada su u istom terminu održavane Sedma sjednica Odbora za bezbjednost i Šesta sjednica Odbora za turizam. U jednom trenutku, na skupštinskom Youtube kanalu brojke su bile neumoljive. Višečasovnu sjednicu Odbora za bezbjednost pratilo je 38 hiljada gledalaca, dok Odbor za turizam nije izašao iz malih, sa svega 975 pratilaca. U prevodu, jebeš turizam, bezbjednost rasprodata. Ili, još konkretnije, ispada da nam nacionalna bezbjednost može biti glavna izvozna grana, garantovani jemac prihoda.

Taman da Vučić zadovoljno protrlja ruke.

A tu već nema šta da se ne prizna.