Crnogorski predsjednik Milo Đukanović otvorio je danas “Crnogorsku kuću” u gradu Saenz Penja u Argentini.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanovića na otvaranju Crnogorske kuće u mjestu Saenz Penja kazao je da je velika čast predstavljati danas Crnu Goru u provinciji Ćako.
“Vlada Crne Gore je zajedno sa našim argentinskim prijateljima u Saens Penja i Ćaku, i uz podršku i pomoć crnogorskih iseljenika realizovala ovaj projekat „Crnogorska kuća“, koju danas ustupamo na korišćenje pripadnicima Crnogorske zajednice. Prvi takve vrste u ovom dijelu svijeta, koji simbolizuje vječnost Crne Gore i ukorijenjenost Crnogoraca u temelje argentinskog društva, kao i trajnost crnogorsko-argentinskog prijateljstva. To je i simbol progresa naše države, kao i uspješnosti njenih sinova koji su vjekovima odlazili u pečalbu. Vi ste njihovi ponosni potomci koji danas tome svjedočite. Ovim smo htjeli i da odamo priznanje njihovoj velikoj emociji i velikoj žrtvi, jer su to bila vremena kad se nije od dobra odlazilo. I zahvalnost ovoj zemlji koja ih je prihvatila kao svoje. Cijeli Ćako, i cijela Argentina, ustvari je jedna velika crnogorska kuća, u kojoj su ostvarivali snove što su ih sanjali u svojoj Crnoj Gori”, kazao je Đukanović.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanovića na otvaranju Crnogorske kuće u mjestu Saenz Penja kazao je da je velika čast predstavljati danas Crnu Goru u provinciji Ćako.
“Vlada Crne Gore je zajedno sa našim argentinskim prijateljima u Saens Penja i Ćaku, i uz podršku i pomoć crnogorskih iseljenika realizovala ovaj projekat „Crnogorska kuća“, koju danas ustupamo na korišćenje pripadnicima Crnogorske zajednice. Prvi takve vrste u ovom dijelu svijeta, koji simbolizuje vječnost Crne Gore i ukorijenjenost Crnogoraca u temelje argentinskog društva, kao i trajnost crnogorsko-argentinskog prijateljstva. To je i simbol progresa naše države, kao i uspješnosti njenih sinova koji su vjekovima odlazili u pečalbu. Vi ste njihovi ponosni potomci koji danas tome svjedočite. Ovim smo htjeli i da odamo priznanje njihovoj velikoj emociji i velikoj žrtvi, jer su to bila vremena kad se nije od dobra odlazilo. I zahvalnost ovoj zemlji koja ih je prihvatila kao svoje. Cijeli Ćako, i cijela Argentina, ustvari je jedna velika crnogorska kuća, u kojoj su ostvarivali snove što su ih sanjali u svojoj Crnoj Gori”, kazao je Đukanović.
Kako je rekao, današnja Crna Gora je možda jedina zemlja u svijetu gdje gotovo svaki stanovnik zna za Ćako, za La Montenegrinu, i za Argentinu.
“Mnogi žele da posjete Ćako, ne samo zbog rodbinskih veza, već da vide taj kutak zemlje koji simbolizuje crnogorsko trajanje i opstanak. Kao simbol crnogorskog iseljeništva i sigurnog mjesta za sve one koji se nakon Prvog svjetskog rata nijesu mirili sa nestankom Crne Gore, Ćako je postao i važan dio crnogorskog identiteta. Argentina je generacijama Crnogoraca predstavljala san i nadu da će ovdje naći svoje parče zemlje koje nijesu imali kod kuće, na kojem će moći da rade i grade svoj novi svijet.
Upravo ovdje u Ćaku hrabri i odvažni pioniri – osnivači jedine kolonije na svijetu s takvim imenom nazvanim po crnogorskoj naciji, po prvi put su prespavali pod otvorenim nebom, ali na svojoj zemlji. Ovdje su Crnogorci počeli graditi novu domovinu, nikada ne zaboravljajući staru, ni onda kada formalno nije postojala. Samo 20-tak godina nakon što su sedam veličanstvenih osnovali La Montenegrinu, sagrađen je dom „Durmitor“ kao hram crnogorske kulture i sloge u novom svijetu. Zaslužili su da generacije u Crnoj Gori s ponosom pominju njihova imena: Marko i Petar Kapitanić, Mitar i Petar Milović, Lazar Kosanović, Danijel Svorcan i Mitar Mićunović. Ćako se pročuo kao crnogorsko pribježište, odakle su mnogi nastavljali put dalje. Sigurna luka svim slobodomislećim ljudima koji su tada sanjali Crnu Goru kao slobodnu, nezavisnu i prosperitetnu zemlju koja pripada evropskoj, zapadnoj civilizaciji. Zapravo, ono što je Crna Gora danas – multietnička zemlja koju naši međunarodni partneri nazivaju sidrom stabilnosti u Jugoistočnoj Evropi, članica NATO alijanse, na pragu Evropske unije, lider u regionu i u pogledu ekonomskog razvoja, prepoznatljiva turistička i investiciona destinacija”, naveo je on.
Logično je, kaže, da Crna Gora sa Ćakom gradi sve bolje odnose, i da to bude spona ukupne saradnje sa velikom, prijateljskom Argentinom.
“Na nivou Provincije imamo sporazum o kulturnoj saradnji. Na Dan nezavisnosti prošle godine u Resistenciji, glavnom gradu Ćaka, inaugurisan je Trg Crna Gora. Grad Nikšić, odakle potiče oko 80% onih koji su doselili ovdje ima sporazum o bratimljenju sa Presidencijom Roke Saens Penja, a prijestonica Cetinje sa gradom Mađagajem. Ovdje uskoro dolazi i prvi folklorni ansambl iz Crne Gore. Siguran sam da će „Crnogorska kuća“ postati centar širenja crnogorske kulture, ne samo za ovaj dio Argentine, već i za naše zajednice u okolnim zemljama, i važna karika u ukupnoj saradnji sa Argentinom.
Na mnogim mjestima ovdje prepoznatljivi su djelovi našeg crnogorskog identiteta. Saens Penja, Mađagaj, Resistencija, Kitilipi, Las Brenjas, Kampo Largo, San Bernardo, i druga mjesta u okolini nose u sebi po jedno zrnce toga. Kampo Largo ima „La Montenegrinu“ i „Durmitor“, Mađagaj prvu crnogorsku crkvu sagrađenu izvan Crne Gore nakon 1918, a Roke Saens Penja od danas i prvu „Crnogorsku kuću“.
Svjedoci smo nacionalnog buđenja potomaka starog iseljeništva u Latinskoj Americi čiji je duh vječan, kao i Crna Gora. Hiljade ljudi se okupljaju u brojnim novim iseljeničkim društvima. Ovaj proces naši ljudi su nazvali „Revolusion Montenegrina“. Ako smo u najtežim vremenima mogli očuvati svoje nacionalno i državno ime, vjerujem da nam je danas mnogo lakše da to radimo zajedno uz podršku države”, dodaje on.
Malo se, kako ističe, koji narod srijetao sa više poteškoća u tom nastojanju, kao crnogorski.
“O tome je pisao i čuveni iseljenik Nikola Petanović koji se za nacionalni identitet žestoko borio u Sjevernoj Americi između dva rata, navodeći kao primjer popis u San Francisku 30-tih godina prošlog vijeka, kad su u kategoriju Jugosloveni svrstavani Crnogorci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Bugari. Nažalost, i danas ćete, i ovdje u Ćaku sretati one koji bi Crnogorce da uče da su oni nešto drugo. Oni ne shvataju da je Crna Gora ne samo obnovljena nego da je beskompromisno na putu ekonomskog napretka i snaženja svijesti o vlastitom nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu. To su relikti prošlosti kojima ćete, vjerujem, uspješno odolijevati, kao što su i naši stameni preci.
Otvaranjem „Crnogorske kuće“ u Ćaku stvaraju se uslovi za sticanje novih znanja, za očuvanje jezika i kulture kod mlađih generacija, za njegovanje tradicije i identiteta. Srećna je okolnost što živimo u vremenu novih tehnologija, kada više geografska udaljenost ne razdvaja ljude. To pruža neslućene mogućnosti za okupljanje ljudskih potencijala Crne Gore širom svijeta. Naša dijaspora je odigrala značajnu ulogu u procesu državne obnove, i mi želimo da nastavi da u kontinuitetu pruža i doprinos dinamiziranju ekonomskog i demokratskog razvoja zemlje.
Teško je u prigodnom govoru nabrojati sve što zaslužuje da bude pomenuto. Zato želim da poručim narodu i vlastima provincije Ćako, našim prijateljima u Argentini, da je Crna Gora vaš dužnik, saveznik i prijatelj. Kao što ste bili prijateljski otvoreni za Crnu Goru i Crnogorce, tako ni mi nikada nećemo zaboraviti da su ovi krajevi nahranili hiljade naših ljudi, gladnih, siromašnih i izmučenih ratovima u prošlim vjekovima. Crna Gora je prosperitetna i stabilna balkanska i mediteranska zemlja koja za argentinske prijatelje i države iz ovog dijela svijeta može biti sigurna luka za Evropu, kojoj pripadamo i geografski, i istorijski i civilizacijski”, zaključio je predsjednik Crne Gore.