Nakon Joanikijevog zapaljivog govora, vjernici umjesto ka Kosovu pohrlili ka plažama

Piše: Andrej Nikolaidis

A đe, brate, na ovu vrućinu…

Joanikije je, hoću vam reći, opet juče nešto drvio o Kosovu. Koje on zove Metohija. Što je okej. Dešava se: i Kolumbo je Ameriku zvao Indija. Kolumbo je, sjetićete se, tražio Indiju a pronašao Ameriku. Moguće da je to jedan od razloga zašto izvjesna dezorijentisanost odlikuje tu zemlju – u njenom je temelju, takoreći. No to je druga priča o kojoj ćemo – ili nećemo – drugom prilikom…

Natrag na Joanikija. Skup na kojem je opet kukao za Kosovom održan je u Podgorici. Evo: https://www.cdm.me/drustvo/joanikije-velikasi-u-crnoj-gori-su-se-odrekli-metohije-u-vrijeme-bombardovanja/

Event je održan pod treš sloganom: “Crna Gora kad posta Kosovo, Obilić se ponovo rodio”.

Hrišćani iščekuju Drugi dolazak Hristov. Joanikije i njegovi iščekuju drugi dolazak Obilićev. Hrišćanska eshatologija počiva na Hristovom povratku. Eshatologija Joanikija i njegovih počiva na povratku Obilića na Kosovo i povratku Kosova u sastav Srbije. Šta reći: ima dodirnih tačaka, rijetkih i dalekih doduše, ali nije ista religija.

Joanikije je kao oni ljudi koji su teški kad popiju, pa svi u kafani bježe od njih. Znate one smarače koji ga poslije par pića zamrače: đe se oni naslone na šank, svi se hitno evakuišu.

Stiglo ljeto, plaže pune bikinija, pivo skupo ali hladno, puca muzika sa šankova na plaži… A Joanikije o Kosovu.

To je, doduše, tek moje mišljenje. Ima on, Joanikije, masu poštovalaca. Evo recimo gospodin Predsjednik. Pa gospodin budući Premijer. Pa onda odlazeći Premijer…

Zašto oni ne poslušaju Joanikija? Zašto priznaju Kosovo, time i kosovske granice? Zašto se ne bore da se Crnoj Gori “vrati” Metohija?

Joanikije kaže da je povratak Kosova “zavjet”. A zavjet je obligatoran: nema tu hoćeš, nećeš. Ili jesi, ili nisi. Zavjet je iznad svakog Ustava, pa kako ne bi bio iznad dnevnopolitičkih taktiziranja. Zavjet je temelj. Šta predsjednik i premijeri čine da zavjet bude ispunjen? Ako ne čine ništa, kako se usuđuju nazvati se Joanikijevim vjernicima? Zašto mu ljube ruke i kao krdo ponija kaskaju za njim đe god neko uključi kameru, ako se oglušuju o, ni manje ni više, nego zavjet i time potkopavaju temelje na kojima tvrde da zidaju Crnu Goru?

Ako ste Joanikijev vjernik, šta će vam EU, NATO i sva kriptovaluta ovoga svijeta, ako ste (iz)dali Kosovo, ako ste stražnjicu okrenuli Zavjetu? Kako biste vi nazvali takvu hipokriziju?

Sad, kad smo već kod hipokrizije… Joanikije kaže kako su Milo i DPS odrekli Metohije. A ne pominje ove nove, koji prema Kosovu, u dlaku, nastavljaju Milovu politiku. I ne manje važno, kad smo već kod toga ko se čega odrekao…

Nije li se onomad Joanikije Lipovac, dok je nakon učešća na Petrovdanskom saboru ćaskao sa Sekulom Drljevićem i talijanskom okupatoru sotto voce, na uvce takoreći, pjevao “O sole mio”,  odrekao i Ulcinja i Plava i Budve i sve Boke?

Održao je, tako, Joanikije još jedan govor o Kosovu i Crnoj Gori kao zemlji Kosovskog zavjeta. Nakon čega su njegovi vjernici, kao toliko puta do sada, umjesto ka Kosovu, pohrlili ka plažama.