Austrijska javnost, Ambasada Republike Austrije u Crnoj Gori i “Der Standard” trebaju znati da je Jakov Milatović o narodnosti, porijeklu i jeziku Crnogoraca gnjusno lagao (II)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, pleme Građani – Riječka nahija – atar Prijestolnice Cetinje

Da tu fukaru od Jakova Milatovića na sud dadnem – da tu bagru tužim za laž, uvredu i omalovažavanje?!

Znamo, čiji su sudovi – toga je i pravda.

Zamislite teke pravdu srbočetničkih sudova klerofašističke vlasti.

Nikad ne zaboravimo:

u pitanju su negda teeeško ”ugroženi” Srbalji, iliti vrhunski lažovi i podlaci, a danas – vlastodržački bahati gadluk (viđite samo što čine od Fakulteta za crnogorski jezik i književnost) i svestrani kradovi (viđite na svakoju bandu đe gođ se obrnete).

Nema bljutavijega i niskotnijega mentalnoga sklopa od srbskoga!

Pardon, ima: mentalni sklop posrbljenih Crnogoracah.

Nizdol ću neke stvari pojasniti.

Sve će bit obrazloženo i posloženo u po dvije crtice.

Glede narodnosti:

• Neka mi neko pokaže (navede izvor itd.) jedan jedini autentičan povjesni dokumenat, tokom skoro tisuću i po godina (čak i onaj davnašnji u kojemu se veli da je knez Dobroslav-Vojislav ”srbski knez”). Znači, da nije u pitanju: srbaljski falsifikat (poput više falsifikata prišivenih Petru I Petroviću – Svetomu Petru Cetinjskomu), čudotvornih ”istina” (kad je Crna Gora i sve crnogorsko u pitanju) uličarsko-dripačko-kafanske srbske Wikipedia-e, …, tj. da nije selektivno, izvanka konteksta i mimo utvrđenih povjesnih činjenica tumačen – a koji zbori da smo s tamo-njima (daleko se kazalo i u kam stani udrilo) isti narod.
• Srbstvo iliti srbovanje u mlađanom mu uzrastu obrlaćenoga-zamađijanoga Njegoša, i dobro frknuloga pa pancatoga kralja Nikolice zinute zadnjice: NIJE NAUKA!!! Tačka.

Glede porijekla:

• Svikoliki u Crnoj Gori, pod nužno i pod hitno, i to o trošku (neo)četnika i klerofašista na vlasti, tj. iz državne kase – moramo uraditi DNK analizu krvi. Nipošto ne dolazi u obzir da nitko od nas taj test povjeri nekomu u prijevarnomu Beogradu, nako nekojoj od naučnih (časnih, odgovornih i istinoljubivih) intitucija-instituta u Zapadnoj Evropi ili SAD-u (da Japance ne bismo sad s tijem opteretili). Potom ćemo uz činjenice diskutovati – i viđeti te puuuste ”Srbalje” po Crnojzi Gori. Znam: neznavenim, nerazumnim i počesto primitivnim tukama – šuplje a zadrte njihove glave iscijeliti se ni naukama ne mogu. Pa ipak, ako im jedna jedina istina đekad nampane kad u postelju legnu, može im se tu noć san fino zabrkati. Po drugoj strani, postoji vjerovatnoća – kad pripadnici ovdašnjih, čoče, staaarih ”srbskih plemena”, nakon življenja u dugogodišnjoj raskošnoj zabludi i mitomanskoj lažavini-podmetačini, saznaju da niđe i nimalo nijesu Srbalji (da nemau ama ni kap srbske krvi – ka’ što nije ima’ ni Nikola Tesla) – da, usljed nemoći suočavanja sa (novom) realnošću – dođe do masovnih, ako ne samoubojstava, a ono do ozbiljnih psihičkih poremećaja. Tadijer će nam pomanjkati psihijatrijskih ambulanti i uopšte institucija te sorte, a priđe svega psihologa i (neuro)psihijatara.
• Svi smo genetska mješavina, ali – suštinsko pitanje glasi: koje su od tijeh mješavina na svekolikomu Balkanu genetski: bliže, koje dalje, koje još dalje, a koje međusobno najudaljenije?! Od buljuka naučne literature, preporučujem i uljudno molim da svrnite vaše oko i pažnju na jasno iskazan i glasno zacukan stav u sadržaju štiva objavljenoga u suśednoj nam, śevernoj, krnjoj državi (prilažem naslov teksta koji možete poiskati na internetu; naučna istraživanja dr Gorana Nikolića najprije je objavio beogradski magazin ”Nedeljnik” u broju 334, od 07.06.2018.).

Glede jezika:

• Zašto je sačinjen prijevod ”Gorskoga vijenca” sa crnogorskoga na srbski?!
• U knjizi ”O Crnogorcima” (Pisma sa Cetinja, 1878.), Ljubomir Nenadović o crnogorskomu jeziku napisa (citiram):

”U svim školama jezik je – crnogorski; u mnogome različan je od onoga priznatog, lepog jezika na kom je Biblija prevedena”. Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika (crnogorskoga i srpskoga – prim. aut.) biće veća razlika, nego što je izmeđ portugalskog i španskog.”

Srbalji, a posebice Posrbalji, da imaju obraza koliko imaju drskosti – morali bi zamučati.

Jakove Milatoviću, kami ”predśedniče”, lažava GROBOLUPEŽINO i potencijalni ubico, to što vrijeđaš Crnogorce i Crnogorke obične Bljuštake, tj. marvu koja te izabra da je: brukaš, za uva čupaš, za nos vučeš, po obraza šklepaš, u oči pljuješ i goveđim balegama po glavi mažeš – apsolutno mi je svejedno, ali – ubuduće se mainaj vrijeđanja gospode Crnogoraca i gospođa Crnogorki dukljanskoga porijekla, pripadnika sve tri naše vjere – ponosnih crnogorskih rodoljuba!

Mi nijesmo paśa milet – ka’ onizi kojima si podoban i koji ti se toliko mile.

Zato:

Uvuči tu svoju pseću lajavu jezičinu, zatvori žvale, umij šporki turin, obali nizdol tvoje gureće okice, i ne puštaj više taj tvoj svrakasto-krešteći glasić!

Sram te i stid bilo!