Za aktuelno.me
piše: Marko Vešović
Donjomorački prdonja, osamsto ljeta star,
Otkako postade filmski star,
Diljem planete tražen,
Postao je veoma uobražen:
Mislim na onaj dokumentarac ubavi,
Gdje to trubilo mržnje igra
Ne tigra
Nego svjedoka božje ljubavi,
Mada u tom ponositom stenju,
Srpske krune dragome kamenju,
Vele: ko o čemu, kurva o poštenju.
I zbog te uobraženosti,
Pjesnički bog nek mi prosti,
U ove nekršene dane
Kad bjesnilo spopalo naše je đikane,
Pop Risto u stihu
Mome, doduše veoma tihu,
Da mu ne ide na živčevlje
I da svagda ne maša se crevlje
Kad gađa sve što je Crna Gora,
Biće devetan do izbora,
Na kojima će oboren Milo Đukanović
Biti, jer došla je hora
Da pobijedi Andrija Đikanović.
Sve što desetljećima zbori
O Crnoj Gori
Tačnije, sve što je o njoj pokakao
Ćetničija je guštala kao
Van Hutenov kakao.
I kada otpirim odavde,
Tačnije kada uteknem
U svijet donji
Gdje nema ni Krsta, ni Avde,
Biću žalostan, pjesničke mi vjere,
Što mi se nije pružila prilika da reknem,
Po sarajevski, moračkom prdonji,
U oko kamere:
„U usta ti se poserem“.
Pop Rile se drži kao Vidoviti:
Taj zna sve što bi moglo jednom biti
Ali je slijepac za ono što jest,
Što je u đikana slučaj čest.
Jerbo, rečeno politički,
Svaki rat, ne tek s Milom su dobili,
Ko na Kosovu, po pički,
Ali svaki misli da je Obilić.
Taj tabor crnogorskih murtata,
Ta iz pandemonija lica,
Vjeruju: ubiće nikšićkog Murata.
Hoće kad prne kukavica.
Napomena za one koji nisu čitali Škaljićev rječnik turcizama: murtati su izdajnici.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta