REAKCIJE NA INTERVJU PREDSJEDNIKA DRŽAVE: Niko ništa ne demantuje, ali svi nastavljaju da prodaju maglu

Intervju predsjednika države Mila Đukanovića je, sasvim očekivano, izazvao reakcije, u prvom redu osvjedočenih sijača magle, URA-e i Demokrata. Tako se za komentar među prvima javio niko drugi do ministar policije Filip Adžić.

Umjesto da snosi odgovornost zbog toga što je droga ušla u osnovne škole, što dojave o bombama parališu prosvjetu, što se češki maloljetnik sprda sa antiterorističkom jedinicom šaljući ih sa kraja na kraj države, ministar komentariše na Twitteru, pa kaže da „raduje nezadovoljstvo predsjednika zbog povećanja plata, penzija, socijalnih davanja i dječje zaštite“.

Osim toga što ministar Adžić nema nikakve veze sa onim o čemu tvituje, on uz to govori i neistinu, jer je Đukanović jasno objasnio da se svako povećanje izdataka mora nadomjestiti, a ako ih nema u budžetu, kao što nema, onda se moramo zadužiti. Ako se stalno budemo zaduživali, umjesto stvaranja novih vrijednosti, to znači bankrot. I kod nas i svuda u svijetu. Na kraju, to je ono što je saopštio i Međunarodni monetarni fond (MMF), pa se ministar nije osjetio prozvanim da tvitne tim povodom. Umjesto što napada predsjednika države, ministar bi trebalo da se obrati finansijskim tokovima, utvrđenom sistemu prihoda i rashoda, ekonomiji i finansijama kao naučnim disciplinama. Naravno, kad bi imao i minimum znanja o tome.

Javile su se naravno i Demokrate. Providni spineri zamjeraju predsjedniku što je rekao da „nije pametna ni racionalna politika kojom se uvode dječiji dodaci”, namjerno izostavljajući nastavak obrazloženja. U prevodu, predsjednik je rekao ono što sav svijet zna – nije dobro davati isto i bogatima i siromašnima. Đukanović obrazlaže da je takva politika na štetu siromašnih kojima ta pomoć znači i koja bi bila izdašnija da se ne dijeli i onima koji žive bogato. Zato Đukanović podvlači da socijalna pomoć mora biti targetirana na one kategorije stanovništva kojima je potrebna, jer bi onda bila izdašnija.

Demokratama izgleda smeta što je istina isplivala na vidjelo, a to je da je njihova takozvana socijalna politika kojom se besprizorno hvale kao da je daju iz svoga džepa, u praksi medveđa usluga siromašnijem dijelu Crne Gore. Upravo taj siromašniji dio populacije zahvaljući Demokratama i njima sličnim populistima, nije popravio svoj finansijski položaj, jer se pomoć dijeli i onima koji imaju, kao što su poslanici u Skupštini, a među njima i Demokrate. Jednostavno rečeno, šta njima znači dječji dodatak od 30 eura na platu od 2.000 eura? I da li bi bilo pravdenije da se i taj dio rasporedio nekome čija su primanja višestruko manja?

Naravno, i ministar finansija Aleksandar Damjanović je ekspresno, u nedjelju veče, obukao odijelo i stavio kravatu kako bi uživo u nacionalnom dnevniku rekao da je budžet održiv i da nam ne prijeti bankrot. Ministar nije objasnio ekonomsku logiku po kojoj je budžet sa 600 miliona eura minusa -održiv? Ali je rekao da će se zadužiti, vješto izbjegavajući da kaže po kojoj kamatnoj stopi. Takođe nije demantovao ni aranžman sa MMF-om, objašnjavajući da je Crna Gora članica ove organizacije. To što ministar objašnjava nešto što ga niko nije pitao, samo ostavlja prostor za tumačenja da će do takvog aranžamana ipak doći. To dalje znači grčki scenario. Ministar finansija je kao ekonomista poptuno svjestan te opasnosti, ali kao političar radi ono što su radili i oni prije njega – skuplja poene za sve izvjesnije izbore u Crnoj Gori. A sa državom šta bude.

U finalnom jedno je jasno – niko od onih koji su se javili da komentarišu Đukanovićev intervju nije ništa demantovao. Samo su nastavili da rade ono što najbolje znaju – da prodaju maglu. A to će sve platitit građani.

L.P.Đ.