Crnogorski kompleks inferiornosti

Za aktuelno.me

Piše: Milenko Perović

Nakon besmislene pośete Srbiji, prezir i podsmijeh dočekali su nesretnika koji je čudnom igrom sudbine postao crnogorski “premijer.” Njegovo je ponašanje u punoj mjeri odgovaralo opisu neurotičkog poremećaja kompleksa inferiornosti.

Jad i čemer njegovog inferiornog držanja nije samo privatna stvar.  Nije najveća nevolja ni što je udvoričkim ponašanjem u Beogradu obrukao Crnu Goru kao niko prije. “Premijer” je ovaploćenje rasprostranjenog i ukorijenjenog kompleksa niže vrijednosti koji je karakterističan za mnoge Crnogorce, posebice u kukaveljskom i potuljenom odnosu prema svemu što je srpsko.

Sve što su Crnogorci valjano načinili u svojoj povijesti, mogu zahvaliti antejskoj bastadurskoj sili zdravog ośećaja superiornosti kao konstanti u svom narodnom i nacionalnom mentalitetu. Sve što ih je unižavalo kao ljude i narod, što je Crnu Goru vodilo u teške povijesne katastrofe, korijen ima u tamnoj strani crnogorskog mentaliteta, u destruktivnoj i depresivnoj snazi kompleksa inferiornosti. Sva je crnogorska povjesnica sazdana na sukobu ova dva mentalitetska karaktera! U njemu treba tražiti rodno mjesto i tajnu svih “crnogorskih podjela.”

Kako je moguće da u narodu sposobnom za velika kolektivna i individualna pregnuća stekne neshvatljivo jako i trajno pravo postojanja kompleks inferiornosti? Kako je moguće da se ponižavajuće ośećanje niže vrijednosti ukorijenilo i umnogome nametnulo kao jedna od vodećih crnogorskih ideoloških i političkih paradigmi, kao mjerilo željenih vrijednosti u svim oblastima života i norma načina života, uopšte, kao modus samoponištavanja naroda crnogorskog?

U promišljanju ovoga pitanja dijelom može pomoći učenje o ljudskim kompleksima bečkog psihijatra Alfreda Adlera. On razlikuje ośećaj (Gefühl) i kompleks inferiornosti. Ośećaj inferiornosti slijedi iz temeljnog antropološkog karaktera čovjeka kao bića nedostatka, kako ga je razumjela još rana helenska filozofija. Čovjek je izvorno slab i nesavršen, ali od prirode obdaren sposobnošću da kompenzira svoje nedostatke (Anaksagora). Ośećaj inferiornosti je “uzrok svih poboljšanja stanja čovječanstva,” jer podstiče na samorealizaciju i potvrđivanje vrijednosti ljudskog bića.

Međutim, pored pokretanja produktivnih snaga kompenzacije, ośećaj nedostatnosti može kočiti ljudske produktivne sile i prerasti u neurotički kompleks inferiornosti (inferiority complex). Ośećaj niže vrijednosti tada vodi nastajanju složenog abnormalnog psihičkog stanja. Njegova se abnormalnost javlja kao stanje mentalne malaksalosti, slabosti volje i negativnih emocija. Ono održava uvjerenja čovjeka o vlastitoj nižoj vrijednosti u odnosu na druge. Moć toga uvjerenja je takva da može kočiti djelanje, navoditi na depresiju, stvarati bolesnu fasciniranost onim što je tuđe i oblikovati podanički i sluganjski mentalitet. Često ona vodi “bijegu u bolest.”

U području individualne psihologije, Adler i njegovi sljedbenici istraživali su uticaje kompleksa inferiornosti na uobličavanje mentalitetskih osobina i načina života čovjeka. Nije ih vodila ambicija da istražuju porijeklo i forme ovoga kompleksa u psihologiji mase, odnosno, socijalnoj psihologiji. Njihovi su nalazi ipak djelimično instruktivni i na ovom području.

Na nastanak abnormalnog inferiornog životnog držanja pojedinca  mogu uticati povijesni, kulturni, društveni, politički, ekonomski, vjerski, etnički i polni činioci. Mogu oni jednako djelovati da se u jungovskoj „kolektivnoj svijesti“ stvori kompleks niže vrijednosti kod većih skupina ljudi, društvenih slojeva i klasa te cijelih naroda.

Tu treba tražiti jedan od ključeva razumijevanja mentaliteta inferiornosti mnogih Crnogoraca, nekad i sad. Moguće je izdvojiti nekoliko njegovih osnovnih uzroka. Oni stoje u dubini kolektivnog mentaliteta i odolijevaju protoku vremena, pojavljujući se među savremenicima u starim ili mutiranim oblicima.

Cjelinu povijesne egzistencije Crnogoraca karakteriše održavanje provalije između ideala i stvarnosti. Ništa ne lomi ljudske karaktere kao nedostižnost ličnih ili društvenih ideala. Ona vodi u malodušnost, cinizam, depresiju, bjekstvo iz jezičkog, nacionalnog, kulturnog i religijskog identiteta te fascinaciju onim tuđim.

Mitologija nacionalne veličine i “slavnih predaka” inhibirala je generacije Crnogoraca i ukorijenila im ośećaj manje vrijednosti. Imaginarni i stvarni homo heroicus oduzeo je životnu snagu crnogorskom potomstvu. Ono mu se osvetilo radikalnim snižavanjem mjerila ljudske vrijednosti i samopoštovanja. Pristajalo je na lažne, izmišljenje i komične heroje po mjerilima drugih naroda, a samopreziruće se rugalo svojim stvarnim herojima u svakoj oblasti života! Samoprezir je žila kucavica crnogorskog kompleksa inferiornosti.

Tradicionalno patrijarhalno crnogorsko društvo, koje još uveliko na bastardni način živi u savremenicima, imalo je autoritarni i diskriminatorni karakter. U porodičnom, bratstveničkom i plemenskom sistemu života većina ljudi bila je žrtve njegove agonalnosti i teških oblika neravnopravnosti. Koliko je stvarao moćne individualitete, patrijarhalitet je još više djelovao kao surovi mehanizam stvaranja generacija inferiornih ljudi.

Do danas nije savladan hijatus između materijalne i duhovne strane povijesne egzistencije Crnogoraca. Materijalno siromaštvo je konstanta crnogorske egzistencije. U dubini velikih kolektivnih i individualnih postignuća, ali i teških crnogorskih opačina, uvijek će se naći strah od gladi! Iako se čini da odavno ne određuje životnu djelatnost, i dalje on navodi Crnogorce na velika djela i nedjela.

Siromaštvo životnih mogućnosti ostavilo je duboki biljeg na povijesnoj crnogorskoj duši. Na njemu je stasala moć ruralne psihologije, prepunjene strahovima i frustracijama od onoga urbanoga. Iako se većina stanovništva Crne Gore preselila u gradove, nad njima lebdi sablast onoga što više nije autentična ruralna, a još nije urbana psihologija! Polutanska kultura je moćna poruka brojnih manifestacija inferiornosti.

Kakve su posljedice kompleksa inferiornosti u novijoj crnogorskoj povijesti? On izaziva nesigurnost u pogledu sistema vrijednosti, nesposobnost da se vlastita kultura i način života vrednuje na objektivni način, nedostatak samopoštovanja te stalnu opśednutost infantilnom iluzijom da se pravi život odvija na drugom mjestu!

Inferiorna infantilnost mnoge je Crnogorce sprječavala da vlastitu državu – ono najviše što jedan narod može kolektivno stvoriti – razumiju kao apsolutna vrijednost koja se mora braniti svim sredstvima. Uz pripomoć iz Beograda, oni su mahnitom samodestruktivnošću tri puta uništili svoju državu, dakle, ono što je četrdeset generacija Crnogoraca prije njih svim silama stvaralo i branilo!

U mentalnom ratu velikosrpstva i demonstracijama “meke sile” protiv Crne Gore i Crnogoraca, “crnogorski” nosioci kompleksa inferiornosti uvijek su se držali kapitulantski i kolaboracionalistički. Oni su djelovali poput debilne čeljadi koju zli komšija svaki put iznova uspijeva nagovoriti da iznutra zapale svoju kuću, jer ona “ne vrijedi ništa,” a on će im spolja pripomagati i izgraditi im “ljepšu i stariju” kuću!

Mentalitetsko ukorjenjivanje kompleksa inferiornosti, često zaslađeno sinekurom i čvrstom valutom, osnov je svake nacionalne konverzije Crnogoraca u Srbe. Ono omogućava lakoću pristajanja na istorijski revizionizam, najrazličitije falsifikate o biću crnogorskog naroda i sve oblike crnogorske autodestrukcije.

“Crnogorsko” četništvo i neočetništvo psihološki korijen imaju u crnogorskom kompleksu inferiornosti. Isti je korijen patološke ostrašćenosti negiranja crnogorske nacije, jezika, tradicije, kulture i religije.

U temelje crnogorske države 1945. i 2006. godine ugrađivan je konstrukcijski feler kompleksa inferiornosti. U većini njenih institucija nauke, kulture i umjetnosti vije se duh inferiornosti pred beogradskim “boljijema i višijema.” CANU je školsko učilo koje pokazuje kako stupidna inferiornost kukavno glumi superiornost!

Velikosrpski Beograd davno je u podsticanju kompleksa inferiornosti Crnogoraca našao arhimedovsku tačku kojom će Crnu Goru obrtati kako mu je volja.

Neke davne godine, s Televizije Beograd na otpad su izbacili dotrajali spikerski astal. Neko ga je s otpada doćerao u Titograd pa je astal još godinama službovao na crnogorskoj Televiziji!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta