Dritan ni na nebu, ni na zemlji

Piše: Goran Popović

URA je definitivno postala politikološki fenomen. To je parlamentarna stranka koja će, bez obzira na kakvom istorijskom đubrištu završi, ostati za izučavanje kao egzemplar, reper bizarnog političkog licemjerstva, nedosljednosti, praznoslovlja, svaštočinstva i sluganstva retrogradnim klerikalnim, velikosrpskim voždovima, na štetu države Crne Gore i njenih građana.

Sve to sublimirano je u liku i djelu njenog predsjednika Dritana Abazovića. Jer on, kao deklarativno građanski orijentisan političar ide pod Ostrog da mu crkva formira vladu, kao proevropski je direktno u službi balkanskih antievropskih satrapija, a kao zeleni truje građane Cetinja enormnim količinama suzavca. Crno na bijelo.

Nova „sapunica“ DF-a i Demokrata o rekonstrukciji vlade, uz navodno dobru volju da im se pridruže i manjinske partije, ostavlja Dritana, kao statističku grešku, da lebdi ni na nebu, ni na zemlji. Već se javno čuju najave o njegovom škartiranju, jer, navodno, „ne isporučuje rezultate“, te da na njegovo mjesto u vladi „treba konačno da dođe neko ozbiljan“.

Istina, Dritanovo „državničko“ djelovanje dijametralno je suprotno stavovima Glavnog odbora URA-e i članova užeg rukovodstva stranke. Neko reče da on više priča sa članovima DF-a nego sa svojim potpredsjednicima. Ali i to je dio spektra fenomenologije ove političke grupacije – niti Dritan njih sluša, niti oni njega smjenjuju?! Koliko će Dritan još da „lebdi“ najviše će zavisiti od buduće „kreativnosti“ njegovih poslanika u reciklaži „konstrukta i narativa“ kojima su opravdavali svoja dosadašnja nepočinstva.

Splet okolnosti je htio da jedan takav lik, u partnerstvu sa drugim infantilnim političarem, poput Alekse Bečića, ekspertom za demagogiju i populizam, danas hoće da „kroji“ život građanima Crne Gore. Aleksa sad posebno insistira na tome da naredni parlamentarni izbori budu tek 2024. godine, samo da bi, bar još izvjesno vrijeme, zadržao svoju ljubljenu fotelju, „tapaciranu“ svakovrsnom političkom bezličnošću i skarednom polivalentnošću, bez obzira da li će u toj priči biti  Dritan, Zdravko, Andrija…

Socijalistička narodna partija podnijela je inicijativu za opoziv predsjednika države Mila Đukanovića. Time SNP nastavlja da  kontinuirano ispoljava animozitet prema predsjednicima. Posebno svojim. Prvo su najurili svog osnivača i prvog predsjednika Momira Bulatovića, zatim su poćerali i njegovog nasljednika Predraga Bulatovića, a ni Srđana Milića više nigdje nema. Ova partija se u međuvremenu i razmnožavala kao člankovita glista, pa su njeni članovi osnivali nove – Žižić, Knežević, Bečić…

Zbog inicijative za opoziv Đukanovića SNP je nagrađen ćeranjem Vasilija Laloševića. Igra Vesne Bratić, kaže on. Bez crnogorske himne i zastave, naravno. Na „spisku“ se neočekivano našla i bivša „kratkoročna“ direktorica Nacionalnih parkova Marina Jočić. To je ta „sapunica“ od borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Spajića još ne diraju… Dok ne dođe Medojević.

PS: Nedavno, u anketi TV NOVA M, jedan građanin reče: „Milova je cijela Crna Gora, zato njega treba uhapsiti“! Vrlo zanimljiv kontekst. Zvuči kao aforizam o serijalu „sapunica“ aktuelne vlasti.