Iako je Italija zemlja koja je “u okovima” ozloglašenog korona virusa ljude širom svijeta oduševljavalo je, što je narod te države dane u karantinu provodio uz pjesmu i ples na balkonima i tako odavao signal da se ne predaje. Međutim, sa pjesmom na balkonima se stalo u trenutku kada su brojke žrtava korona virusa postale velike, jer nikome nije do pjesme dok umire jako puno ljudi, priča za Pobjedu Anđela Kovačević, Novljanka koja živi i studira u Rimu.

Italija je zemlja sa najviše stradalih od korona virusa, čak 17.669 je umrlo od kovida-19, a 542 preminula su u posljednja 24 sata.

Kovačević, koja na prestižnom Univerzitetu Sapienca u Rimu završava magistarske studije Biotehnologije u medicini, priča kako je u početku sve djelovalo bezazleno.

Sve se promijenilo

– Italijani su u početku bili jako opuštni što se tiče virusa. Kada su se pojavili prvi slučajevi na sjeveru mnogi sugrađani su mi pisali da vide kakva je situacija ali moj život se zaista ni po čemu nije promijenio u tim prvim sedmicama. Međutim, moram priznati, sada nema nikoga na ulicama, ljudi se trude da maksimalno poštuju pravila – priča Kovačević.

Objašnjava da su kazne za one koji ne poštuju izolaciju poprilično velike, pa i onaj ko se ne boji virusa ostaje kući.

Anđela podsjeća da u Rimu, jednom od najljepših gradova na svijetu i nesumnjivo najatraktivnijem turističkom centru, živi od 2015. godine.

– Ovo je postao moj dom. Radnim danima sam na fakultetu ili u laboratoriji gdje radim istraživanje za magistarsku tezu i dolazim kući tek predveče, tako da je moja svakodnevica puna obaveza. Iako su Italijani poprilično lijeni, Rim je metropola i živi se brzo. Zapravo ni sama nijesam bila svjesna toga prije ove situacije sa virusom – kaže ona.

Rođena Novljanka nam kaže da bi ranije na pitanje kako se živi u glavnom gradu Italije odgovorila da je život ovdje opušten.

– Međutim, sada kad je sve stalo vidim koliko smo svi nekud žurili. Ako hoćete s jednog kraja grada na drugi morate izdvojiti nekoliko sati, sastanci sa prijateljima se dogovaraju sedmicama unaprijed jer svi imaju obaveze i tako dalje – priča Kovačević.

Priznaje da i ona, kao i većina turista, voli da šeta kroz centar Rima, ali da je sada slika tog grada drugačija.

– Vikendom, kad imam vremena volim da prošetam i pravim se da sam jedna od turista. Sad ih nema, gledam slike na internetu, Fontana di Trevi, Koloseum, Pjaca di Spanja i ostale znamenitosti potpuno su napuštene. Moram priznati da me rastuže takvi prizori – kaže Kovačević.

Hrabra odluka

Vlada naše države organizovala je let za naše državljane koji su htjeli da se vrate u Crnu Goru kada je virus uzeo maha, ali Anđela Kovačević odlučila je da ostane u Rimu. Kaže da su njeni roditelji podržali njenu odluku, iako im nije lako pala.

– Moju odluku da ostanem u Italiji i ne vratim se letom koji je organizovala Vlada Crne Gore podržali su moji roditelji, smatrajući da je tako najbolje za zdravlje svih nas. Moja mlađa sestra studira u Rijeci i takođe je ostala tamo. Pratimo predavanja onlajn. Studentske obaveze se nastavljaju, iako malo čudnim tokom. Čujem se sa roditeljima svaki dan. Žao mi je što neću biti sa njima za praznike, ali mislim da su ovakve situacije sastavni dio odrastanja i života nas koji smo u inostranstvu – smatra Kovačević.

Naša sagovornica priznaje da je imala bezbroj teških trenutaka u toku studenskih dana.

– U tim momentima porodica mi je pružila podršku. Preguraću i ovo. Najvažnije je imati prijatelje i biti prijatelj. Srećna sam jer u zgradi imam dvoje kolega koji su tu za druženje i ako mi nešto treba, tako da se ne osjećam usamljeno. Tu su naravno i drugari koji su u Crnoj Gori. Moram da istaknem kolege iz Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu koji su raštrkani po svijetu, ali uskladimo se za razgovore, razmjenjujemo iskustava pa čak i igramo društvene igre onlajn – kazala je Kovačević.

Učinjeno je sve

Nadležni u Italiji, priča ona, čine sve što mogu da zaštite sve ljude na teritoriji Italije.

– Ne samo za građane, jer se kao stranac ovdje, osjećam podjednako zaštićeno kao Italijani. Bolnice su prepune ali neće vam biti uskraćena pomoć zato što ste stranac. Moram priznati da sam vrlo mirna i ne brinem se što se toga tiče – istakla je Kovačević.

Sigurna je da je veliki broj žrtava posljedica toga što Italija ima jako staru populaciju, a upravo stariji ljudi, kako tvrdi, najmanje poštuju pravila izolacije.

– Ipak to ne znači da mi mladi treba da se ponašamo neodgovorno – upozorava ona.

Na pitanje što će prvo učiniti kad „sve dođe u normalu“, naša sagovornica kaže da se uželjela laboratorije gdje radi istraživanja.

– Vjerovali ili ne, čim ovo prođe idem nazad u laboratoriju. Dani izolacije pomogli su mi da shvatim koliko volim svoj poziv i to što radim. Bezbroj puta dnevno pomislim na projekat koji je ostavljen na pola. Sada od kuće radim koliko mogu, a to podrazumijeva analizu podataka i pisanje magistarskog rada ali jako mi nedostaje svakodnevica u laboratoriji. Mislim da ću više cijeniti svoje slobodno vijeme i čim ugrabim priliku idem na neko putovanje sa porodicom ili prijateljima, destinacija nije bitna – zaključila je Kovačević.

Većina naučnika želi da izliječi čovječanstvo, ne da ga uništi

Anđela Kovačević smatra da je izabrala pravi poziv – studije Biotehnologije u medicini, jer je, kako kaže njen magistarski smjer neophodan je za dalji razvoj medicine.

– Učimo mehanizme po kojima nastaju bolesti, tumori, dijabetes, neurodegenerativne bolesti, genetski sindromi i slično, kako bismo shvatili kako ih pobijediti. To je zapravo medicina iza kulisa. Prije nego što ljekar može da vam da neku terapiju, potrebno je da neko sve to istraži – pojašnjava Kovačević.

Njena uža specijalizacija su bolesti ženskog reproduktivnog sistema i vantjelesna oplodnja, ali ima kolege koje se bave vakcinama, onkologijom, reproduktivnom medicinom.

– Zato imajte povjerenja u nauku, većina nas nema agendu da uništi čovječanstvo, već da ga izliječi – poručila je Kovačević.