Kakav nalogodavac, takvi i izvršitelji

piše: Željko Vukmirović

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, a to je zaista lako ustanoviti, nikada nije imao dobre namjere prema Crnoj Gori. Ni kao Šešeljev nosač gajbi ni kao Miloševićev ministar informisanja ni kao srpski premijer ni sada, kao predsjednik Srbije. Oduvijek je za Crnu Goru i Crnogorce čuvao sasvim izvjestan kontekst netrpeljivosti.

Naročito se opustio, takoreći relaksirao, nakon 30. avgusta 2020. godine, pa se u jednom svom suludom času, iako je kao što svi znamo takvih nebrojeno i na dnevnom i lokalnom nivou, čak odlučio i da tadašnjem predsjedniku Milu Đukanoviću uputi prijetnju kako će očistiti Srbiju od Crnogoraca. Bilo je to u vrijeme ustoličenja sveštenika srpske crkve na mjesto crnogorskog mitropolita.

I prošlo mu je. I ustoličenje i čišćenje.

Nakon toga se samo vratio brizi za svoju instalaciju na teritoriji Crne Gore iz 2012. godine, a danas samo njenim ostacima, političkoj koaliciji Demokratskom frontu. Očigledna isplativost Vučićeve brige privukla je pažnju i drugih ovdašnjih političkih inovacija, pa su u red kod Vučića stale i partije poput Demokrata ili URA. Sa sve “jednim krilom” iz partije Evropa sad.

Nego, tu je već ispalo baš kao što to pjesnik reče – “nema leta s jednim krilom”.

I cijela stvar je počela da se prosipa. Vučić, naročito. I naročito mu ne ide ovih dana. Tome u prilog ide i činjenica da je za CNN stigao da kaže kako Bijela kuća laže i da loše odigra pomiritelja i prebroji srpske vojnike na granici sa Kosovom do cifre od 4.400. Ono što nije rekao, a kao nekadašnji ministar informisanja je to vrlo dobro znao, Srbija je 1999. godine na Kosovu imala i više od 140 hiljada aktivnih pripadnika vojske, pa cijeli svijet zna kako se to završilo. Prazna priča. Baš kao i sva kasnija prijeteća podizanja borbene gotovosti koja su trošena prethodnih godina. Vučić je samo stigao da potvrdi opravdane sumnje u svoju psihotičnost i nemoć.

Ništa bolje nije prošao ni u Crnoj Gori, bez obzira na svu počinjenu štetu. Njegovi ovdašnji izabranici se danas suočavaju sa političkim porazima i ne mogu sakriti svoj katastrofalan učinak, a ni nemoć. Kalkulativne prijetnje koje oni isporučuju na adresu mandatara za sastav nove Vlade su ovih dana samo prazne puške, nešto psihoze i prikazivanje uhljebljeničkog straha.

Kakav nalogodavac, takvi i izvršioci…